Cena autentičnosti: Naši antiglobalisti

U subotu su održane dve paralelne šetnje, dva rivalska protesta. Da je okupljanja na pretek i da to svedoči o širokogrudosti vlasti i u najzalije doba, ne treba trošiti reči.
Subotnji paralelni događaj nije stoga zanimljiv zato što je bio dozvoljen. Kad svi mogu da paradiraju, zašto ne bi mogli i antiglobalisti i – sva je prilika – globalisti? Za one prisutne na Paradi ponosa znamo da se zalažu za evropske ili kosmopolitske vrednosti: zastava duginih boja je svačija, poruke poput one središnje, "Ljubav je zakon", globalnog su karaktera i imaju univerzalno značenje. 
 
Druga grupa šetača prozvana je antiglobalistima, biće da bi se, kao i u svemu drugom, razlikovala od prve. Ako se, međutim, isključi da su protiv njihovog paradiranja, da gaze i pale njihovu kužnu zastavu, teško je uočiti šta ih tačno čini antiglobalistima. I oni se, nalik raznim drugim Evropljanima, protive globalnom trendu vakcinacije protiv izmišljenog virusa, pa samim tim i vlastitoj državi koja bi da im ukida individualne slobode. 
 
Po mnogo čemu su nalik i paraderima koji su se u državnom aranžmanu pre koji dan okupili da demonstriraju srpsko svejedinstvo, što se u subotu iskazalo ponovnim razvijanjem zastava Srbije, ali i litijskim okupljanjem oko spomenika Stefanu Nemanji, novom pupku srpskog sveta, gde se sad već tradicionalno zaigrava kolo. Antiglobalizam bi da bude kišobran za etične i saborne antivaksere i borce za porodicu. Prirodnu, jer je ona koja se propagira oko Manježa neprirodna, dopremljena ovamo s globalizacijom, jednako kao i vakcine i ko zna kakvi sve još uvozi sa Zapada.
 
Uvoz je ključna reč. Antiglobalisti, borci za slobodu, borci za nas, za naše porodične vrednosti, za našu pravdu – bi da se prikažu kao pravi naši. Autentičnije su naši od lgbtq+ (kojih kod nas ne bi ni bilo da se uvoznim kalemom nisu odnekud ovde stvorili), ali i od vlasti koja im preti ukidanjem autentičnosti, koketirajući sa svim svetskim silama, farmakomafijama, Gejtsom i Sorošem. Njihova borba nije uvezena, već je samonikla, lokalna sorta takoreći. Čudo kako se niko ne osvrne preko plota ka Sloveniji, Grčkoj i Makedoniji. Ako je neopravoslavlje ono što nas čini originalnima, razmislimo ponovo: u Skoplju se skandiralo "Moje telo – božje vlasništvo", u Atini "Pravoslavlje je živo, mi smo Hristovi vojnici, kazna stiže", a i "Nemamo puške, imamo krstove".
 
Da je nešto uvoz omiljeni je argument koji koriste svi u svakoj prilici. Vlast optužuje svoje protivnike, a posebno zlo civilno društvo, da se goji zapadnim novcem, kao da "Evropska unija nije glavni donator u Republici Srbiji". Dveri proglašavaju Paradu ponosa antisrpskom manifestacijom koja je silom i nametom dopremljena kod nas, iako je teorija o prirodnoj porodici uvezena iz Amerike i po istom se kalupu rasparčava po celom svetu. 
 
Trobojku koja se vijori na svakom od poslednjih nacionalno osvešćenih skupova, među sobom toliko različitih, od prošle godine slavimo i posebnim danom, sasvim po ugledu na američki Dan zastave (Flag day). Ono što nas čini "neuvezenima", ako išta, jeste pripadnost srpskom svetu. Pa ipak, i taj zavodljivi, a ponegde i zapaljiv izraz, nije među nama odvajkada: izuzetno podseća na jedan drugi "svet", Русский мир (ruski svet), kako po formulaciji, tako i po značenjskom dometu. Lično me posebno veseli što su slobodari širom sveta, pa tako i kod nas, uvezli i staru feminističku krilaticu "Moje telo – moj izbor". Nadam se da će je primenjivati i u drugim kontekstima, posebno u vezi s pravom na abortus, odakle je izvorno i potekla.
 
Razdvajajući se prema količini autentičnosti i tako veličajući svoj cilj, kao jedini pravi, jedini ispravan, zaboravljamo dve proste istine. Jedna je da je gotovo sve odnekud uvezeno, sve je neko nekad preveo, a nijedan prevod nikad nije identičan originalu, svaki uvoz se na svoj način baš ovde primio jer je imao kod koga da se primi, postavši na naš način naš. 
 
Druga prosta istina je da prekomerna autentičnost, osim što je uvek lažna, danas košta glave. Ostavljeni na milost i nemilost sopstvenim procenama o tome šta je društveno poželjno, zdravstveno probitačno, politički autentično, a Ustavom zaštićeni da se zbijamo na ulici, pod barjakom, u svoje razne identitete, ginemo kao da ponovo probijamo Solunski front. 36, 37… života na dan.
 
Adriana Zaharijević je viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Tekst "Cena autentičnosti" prvobitno je objavljen na sajtu Peščanika.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • zamajavanje

    24.09.2021 07:37
    Kojekakvi antiglobalistički pokreti samo imaju zadatak da skrenu pažnju sa velikih na male probleme.
    Ništa nije onako kako deluje, tj. kako vam se prikazuje.

    A ona parola VČĆ PDR na eto baš crnoj zastavi ima za cilj da rastera dobar deo protivnika ovog režima koji ne koriste takav rečnik.

    2017. je bio praznik za oči kada su se mladi okupili i protestovali protiv ovog Režima, a onda je počelo uzvikivanje ove parole.
    Smesta smo se pokupili i otišli.
    To nije uvreda za AV jer on je sve i svašta, ali to iz parole nije.

    Sve se radi da se protivljenje ovom režimu razbije na stotine komadića, a u tome učestvuje i opozicija (i prava i neprava) - to im je uloga i zadatak - da stvaraju privid demokratije i privid protivljenja.
  • Лиманац

    23.09.2021 21:27
    Нормалност
    Подршка антиглобалистима!
  • www

    23.09.2021 20:26
    Ovde bas i nema neke preterane ILI-ILI dileme.
    Prezaduzenoj zemlji koja nema svoj suverenitet, finansijski, svaki kupac cega god dize ili spusta cenu. I dok su jedni izlazili za sendvic a drugi sedeli kuci iz bojkota, rasprodalo se sve. Sad je kasno tu mahati zastavama bilo kojim, eno dok malisha nudi par crvenih kao da su njegove, igra blentavila se nastavlja kao da se nista nije desilo. Gde ste bili kad je bio zaokret i onaj snajper? Sad bolje da vas i nema nigde.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.

Sedite malo, odmorite

Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.

Srbija odumire

Poslednjih godina često čujemo kako u mnogim fabrikama nema dovoljno radnika, a ni ponovna raspisivanja konkursa ne rezultiraju popunom radnih mesta.