
Jadna SNS maskarada na Detelinari
Žandarmerija je u subotu počela da se okuplja malo ispred zgrade, malo pored, malo preko puta, malo tamo niže.

Foto: 021.rs
Nekoliko momaka u punoj opremi, sa maskama, bez lica i gotovo bez očiju šepurila su se po kraju. Par onih u civilu koji su visili na telefonima i komšinica koja nije smela smeće da baci, kažu, jer ne sme da se kreće tamo. Mora nazad.
I kako reče pripadnik reda lokalne maskarade "Brzo će to proći". Znate, kao flaster kad skineš brzo ili kažeš detetu da boca ne boli. Praktično, ko komarac da bocne i gotovo.
Maskarada je zapravo krenula ranije, u noći između petka i subote, kada su se radnici JKP-a, u gluvo doba kad je samo nesvet budan, našli u poslu: čistili su blato s krajeva puta, sređivali staze, parfemisali, češljali i nameštali kravate glibavim detelinarskim ulicama.
Subota pre podne prošla je još uzbudljivije: Policija je usred haotičnog subotnjeg jutra, koje je ujedno bilo i školski dan, našla da blokira pola bulevara Evrope. Na prvi pogled činilo se da će sad da prođe Makron lično, međutim zgoda je bila još važnija: dočišćavala se muzga sa bulevara, ovaj put mašinama jer su noćni vilenjaci izgleda preskočili neki deo. Ko se našao u saobraćaju u ovom kraju u tom trenutku, nadam se da je do sada stigao kući.
Straža se konačno postavila oko 15h i dobra dva sata namincavala maske, pripremala se da prolaznike sa psima, bebama i one sa štapovima potisnu što dalje od Bulevara Evrope u poprečne ulice, pa i dublje od toga. Ispred ulaza u zgrade stajali su i vraćali ljude, nisi mogao ni u prodavnicu ni do auta, Makron bio ili neko drugi, te subote nam se na tren vratio lokdaun u domove.
I pošto saobraćaja uopšte više nije bilo, a ljudi su bili potisnuti daleko, čulo se jasno i glasno kako su disidentima koji su šetali svojim poslom odgurujući ih silom po leđima i rukama vikali: "A'emo! Idemo! Brže!" dok su ostale sugrađane nešto niže u poprečinim ulicama i udarali, po glavama, leđima i gde su već stigli.
U međuvremenu, petnaestak praznih autobusa prošlo je ka kasarni i parkiralo se, da se ispali cigara dok ne prođe maskarada, pa da se završava ovaj dan.
A onda se sa dve strane čula pesma "Đenerale nek je tvojoj majci hvala", iz pravca Šeratona niz Bulevar i sa Novog Naselja, kretale su se mirne povorke, gotovo pogrebne. U njima ljudi sporim koracima, mnogi i sa štapovima i sa ogromnim neizrečenim tugama u očima hrlili su polumrtvim koracima ka mestu odakle bi flaster trebalo da se skine, brzo, da ne boli.
Ove, kao i nedeljama unazad, video se paradoks gde gomila autobusa dovozi ljude koji se "bore protiv blokada" kojih već duže vreme nigde nema. Tako su i sada blokirali saobraćaj da bi obznanili svima da žele da se kreću tako što kretanje zaustavljaju, da žele da rade upravo tako što zarađuju neradom, da žele da žive tako što životare.
Na skidanje flastera na samom kružnom toku došli su prateći kamionče sa razglasom, i gotovo istog momenta kako su se spojili – počeli su da se raspadaju; masa je u trenutku počela da se osipa, neki gore ka kasarni na buseve, neki nazad niz bulevar, ali obavezno trotoarima, da ih ne vide.
Mnogi su balone crvenoplavebele bacali u kontejnere, i kao u potpunosti operisani od bilo kakve sramote – bežali ne obazirući se na povike i pištaljke besnih Detelinaraca i onih koji su se te subote tako osećali. I taj delić sekunde boravka na kružnom toku bio im je dovoljan da za sobom ostave pozamašne količine smeća koje su u tren oka dnevni vilenjaci u narandžastim odelima, plaćeni novcem svih nas počistili dok si rekao: "A'emo, Idemo! Brže!“.
Kamere su usnimile, fotoaparati uslikali. Režimski mediji preneli. Tačkasti softveri pobrojali glave. Bačen novac. Nije prošlo celih 15 minuta od tog veličanstvenog đeneralnog skupa punog balona, lažnog patriotizma, želje za protivblokadnošću do trenutka kada apsolutno ni jedna osoba nije ostala. Sem možda par redara u civilu koji su išli po svoje dronove, pakovali opremu, i završavali izviđanje. Flaster su stvarno brzo ukonili. Maskarada završena i pre nego što je počela. Ljudi iz poprečnih ulica najureni.
No, jedan trenutak i osećaj ostaju mi za uspomenu. Mrtva tišina koju presecaju zvuci radikalskog zvučnika, povorka tužnija od same tuge, i osećaj kog se ne mogu osloboditi – smrt je izgleda baš blizu. I čini se da su toga svesni i oni koji žude da pobegnu od realnosti i potraže mir u smrti, spokoju i zaboravu. Na kraju, kako bi Dis rekao:
Tu su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
Tu su bili poginuli zraci:
Svu selenu pritisnu nirvana.
I nirvana imala je tada
Pogled koji nema ljudsko oko:
Bez oblika, bez sreće, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Vučićeva loša priča
07.10.2025.•
9
"Vučić jednostavno kaže – promenite ploču ili se ni vi nećete dobro provesti."
Roditeljima koji deci tutnu telefon u ruke
07.10.2025.•
8
Snimak mog dvanaestogodišnjeg deteta, koji je napravio njegov vršnjak osvanuo je na jednoj Instagram stranici pod nazivom "Blamovi"...
Moldavski scenario u Srbiji: Zašto poruka "raspiši izbore" ne znači mnogo
30.09.2025.•
31
Kada sledeći put kažete u pravedničkom gnevu "Raspiši izbore!", trebalo bi da se setite izbora od nedelje u Moldaviji, da vidite koliko samo raspisivanje izbora - ništa ne znači.
Sankcije NIS-u: Biće loše po nas
26.09.2025.•
37
Posle pola godine neizvesnosti, Srbija će od 1. oktobra biti pod sankcijama.
Drugačije mišljenje
19.09.2025.•
17
Zanimljivo je, i u isto vreme duboko cinično, da je Čarli Kirk postao tema u Srbiji tek onog trenutka kada je ubijen.
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Komentari 12
Mami blu
Деблокада
Kriminalac ćaci
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar