Zašto nije bilo dovoljno da budeš ti, predivni mladiću dragi?

Povodom smrti reditelja Igora Vuka Torbice...
Zašto nije bilo dovoljno da budeš ti, predivni mladiću dragi?
Foto: 021 (Printscreen)

Ako si mlad, prepametan, darovit iznad granica koje nadvisuju nebo, ako tvoja harizma pomera granice ravnodušnosti u drugim ljudima i budi mislećeg čoveka u njima, ako si lep kao grčki bog, ako si ostvaren kao umetnik, ako su tvoje predstave novi misaoni prostor u sveukupnoj kulturi regiona, ako si hrabar i drzak do srži istine, toliko da ti se dive upravo oni čijem se talentu ti diviš, ako te strasno mrze samo oni koji bi - a ne mogu - da budu kao ti, ako te obožava branša čiji si deo - bar oni najbolji u njoj, ako ti se zbog svega toga ljudi dive i ako te, uz sve to, kao muško biće voli neko isto tako dobar kao ti, pa zašto sve to nije bilo dovoljno za život?

Zar život nije misija? To si tvrdio ti sam.

Tvoja je bila da podsećaš da možemo i moramo biti bolji. Da nikad ne smemo odustati od toga.  

Pa zašto je onda izbor bio odustajanje?

Zbog carstva mraka? Zbog tartifâ? Iz potrebe da se najzad nađe neki mir?

"Pretpostavljam da sam našao neki svoj način da živim u ovoj zemlji, suzio sam krugove pažnje i interesa, našao prostor gde mogu da radim i bivam, da se odmaram od tog ludila. Sigurno da ono što se dešava, ono u čemu živimo, nije najugodnija stvar", rekao je pre nekoliko godina reditelj Igor Vuk Torbica povodom novosadskog gostovanja svoje preduhovite slovenačke predstave "Ožalošćena porodica".

Na propitivanje, sme li biti smeha u trenutku kada više ništa nije smešno, rekao je:

"Smeh danas služi da označimo prostor gde smeh više ne sme da postoji, da ga rabimo do trenutka kada stvari treba označiti: ovde počinje - ne tragedija, već nešto što ne bi trebalo da ima samo lekoviti aspekat. Tome smeh danas služi."

Da li prostora, pa ni za takav smeh, zaista više nije bilo, prostora koji je tako inteligentno i ingeniozno stvorio u "Tartifu", predstavi koja je vraćala veru u prostor istine i slobode, koja nas baš temeljno sramotila kao ljude, sve nas koji ćutimo i sve pod tepih guramo.

Počivaj u miru, mladiću dragi.

Neki drugi će sada - umesto tebe - morati da podižu lestvice ljudske.

  • Zaza

    24.06.2020 21:23
    Zašto si odustao?
    Markp Malenčić iz Mokrina zluradi i oholi čovek, svojim komentarima je ponizio sebe,
    Igora Vuka Torbicu nije on nas i dalje obasjava svojim talentom i veličinom. Prijavljeno facebooku, i sve uklonjeno.
  • Džo

    23.06.2020 15:40
    Pretuga. U ogledalu njegove smeti naša ništavnost je još veća. Infant, Hinkeman, Tartif, Carstvo mraka. Neka ti je mir tamo gde si
  • Milica Srpkinja

    22.06.2020 13:49
    ponos
    Igore, ponosan i bogat je svako ko te je poznavao, razumeo tvoj rad, cenio te kao coveka, umetnika, cistu dusu... Zaista nikom ne bih pozelela da od "botovske plate" mora detetu da priusti ni kiflu, a kamoli stan, diplomu, polozaj u drustvu... veca kletva od toga ne treba ni detetu ni roditelju! Zato ne uzimajte ih u usta misleci narode, neka lupaju minuse i tako smiruju sopstvene strahove i frustracije, jer uskoro ce se poceti sami spaljivati da bi se spasili od samih sebe ...

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.