Užasan kvalitet poveza i omota knjiga srpskih izdavača

U pismu upućenom medijima Otašević, inače veoma agilna i uspešna direktorka koji decenijama uprkos svim teškoćama organizuje kulturnu manifestaciju "Disovo proleće", podsetila je na težak položaj gradskih javnih pozajmnih biblioteka koje, da bi ispunile zahteve čitalaca, "kupuju skupe knjige lošeg kvaliteta, jer o kvalitetu u tehničkom smislu i potrošaču, niko ne vodi računa".

Ona smatra da je to tek vrh ledenog brega tržišta knjiga koje nema kontrolu.

"Slede loši prevodi bez dobre lekture i korekture, često bez bilo kakve, reciklažni papir, meki povezi, nestandarne margine i font slova za koji je potrebna lupa", požalila se iskusna bibliotekarka.

Otašević tvrdi da su "ovo samo neke karakteristike savremenog srpskog izdavaštva, gde izdavači male tiraže i lošu pripremu i štampu, vešto kalkulišu u visoke cene knjige a naći kvalitetno odštampanu knjigu koja zadovoljava standarde koji su ne tako davno vladali na ovom prostoru, prava je retkost".

Primetivši da na ovaj način "knjige za jednokratnu upotrebu prave deponije od biblioteka" ona se zapitala kako da se zaštiti kupac, jer čak i "da je reč o rasprodajama i robi sa greškom, biblioteke bi mogle da prihvate deo odgovornosti, ali nije".

Ona se nije ustručavala da navede da su u knjigoveznici na lečenju najviše naslovi skorije godine proizvodnje a da je gotovo svaka druga, treća knjiga izdanje vodećih izdavača: "Lagune", "Vulkana", "Evro Đuntija", "Globosina", "Platoa", "Kreativnog centra"...

"Primerci su se raskupusali posle nekoliko čitanja a novo koričenje je trošak koji plaća biblioteka" rekla je Otašević i dodala da ove knjige ne opravdavaju svoju nabavnu cenu koja ide i do 1.000 dinara.

Pomalo u šali Otašević navodi da, za razliku od drugih prozivođača, "izdavači ne daju nikakvu garanciju i ne jemče da li će knjiga 'preživeti' nekoliko čitanja".

Prema njenim rečima svako ko se bavi štampanjem zna da knjižni blok od 500 stranica ne mogu da "drže" korice od 200 gramskog kunstdruka, nalik onima za školske sveske.

Kao dobar primer profesionalno štampanih knjiga ona je navela izdanja "Službenog glasnika", "Arhipelaga", "Klia", "Agore“, Srpske književne zadruge, jer one su u u tvrdom povezu i šivene pa, pošto su dugovečne, ispadaju jeftinije.

Ona je pozvala Komisiju za otkup knjiga Ministarstva kulture da uzme u obzir prilikom otkupa i tu stranu kvaliteta knjige koja je važna za biblioteke.