Andrea Majoroš piše za 021.rs iz Beča: Čovek svojim ponašanjem otvara vrata novim epidemijama

Globalno uništavanje ekosistema dovodi nas u sve bliži kontakt sa divljim vrstama koje nemaju kud. Ekosistemi, puni različitih patogena na koje ljudi nisu imuni i gusta naseljenost planete idealni su za širenje epidemija, kaže doktorantkinja Bečkog univerziteta.
Andrea Majoroš piše za 021.rs iz Beča: Čovek svojim ponašanjem otvara vrata novim epidemijama
Foto: 021.rs
Novosađanka Andrea Majoroš, molekularni biolog - imunolog, u Beču je od 2009. godine, gde je doktorirala na Bečkom univerzitetu.
 
Nakon doktorata ostala je u Beču. Donedavno je radila kao naučnik istraživač u Centru za molekularnu medicinu Austrijske akademije nauka (CeMM). Od početka marta, kao naučnik senior, radi u biotehnološkoj istraživačkoj firmi MyeloPro.
 
Za 021. rs priča u kojoj je meri život u Beču, gradu u kojem je dosta starog stanovnišva, usporen ili stao zbog virusa korona:
 
"U Beču su zatvoreni svi univerziteti i škole, prodavnice, osim prehrambenih, kozmetičkih, tipa DM i apoteka. Restorani i kafići takođe ne rade. Deca ne idu u škole, i zabavišta su koliko znam zatvorena. Zatvorene su i sve državne istitucije za posetioce, a crkvena ili bilo kakva religijska okupljanja su isto strogo zabranjena. Javni događaji su odavno otkazani. 
 
Od 16. marta svi koji mogu da rade od kuće su poslati na home office, a građanima je dozvoljeno da izađu na ulicu samo u nabavku, na posao i to uz specijalnu dozvolu, da pomognu starijima i osobama narušenog imuniteta, i da se prošetaju, ali isključivo sami ili sa osobama sa kojima dele domaćinstvo.
 
Dečija igrališta i mesta za sportska okupljanja su takođe zatvorena. Savetuje se da se ne koriste liftovi sa drugim ljudima. Policija konstantno patrolira gradom i kontroliše da se ljudi pridržavaju ovih pravila, a kazne za kršenje su oko 2.000 evra.
 
Starog stanovništva u Beču je dosta, ali su se mnoge zgrade organizovale da pomognu starijima i da umesto njih odu u nabavku. Takođe, postoji i tzv. beskontaktna dostava namirnica, i svako plaćanje obavlja se karticama kako bi se smanjio lični kontakt. 
 
Vlada je izjavila da se vrhunac pandemije očekuje oko sredine aprila, čak i oko sredine maja.
 
Prvih dana uoči uvođenja vanrednog stanja bilo je dosta haotično. Ljudi su bili jako uplašeni i radnje su počele da liče na one kod nas iz devedesetih. Sada se stanje stabilizovalo i radnje su uglavnom dobro snabdevene. U marketima su stavljena zaštitna stakla za radnike na kasama, nisam videla da oni nose maske. Ljudi su pokupovali dosta testenine i konzervi soseva za testo, kao i konzerve drugih vrsta.
 
I, iz meni apsolutno neobjašnjivog razloga, wc papir. Čak sam i pitala ljude oko sebe šta rade sa tim silnim papirom, ali još nisam pronašla odgovor. Još nekim većim čudom, wc papira i dalje ima po prodavnicama. Oskudna su i sredstva za dezinfekciju i sapun.
 
Nadam se samo da su ljudi prali ruke i pre pandemije...
 
 
Otkako je vanredno stanje, i ja radim od kuće, iako je to u mojoj branši skoro neodrživo. Trudimo se da radimo stvari koje mogu preko kompjutera i interneta, ali naš posao nema puno smisla bez odlaska u laboratoriju. Nadamo se da će za to uskoro postojati neko rešenje.
 
U nabavku idem jednom u desetak dana. Dakle, bila sam samo jednom od početka karantina. Odlazak u radnju izgleda kao što je uvek i izgledao, ali se trudim da držim najmanje dva metra rastojanja od drugih ljudi. I ljudi se uglavnom zaista pridržavaju svih tih pravila. Bar u mom kraju. Hodaju sami ili isključivo sa članovima svog domaćinstva.
 
Kada govorimo o merama dezinfekcije, ja ne dezinfikujem ništa posebno i nemam neki neuobičajeni redosled oblačenja i svlačenja. Mislim da tu treba da napomenem da u mojoj profesiji, čovek prihvati neka drugačija pravila ponašanja koja ti se uvuku u svakodnevni život. 
 
I bez epidemija, ja ne dodirujem kvake vrhovima prstiju, kašljem i kijam isključivo u nadlakticu, ne pipam lice dok sam napolju i perem ruke pravilno čim uđem u stan ili stignem na posao. Sve to nakon što sam se izula i skinula jaknu, i sve to ostavila u predsoblju, gde se samo to i odlaže. Ne motam se previše po kući u odeći koju sam nosila napolju.
 
Razumem, međutim, da drugi ljudi nisu navikli na takva pravila ponašanja i da ih treba svakodnevno podsećati na to. Nadam se da će neke od osobina da se "prime" i postanu navike.
 
Što se tiče nošenja maske, nju će u Austriji biti obavezno nositi od prvog dana aprila, i to prilikom ulaska u markete kako bismo zaštitili ljude oko sebe. Ja se i mimo toga ponašam odgovorno i ne izlazim iz kuće kad već imam tu mogućnost.
 
Što više nas ne izlazi napolje, to bolje za celokupno društvo. Da budemo iskreni, nije baš sve što radimo u našim svakodnevnim životima toliko neophodno. 
 
Mislim da ljudi koji nose rukavice mogu biti pogotovo opasni po sebe i po druge. Ljudi ne razumeju najbolje svrhu rukavica i ne znaju da se ponašaju kada ih nose, a još manje da ih aseptički skinu. Bez imalo želje da ikoga uvredim, ali rad u aseptičkim uslovima zahteva dosta treninga i neki put nije baš intuitivan. 
 
Rukavice im daju lažan osećaj sigurnosti. Opuste se i tu nastaje problem. Viđala sam ljude po ulicama i prodavnicama koji sa rukavicama na rukama tapkaju po telefonu, "kopaju" po ličnim ručnim tašnama, puše, pa čak i pipaju kosu i lice! Takvo nošenje rukavica gubi svaki smisao.
 
Slično je i sa maskama. 
 
Obične hirurške maske nemaju veliku zaštitnu funkciju za osobu koja ih nosi, pogotovo ako se ne menjaju na najmanje dva sata i ako se konstantno čačkaju i nameštaju rukama - sa ili bez rukavica. Čak sam viđala ljude koji maske nose nepravilno, na primer bez pokrivanja nosa. 
 
Maske i pokrivanje nosa i usta su, sa druge strane jako korisni kako vi ne biste zarazili druge ljude. U svakom slučaju, ni rukavice, ni maske nisu izgovor za nepažnju, a i još uvek ostavljaju oči nezaštićenim.
 
Maske i dezinfekciona sredstva su poprilično u deficitu, i u apotekama i u drugim prodavnicama. U bolnici moramo da zaključavamo dezinfekciona sredstva kako ih ljudi ne bi odnosili kući. Mislim da ljudi jesu uplašeni i to je razumljivo, jer je ovo ipak vanredna situacija, ljudima nije baš najjasnije zašto su preduzete određene mere neophodne predostrožnosti: zašto ne smemo da izlazimo napolje, da se viđamo sa drugim ljudima itd. 
 
Ljudi su u Beču odgovorni i pridržavaju se pravila, ali ima prijava i slučajeva da ljudi namerno kijaju, kašlju, pa i pljuju na druge ljude, koliko sam čula, ali policija radi sve što je u njihovoj moći da takve ljude uhapsi.
 
Zvanični policijski čas nije uveden, ali su sva okupljanja zabranjena. Pošto je vanredno stanje, niko iz policije, vojske ili medicine ne može da bude na odmoru. Služenje rokova civilne službe je produženo do daljnjeg.
 
Kapaciteti bolnica u Beču se lagano popunjavaju. Svi kreveti koji nisu neophodni za bolesnike u kritičnom stanju su oslobođeni za obolele od korona virusa. To, naravno, umanjuje kapacitete bolnica za sve hronične i ostale bolesnike. Nažalost, ljudi sa ostalim zdravstvenim problemima nisu magično prestali da ih imaju zbog ove pandemije. I oni sada spadaju u naše najugroženije sugrađane. To je sve vrlo zabrinjavajuće, ali situacija je takva kakva je i ubeđena sam da kolege u bolnicama rade sve što je u njihovoj moći da pruže pomoć što većem broju ljudi. 
 
Inače, vojska je Bečki sajam pretvorila u privremenu bolnicu. 
 
 
Imam nekoliko poznanika koji su u poslednje vreme preležali bolesti kojima se simptomi poklapaju sa infekcijama korona virusom, ali nisu testirani na virus. Srećom, oni su stavljeni u kućni karantin i dobro su se oporavili bez potrebe za hospitalizacijom.
 
Neke studije testiranja većeg broja populacije ukazuju na to da postoji mogućnost da čak i do 30 odsto populacije prolazi sa relativno blagim simptimima. To je još jedan razlog za pojačanje fizičke izolacije, jer postoji šansa da zarazimo ljude u našoj okolini a da toga nismo ni svesni, a niko od nas, star ili mlad, ne može tačno da zna u kom su trenutno stanju njihov imuni i kardiovaskularni sistem, kao ni pluća.
 
Ljudima mora da bude jasno da nauka zahteva jako puno vremena, a ovaj virus je identifikovan prvi put tek krajem 2019. godine. Ali, ni to ne funkcioniše kao na filmu. I pored toga što čitavi timovi naučnika neumorno radi na ovoj temi, biće potrebno vremena dok dođemo do kvalitetnih zaključaka, i proizvodnje potencijalnih terapeutika za masovnu upotrebu.
 
Ako na kraju celu situaciju analiziram sa stanovišta posla kojim se bavim, mislim da je ovako nešto moglo da se desi bilo kada i po mom mišljenju je bilo samo pitanje vremena. Interesantno je kako ljudi radije veruju u teorije zavere i kojekakve nemoguće scenarije, pre nego što će videti činjenice koje su im pred očima. Valjda gledaju mnogo filmova. 
 
Ljudi su skloni uvek da krive druge i nalaze simboličnu povezanost stvari koje logički nemaju nikakve veze jedna sa drugom. Videla sam da su ljudi našli i neko "proročanstvo" u jednoj naučno-fantastičnoj knjizi.
 
Umesto tog "proročanstva", mogu im ponuditi naučni rad iz 2007 godine, Cheng et al. Clinical Microbiology Reviews. Znam da to nije tako atraktivno štivo, ali tu su naučnici već tada upozoravali na potencijalno širenje virusa iz familija koronavirusa.
 
Ovaj virus je vrlo zastupljen među životinjama i vrlo lako prelazi barijere između vrsta. Takođe je vrlo moguće da je ovo samo jedna od pandemija koje nam predstoje.
 
"Apsolutno je sigurno da će biti više ovakvih bolesti u budućnosti, ako nastavimo s praksom uništavanja prirode", upozorio je ekolog dr. Enrik Sala u izjavi za časopis "The Independant".
 
Globalno uništavanje raznolikih ekosistema nas dovodi u sve bliži kontakt s divljim vrstama koje nemaju kud. Ekosistemi su puni različitih patogena na koje ljudi nisu imuni, a naseljenost planete je sve gušća i gušća, tj. idealna za širenje epidemija. Svaki put kada uništavamo tropske šume, ubijamo ili hvatamo divlje životinje za hranu i druge "potrebe", izlažemo se tim virusima. I onda neki dovode do ovakvih situacija. 
 
A neki put deluje da ljudskoj vrsti, nažalost, nije stalo ni do čega što nije od ekonomskog značaja. Ajnštajn je rekao da su samo svemir i ljudska glupost beskrajni, ali da za ovo prvo nije 100 odsto siguran. Koliko god da želim da budem optimista, mislim da je realnije složiti se sa njim.
 
Koliko god priroda ume da bude strašna kada se dese ovakve stvari, čovekova reakcija na njih može da bude još strašnija. Želim da ovo bude neki animirani film u kojem, pored svih užasa i nepravdi, odjednom nađemo rešenje i shvatimo da moramo da brinemo jedni o drugima, i svojoj životnoj sredini, kao u poslednjoj "Ledenoj kraljici".
 
Elza i Ana su to lepo naučile, a da li ćemo i mi?
 
Od sveg srca želim da verujem da hoćemo. Ja neću prestati da se trudim dok sam živa.
  • Sava Segedinski

    01.04.2020 08:41
    Bravo Andrea. Puno uspeha Ti želim.
  • Dn

    31.03.2020 11:02
    Sjajna analiza, rečeno je tačno sve što treba, bravo! Nažalost ovakvi ljudi su u velikoj manjini :( Ako si slobodna, udaj se za mene!
  • Rajević V

    31.03.2020 05:12
    Bravo Andrea
    Ohrabrujući tekst, sa nadom da će sve brzo proći. Veliki pozdrav.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.