Osećate li bes?

Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Osećate li bes?
Foto: 021.rs
Sećam se da se svojoj deci čak i ekstremno ljuta obraćala nestvarno mirnim tonom, istim kao kad im pred spavanje čita priče. I svi oko nje klimali su glavama jer, dabome, to je podizanje bića u nekom sasvim novom naprednijem vremenu, prilagođeno klimi u kojoj (mantalo mi se po glavi ovoj negativnoj) izgleda neće rasti. 
 
Šta se desi kad odrasteš bez tog refleksa? Kad ti oduzmu jedini instinkt koji ti jasno signalizira da nešto nije u redu? Možda tada postaneš savršeno dete naprednih roditelja i savršen građanin ove zemlje: poslušan, umiren, otupelih ivica, spreman da prihvataš (kao ultimativna osobina), i da ne dižeš glas. 
Psiholozi će reći da bes razara, da stvara stres i vodi u sukobe. Filozofi će ga vekovima stavljati u isti koš sa ludilom, divljaštvom, iracionalnošću. Ali pogledajte istoriju: nema nijedne promene bez besa, nijedne pobune bez vriska, nijednog pomaka napred bez tog nepristojnog impulsa. Ako sve to znamo, zašto se i dalje trudimo da ga ugušimo? Zašto dozvoljavamo da nam ga uguše i zašto dođavola zaboravljamo da se ljutimo? 
 
Osećate li bes kada čujete da žele da uguše i ovu šaku preostalih nezavisnih medija u Srbiji ne bi li i na njima pričali o "tihoj većini" i njihovoj beskrajnoj pristojnosti koja je sve samo to nije? Osećate li možda bes kada javni servis servira informacije u potpunosti suprotne istini kao da oči u vašim i tuđim glavama ne postoje i ne vrše svoju funkciju? 
Kada kažu da se policija sirota samo brani od divljaštva, a očima gutate snimke u kojima pendreci sviraju kraj po nečijim leđima tako lepo uigrano kao stoput ponovljena školska pesmica izvedena na metalofonu, savršena i za peticu? Kada studentu zabrane da uđe na svoj rođeni fakultet? Kada očima i ušima progutate sve one unapred naučene pesmice "naroda koji samo želi da uči" na lažnim demonstracijama čija izvedba parira prelošim reklamama u kojima su ljudi operisani od glume i recitacije?
 
Ma da li ste, makar malo besni, kada u lajvu čujete režimske demonstrate kako pitaju režimsku reporterku šta da kažu? Kada savetnik potpredsednika vlade u emisiji ne može prostu rečenicu da završi punih 10 minuta dok drugi celu emisiju namincava šolju ne bi li pokrio rupu na košulji koja samo nije pukla od nepodnošljive lakoće poštenjaštva, pristojnosti i samoželje za učenjem? 
Osećate li bes kada vidite koliko ta svepristojna rulja razvlači ljude na društvenim mrežama samo zato što ukazuju na kriminal, lopovluk, gaženje i mlaćanje? Kako rulja linčuje ženu što je napisala, onako usput, gledajući svoja posla, da joj je dete bilo na eksurziji u Srebrenici te dobaci režimskim medijima da je, onako bestidno, razvuku po svim portalima kao najvećeg državnog neprijatelja ikada? 
 
Osećate li bes što mašina melje svakog koga rulja u nju ubaci i izbacuje na proizvodnu liniju na kojoj se šepure samo filtrirane informacije dok u škart polako, ali sigurno, odlazi svaka nezavisna misao u pokušaju? Jeste čuli da su došli po tehničara u KCV-u usred radnog vremena i uhapsili ga? 
 
Čujete li nekad usput kako ljudi dobijaju otkaze jer podržavaju studentske proteste? Kako padaju sa table kao da ih dvogodišnjak u svom tantrumu baca jer ne igraju kako je hteo? Kako se direktori, uprave, menadžeri, pravila, ma ceo svet menja očas posla kao kad novopečena mama tokom istog tantruma sprema 17 jela ne bi li ubola ono koje će gospodar svemira i progutati? 
 
Da li ste ljuti kada shvatite da oni spolja, čija su usta vazda bila ljudskih prava ne reaguju na tako gruba kršenja istih i kada, pitajući se zašto je to tako, dolazite do one slepe ulice u kojoj ste iznenada, neočekivano i nasamareno sami, bez gugl mape i lampe, samo sa svojim unutrašnjim... besom? 
 
A osećate li bes kada vam objašnjavaju da će sve biti bolje jer su plafonirali marže, kao da se pravda deli u supermarketu i kao da će hleb postati slađi čim predsednik poteže flomaster po tabli? Osećate li bes kada se ponosno govori o "istorijskoj odluci" da marža ne može biti 40 nego 20 procenata, dok na kasi opet ostavljate pola plate i izlazite s tri kese kao sa trofejom? 
 
Kada vam serviraju predstavu u kojoj su trgovci odjednom pitomi, banke odjednom blage, a realnost se menja jednim dekretom? Osećate li bes kad vam, kao deci, crtaju grafikone i premeštaju brojeve, dok vi znate da se jedina cifra koja se menja nalazi u vašem novčaniku, i to uvek nadole?
 
Možda je zato i najopasnije ne to što nas biju, hapse, lažu i pljačkaju, nego što nas uče (i to izgleda od malih nogu) da na sve to reagujemo tiho i bez trzaja. Jer onaj trenutak kada zaboravimo kako izgleda bes, kada izgubimo refleks da prasnemo i da kažemo "e, vala dosta", to neće biti trenutak pobede vlasti, to će biti trenutak našeg nestanka.
 
Na kraju, kad jednom zaboravimo kako se ljuti, ko će nam uopšte objasniti zašto smo ikada izašli na ulicu?
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Evropa se ubrzano naoružava

Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.

Dogovor stranačkih kolega

Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.

Nacionalno onesvešćen

Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.

Ko pije kafu za vreme protesta?

U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.