Poraz civilizacije

Ako pogledamo svetsku istoriju setićemo se da smo svi mi izbeglice.

Piše: Milan Dobrosavljev

Da su kojim slučajem Aleksandar Vučić, Angela Merkel, Barak Obama, Viktor Orban i ostali akteri ukupnih svetskih zbivanja, pročitali rečnik stranih reči i izraza autora Milana Šipke i Ivana Klajna, saznali bi da reč civilizacija znači "stepen materijalnog, kulturnog i političkog razvoja društva".

Uzgred, civilno ukazuje na građansko, kulturno i pristojno.

Ovo što se dešava sa izbegličkom krizom je poraz civilizacije. Ceo svet hladno posmatra ljude koji spavaju u blatu u najnehumanijim uslovima. Nude im preseljenje u nešto bolje smeštaje. Dogovaraju se koliko će novca biti izdvojeno da se kao reši ovaj problem za Tursku, Grčku, možda nešto i za Srbiju, Makedoniju. Srbija se u prepoznatljivom stilu folira kao dobar domaćin i veliki humanista, a vojska i policija na granici.

Svoje žičane ograde su blagovremeno podigli svi. Nije sporno da su izbegličku krizu izazvali svetski moćnici. Oni sebe smatraju i temeljom demokratije koju šire na sebi svojstven način. Obaranjem tzv. nedemokratskih režima, finansiranjem lokalnih ratova, naoružavanjem raznih zločinaca i izvlačenjem koristi: od trgovine oružjem, naftom, ljudima i ko zna čime.

Ako pogledamo svetsku istoriju setićemo se da smo svi mi izbeglice. Čitava istorija je u bekstvima, menjanju prostora, čak i kontinenata u borbi za opstanak. Da li je potrebno da podsećam da su se selili i Sloveni, Germani, Rimljani... Kako je nastala Amerika? Kakva bi to katastrofa bila da se u Evropu naseli, recimo dvadeset miliona izbeglica koji spasavaju živote svoje dece i svoje od zla koje su  izazvale svetske sile?

Obrnuto, katastrofa je što Evropa nije imala širinu da te nesrećne ljude prihvati i na taj način prizna poraz civilizacije.

OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Andrea

    16.03.2016 08:19
    Migranti
    Zamislite Evropu u koju bi uslo dvadeset miliona izbeglica, muslimana. I to sa gomilom dece, zar ne vidite da su sve njihove zene trudne? Ja jako zalim sve ljude na svetu, koji pate, ali treba li zbog toga upropastiti Evropu? Njihove probleme treba resavati na licu mesta, zaustaviti ratove, pomoci im da u njihovim zemljama organizuju zivot. Zamislite da u njihove zemlje krene dvadeset miliona Evropljana, kako bi bili docekani? Radila sam u Libiji, prvo su nas dugo proveravali da bi nam uopste dali vize da udjemo. Na aerodromu su nam uzeli pasose i vratili tek kada smo krenuli kuci, po isteku radnog ugovora. Bili smo zarobljeni u zlatnom kavezu i jao onom ko prekrsi pravila. A ovi sada ulaze kao horde, kuda oni prodju tu trava ne raste, nije ovo Srednji vek, pa da se tako stihijski krecu narodi. I mi bi da zivimo u uredjenoj Svedskoj, u zelenoj Engleskoj, u raspevanoj Italiji, pa ko ce da nas primi? Zamislite taj demografski bum, kada dodju milioni ljudi druge vere, drugih navika i kulture, koji se mnoze takvom progresijom. Stvarno, gde oni prave toliku decu, kada je vec pet godina rat, a sve zene trudne? Pa bi ova prva generacija jos i bila zadovoljna nekim socijalnim izdrzavanjem, a vec sledece generacije bi trazile vise. Mi imamo, jedno ili dvoje dece i svako je nasledilo bar jedan stan, a neki i vise, dedinu zemlju, babine ljivade i sume. Onda ce i oni ocekivati da svako ima svoj stan, a u svakoj porodici po desetoro dece. I vrlo brzo Evropa vise ne bi bila HRISCANSKA.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Ko pije kafu za vreme protesta?

U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.