Današnja lekcija

Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Današnja lekcija
Foto: 021.rs (AI/ilustracija)
Da škola odradi ono što "iz kuće" ne stiže i izbaci čedo kao najbolju verziju sebe. Sad, dok spremam užinicu i proveravam da li je domaći urađen, osluškujem vesti unapred navlačeći tugu i razočarenje: smenjuju učitelje, nastavnike, profesore i direktore koji nisu ničiji. 
 
Koji pripadaju samo deci, kolektivu i roditeljima i postavljaju svoje jer su brži, jači i bolji u tome da ne smeju da stanu. 
Tada biologiju predaje neko ko je do juče držao sociologiju ili nije predavao ništa, informatiku vodi čovek kome se Excel zove "tabelica", a na čelo škole postavljaju direktora koji se od prvog susreta sa roditeljima toliko uplaši da beži iz kancelarije i zaključava se u ženskom toaletu, odakle poziva policiju da ga izbavi. A roditelji mu zvižde ne zato što mrze školu, nego zato što ne pristaju da im je otmu.
 
I nije to usamljen slučaj već ceo pravac, pa se tako preko noći u Zrenjaninu smeni pet direktorki osnovnih škola, zaposleni stanu u štrajk upozorenja i kažu da nije reč o pedagoškim propustima nego o političkoj odmazdi, a ministarstvo ćuti. Ta tišina dovoljan je razlog da i deca i roditelji i nastavnici izlaze na hodnik umesto na čas. 
U Beogradu već znamo kako izgleda kad ti sedam profesora u jednoj gimnaziji ne dobije produženje ugovora posle prolećnih šetnji i dizanja glasa; đaci donesu kartončiće podrške, naprave živi zid od svojih rančeva i shvate pre nas odraslih da je škola zajednica koja pamti ko ju je učio da misli.
 
A u Novom Sadu, u Jovinoj gimnaziji, nekadašnjem ponosu grada i jednoj od najboljih škola u zemlji, đaci danas imaju po deset i više časova dnevno, raspoređene u tri različite škole, informatiku bez računara, a preko dvadeset profesora više nije dobilo produženje ugovora. 
Roditelji, učenici i nastavnici traže smenu direktora Radivoja Stojkovića, optužuju ga za samovolju i urušavanje kvaliteta nastave, a odgovor vlasti nije dijalog nego razrešenje školskog odbora i imenovanje privremenog, da bi se sve učvrstilo odozgo. Tako se i Jovina, svetionik Novog Sada, pretvara u ujdurmu u kome nastavnici putuju sa časa na čas kao paketi, a roditelji i deca mole da ih neko čuje.
 
Roditelji iz Mirijeva (OŠ "Pavle Savić") su javno saopštili da više od 90% učenika te škole tog jutra nije došlo na nastavu u znak protesta protiv imenovanja novog vršioca dužnosti direktora, dok se stari direktor smenio bez saglasnosti kolektiva. I ja u toj rečenici čujem više pedagogije nego u deset "strateških dokumenata": čujem poruku da škola pripada zajednici i da se autoritet ne unosi u kancelariju policijskim kordonom nego stiče stajanjem uz svoje ljude kad je gusto.
 
Znam, reći ćete da je sistem velika mašina i da se kadrovske odluke donose "po zakonu", da su nadzor i inspekcija tu s razlogom; i treba, i neka su, ali naučila sam da postoji jedan lakmus-test za svaku smenu: da li bi moje dete, da ume to da kaže, reklo hvala toj osobi, učiteljici koja je strpljivo čekala da se priseti stiha koji uporno zaboravljao da bi ga na kraju pohvalila, nastavniku koji je ostajao do mraka zbog priredbe, profesorki koja je spustila glas i rekla "ne brini, biće". Ako bi reklo hvala, a vi ga smenite bez objašnjenja ili zato što "nije naš", onda nije problem u njima nego u vama.
 
Ovo više nije igra "naših" i "njihovih", ovo je prazna učionica koja odzvanja; u jednoj školi roditelji nose transparente, u drugoj gimnaziji đaci prave lanac za svoje profesore, i svuda ista rečenica iz novina: smena, imenovan v.d., štrajk upozorenja, sednica odložena. 
 
I ne mogu, kao roditelj, ja tu mnogo toga. Mogu svojoj deci da objasnim razliku između straha i odgovornosti: strah se zaključava u WC i zove policiju, odgovornost izlazi pred roditelje i kaže "pričajmo", strah potpisuje rešenje noću i šalje poruke da se zabrane ulazi i podele otkazi, odgovornost dođe na sednicu, sasluša nastavnike i pita šta treba da uradimo da deca sutra imaju normalan čas. 
 
Možda je najveća ironija u svemu tome što će oni, koji danas misle da su pokazali moć, zapravo ostati upamćeni po tome kako su decu učili da razlikuju pravdu od nepravde. Nije to bila lekcija iz udžbenika, nego iz hodnika i dvorišta, iz praznih klupa i rančeva poređanih kao zid. Kad sutra pitaju gde su naučili šta znači dostojanstvo, deca će se setiti ovih dana. 
 
A to je jedina ocena koju vlast ne može da im promeni.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • ex chapman

    12.09.2025 15:30
    da se ne lazemo
    skole su vec generacijama lose
    deca se "tovare" nepotrebnim informacijama
    a narocito danas, kada je digitalni svet maltene progutao ovaj tzv. realni, deca i dalje napamet uce rudno blago Madjarske
    dajte da se i to vec jednom rascisti
    umesto da se neciji sinovi zaposljavaju kao "nastavnici tehnickog" daj nek deca stvarno nauce nesto o tehnici na tom casu. ne da se bave tehnickim crtanjem. ili nek ih nauce kako da to za njih odradi kompjuter i AI
    nek u skoli uce kako, zasto, kada se koristi mobilni i aplikacije. sta je vestacka inteligencija, cemu sluzi i kako se koristi...
    ma da ne nabrajam
    i sami ste svesni da kako vreme odmice znanje koje nude skole u Srbiji je sve manje relevantno
    o vaspitnoj ulozi da ne govorim. cast retkim pojedincima, ali obrazovni sistem kao celina je 0 (krompir :) u tom pogledu
    i nemojte mi mahati nasim djacima i studentima u svetu. i ja sam bio jedan od njih. ne zahvaljujuci nasem skolskom sistemu, vec zahvaljujuci sebi - svojoj inteligenciji i radu
    znam vrlo dobro o cemu pricam jer sam upoznao ljude koji su dosli na Cambridge iz raznih obrazovnih sistema
    nasa skola je imala vremena da evoluira kad sam ja isao u skolu
    nis hteli
    sad vise vremena nema
    treba revolucija

    PS. sve ovo pisem ne da bih opravdao ovu bagru, nego da vam predocim da i kad skinete bagru skole nece biti kuca u kojoj se sticu znanja i vrline i postaje se covek. mora sve novo
  • Olja

    12.09.2025 14:28
    Motanje kablova.
  • milan

    12.09.2025 14:28
    Svaka čast
    Sve je istina

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Trampova slava

Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.

Ogled(anje): Televizija nekad i sad

Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.

Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa

Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?

Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam

Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.

Ogled(anje): Kako se guši sloboda

Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.

Uređivanje pravosuđa

Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.

Ogled(anje): Veština razgovora

Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.

EU i SAD: Ne deli samo okean

Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.

Business as usual

Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.

Grenland je srce Amerike

Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.