Drugačije mišljenje
Zanimljivo je, i u isto vreme duboko cinično, da je Čarli Kirk postao tema u Srbiji tek onog trenutka kada je ubijen.
Iako ga do tada gotovo niko nije poznavao niti pominjao, niti je iko iz domaćih desničarskih krugova pokazivao stvarno interesovanje za njegov rad, njegovu biografiju ili ideje, ali je upravo ta nepoznatost, spojena sa brutalnošću atentata, stvorila savršenu priliku da ga isti ti krugovi brže-bolje prigrle i u njega projektuju ono što im je bilo potrebno: sveca zaštitnika, mučenika, simbol iz inostranstva koji se može, gotovo bez napora, preneti u domaći okvir i iskoristiti kao oružje u ideološkim obračunima.
Narativ se od prvog trenutka namestio savršeno: ako ne žališ za njim, ti si saučesnik ubice; ako podsetiš na ono što je govorio i radio, proglašen si za neprijatelja slobode govora; ako odbiješ da učestvuješ u ritualnom oplakivanju, bivaš optužen da odobravaš političko nasilje.
Moralna ucena funkcioniše zato što je jednostavna i ne dozvoljava nijanse: oplakuj ga ili si na strani atentatora. U zemlji u kojoj je manipulacija emocijama već odavno usavršena do nivoa dnevne rutine, takva priča nailazi na plodno tlo i širi se munjevitom brzinom.
Predsednik Srbije je u svojoj prvoj reakciji Kirka opisao kao čoveka koji je "samo govorio šta misli i borio se za svoje ideje", uz dodatak da bi i u Srbiji neko mogao nastradati jer "drugačije misli", čime je na perfidan način sugerisao da bi se i sam mogao naći u ulozi mučenika, dok bi opozicija i "blokaderi" automatski bili predstavljeni kao potencijalni atentatori.
Mediji su, naravno, odradili svoj deo posla: tabloidi su preko noći počeli da iskopavaju sitnice koje će ga učiniti bližim domaćoj publici: priču da je poznavao nekoliko Srba u Čikagu ili da je igrao za neki srpski košarkaški tim – sve samo da bi tragedija zvučala "naša", dok se do juče njegovo ime nije pojavljivalo ama baš nigde. Odjednom je postao oličenje borbe protiv "liberalnog ludila", iako je u Americi bio poznat pre svega kao ekstremni desničar i kulturni ratnik, čovek čiji su stavovi izazivali podozrenje čak i unutar sopstvenog političkog tabora.
I tu dolazimo do ključnog pitanja: šta zapravo znači to "drugačije mišljenje"? Ako pod tim mislimo neslaganje oko poreza, zdravstvene politike ili odnosa prema Evropskoj uniji – to jeste pluralizam, to jeste demokratska debata, i bez nje nema slobodnog društva. Ali Kirkova politika nije bila to.
Njegova "drugačija mišljenja" svodila su se na tvrdnje da su crnci sami krivi za kriminal i siromaštvo, da je Zakon o građanskim pravima iz šezdesetih bio greška jer je navodno "nasilno oduzeo" nešto beloj većini, da žene nemaju pravo da odlučuju o sopstvenom telu čak i kada se radi o desetogodišnjoj žrtvi silovanja, da LGBT ljudi ne treba da uživaju jednaka građanska prava jer time "ruše porodicu", da je islam nespojiv sa zapadnom civilizacijom i da muslimani čine "civilizacijsku pretnju", da je koncept bele privilegije "rasistička ideja" kojom se ponižavaju belci, a da uspešne Afroamerikanke poput Mišel Obame ili Ketanži Braun Džekson mogu biti samo rezultat "otimanja mesta belim ljudima" kroz afirmativnu akciju.
Njegovo "samo drugačije mišljenje" uključivalo je i otvoreno prihvatanje teorije "velike zamene", toksične laži prema kojoj liberali namerno uvoze nebele imigrante kako bi zamenili belu hrišćansku većinu, kao i ideju da je sloboda moguća samo tamo gde postoji hrišćanska populacija. To u prevodu znači da je za njega svaka sekularna, jevrejska, muslimanska ili ateistička zajednica inherentno nesposobna da bude slobodna.
Kada sve to stavimo jedno do drugog, postaje jasno da tu nema govora o običnom različitom i samo drugačijem mišljenju, nego o sistematskom projektu u kojem se već postojeće slobode i jednakosti tretiraju kao neprirodne, nasilno nametnute i nelegitimne, i gde se priprema teren da se te slobode jednog dana ukinu.
Ovde postaje važno da govorimo o fašizmu ne kao o uniformama i ikonografiji, nego kao o logikama i obrascima. Fašizam uvek počinje podelom na prijatelje i neprijatelje, na "nas" i "njih", gde "oni" nisu politički rivali već unutrašnji neprijatelji koji se moraju neutralisati. U Kirkovoj retorici to su bili imigranti, manjine, liberali i feministkinje, svi oni koji navodno ugrožavaju pravu Ameriku.
Drugi obrazac je obećanje preporoda: ideja da nacija može ponovo procvetati samo ako se oslobodi degenerisanih uticaja feminizma, multikulturalizma i sekularizma. Treći je kult hijerarhije i prirodnog poretka: žene treba da se pokore mužu, hrišćanstvo je jedina osnova slobode, a svi ostali identiteti su manje vredni ili pogrešni.
Četvrti obrazac je dehumanizacija: migranti i muslimani ne prikazuju se kao građani sa pravima nego kao opasnost, uljezi, smrtonosna pretnja, i kada se to ponavlja dovoljno dugo, nasilje postaje ne samo dozvoljeno nego i očekivano.
Kirk je karijeru izgradio upravo na tome: širio je osećaj ugroženosti kod onih koji su većina, ubeđujući ih da im oni u manjini otimaju zemlju, prava i identitet, da je njihova sloboda na izdisaju i da se može obnoviti jedino ograničavanjem sloboda onih drugih. To je ista logika na kojoj su počivali najopasniji režimi dvadesetog veka i zato je važno reći naglas da fašizam nije prošlost nego uvek prisutan potencijal, spreman da se pojavi kad god neko normalizuje ideju da su jedni manje vredni od drugih i ne zaslužuju jednaka prava.
To naravno ne znači da je Kirk zaslužio smrt. Ubistvo političkog protivnika je apsolutno zlo i mora biti osuđeno bez ikakvih ograda. Ali isto tako ne znači da je njegova ideologija postala prihvatljiva samo zato što je ubijen.
Njegova smrt ne pere njegove stavove, naprotiv, stavlja ih pod još jače svetlo. Ako nešto, sada je važnije nego ikada da se podsetimo šta je govorio, jer jedino tako možemo raskrinkati lažnu dilemu koju desnica gura: da je on bio mučenik slobode govora. Kada danas čujemo da "levičari slave ubistvo Kirka", treba znati da to nije ništa drugo do manipulacija neznanjem publike.
Niko razuman ne slavi atentat, ali mnogi odbijaju da ga oplakuju kao heroja i mučenika, i u tome ima više poštenja nego u svim krokodilskim suzama koje gledamo ovih dana.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 17
Куп је битан
jeste rekao sam
Pes
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar