Današnja lekcija

Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Današnja lekcija
Foto: 021.rs (AI/ilustracija)
Da škola odradi ono što "iz kuće" ne stiže i izbaci čedo kao najbolju verziju sebe. Sad, dok spremam užinicu i proveravam da li je domaći urađen, osluškujem vesti unapred navlačeći tugu i razočarenje: smenjuju učitelje, nastavnike, profesore i direktore koji nisu ničiji. 
 
Koji pripadaju samo deci, kolektivu i roditeljima i postavljaju svoje jer su brži, jači i bolji u tome da ne smeju da stanu. 
Tada biologiju predaje neko ko je do juče držao sociologiju ili nije predavao ništa, informatiku vodi čovek kome se Excel zove "tabelica", a na čelo škole postavljaju direktora koji se od prvog susreta sa roditeljima toliko uplaši da beži iz kancelarije i zaključava se u ženskom toaletu, odakle poziva policiju da ga izbavi. A roditelji mu zvižde ne zato što mrze školu, nego zato što ne pristaju da im je otmu.
 
I nije to usamljen slučaj već ceo pravac, pa se tako preko noći u Zrenjaninu smeni pet direktorki osnovnih škola, zaposleni stanu u štrajk upozorenja i kažu da nije reč o pedagoškim propustima nego o političkoj odmazdi, a ministarstvo ćuti. Ta tišina dovoljan je razlog da i deca i roditelji i nastavnici izlaze na hodnik umesto na čas. 
U Beogradu već znamo kako izgleda kad ti sedam profesora u jednoj gimnaziji ne dobije produženje ugovora posle prolećnih šetnji i dizanja glasa; đaci donesu kartončiće podrške, naprave živi zid od svojih rančeva i shvate pre nas odraslih da je škola zajednica koja pamti ko ju je učio da misli.
 
A u Novom Sadu, u Jovinoj gimnaziji, nekadašnjem ponosu grada i jednoj od najboljih škola u zemlji, đaci danas imaju po deset i više časova dnevno, raspoređene u tri različite škole, informatiku bez računara, a preko dvadeset profesora više nije dobilo produženje ugovora. 
Roditelji, učenici i nastavnici traže smenu direktora Radivoja Stojkovića, optužuju ga za samovolju i urušavanje kvaliteta nastave, a odgovor vlasti nije dijalog nego razrešenje školskog odbora i imenovanje privremenog, da bi se sve učvrstilo odozgo. Tako se i Jovina, svetionik Novog Sada, pretvara u ujdurmu u kome nastavnici putuju sa časa na čas kao paketi, a roditelji i deca mole da ih neko čuje.
 
Roditelji iz Mirijeva (OŠ "Pavle Savić") su javno saopštili da više od 90% učenika te škole tog jutra nije došlo na nastavu u znak protesta protiv imenovanja novog vršioca dužnosti direktora, dok se stari direktor smenio bez saglasnosti kolektiva. I ja u toj rečenici čujem više pedagogije nego u deset "strateških dokumenata": čujem poruku da škola pripada zajednici i da se autoritet ne unosi u kancelariju policijskim kordonom nego stiče stajanjem uz svoje ljude kad je gusto.
 
Znam, reći ćete da je sistem velika mašina i da se kadrovske odluke donose "po zakonu", da su nadzor i inspekcija tu s razlogom; i treba, i neka su, ali naučila sam da postoji jedan lakmus-test za svaku smenu: da li bi moje dete, da ume to da kaže, reklo hvala toj osobi, učiteljici koja je strpljivo čekala da se priseti stiha koji uporno zaboravljao da bi ga na kraju pohvalila, nastavniku koji je ostajao do mraka zbog priredbe, profesorki koja je spustila glas i rekla "ne brini, biće". Ako bi reklo hvala, a vi ga smenite bez objašnjenja ili zato što "nije naš", onda nije problem u njima nego u vama.
 
Ovo više nije igra "naših" i "njihovih", ovo je prazna učionica koja odzvanja; u jednoj školi roditelji nose transparente, u drugoj gimnaziji đaci prave lanac za svoje profesore, i svuda ista rečenica iz novina: smena, imenovan v.d., štrajk upozorenja, sednica odložena. 
 
I ne mogu, kao roditelj, ja tu mnogo toga. Mogu svojoj deci da objasnim razliku između straha i odgovornosti: strah se zaključava u WC i zove policiju, odgovornost izlazi pred roditelje i kaže "pričajmo", strah potpisuje rešenje noću i šalje poruke da se zabrane ulazi i podele otkazi, odgovornost dođe na sednicu, sasluša nastavnike i pita šta treba da uradimo da deca sutra imaju normalan čas. 
 
Možda je najveća ironija u svemu tome što će oni, koji danas misle da su pokazali moć, zapravo ostati upamćeni po tome kako su decu učili da razlikuju pravdu od nepravde. Nije to bila lekcija iz udžbenika, nego iz hodnika i dvorišta, iz praznih klupa i rančeva poređanih kao zid. Kad sutra pitaju gde su naučili šta znači dostojanstvo, deca će se setiti ovih dana. 
 
A to je jedina ocena koju vlast ne može da im promeni.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Olja

    12.09.2025 14:28
    Motanje kablova.
  • milan

    12.09.2025 14:28
    Svaka čast
    Sve je istina
  • Tamburaš

    12.09.2025 13:31
    Amin!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Osećate li bes?

Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.

Evropa se ubrzano naoružava

Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.

Dogovor stranačkih kolega

Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.

Nacionalno onesvešćen

Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.

Ko pije kafu za vreme protesta?

U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.