Rokenrol odmetnik: Francuski panker koji je opljačkao banku i nestao na 28 godina
Rokenrol je od oduvek slavio odmetnike.
Prvim rokabili umetnicima pedesetih i šezdesetih godina 20. veka inspiracija su bile maloletničke bande (Greasers, kasnije Tedy Boys). Afroamerički soul se iz političkih razloga divio Crnim Panterima, a britanski pank pokret opravdavao je različite oblike nasilja kao metod borbe protiv režima Margaret Tačer.
Najzad, i sami izvođači su ponekad sa teorije i poetike prelazili na praksu, pa se osim diskografskih karijera mogu pohvaliti i policijskim dosijeima.
Pri tome ne mislim na nasilno ponašanje i bahaćenje multimilionera koje je često inspirisano kokainom, ludilom i dokolicom.
Lista takvih prestupnika je dugačka, ali su se njihove avanture u svetu kriminala često završavale sudskim nagodbama, gledanjem kroz prste, tj. dobrom starom selektivnom pravdom. Tako je, primera radi, Ian Brown frontmen grupe Stone Roses, 1998. godine pretio stjuardesi, a zatim je pokušao da razvali vrata od kokpita. U zatvoru je proveo dva meseca. Šta mislite koliko bi za sličan skandal dobio "Average Joe" iz Mančestera?
U svetu šoubiznisa, ali i na underground sceni bilo je i autentičnih ludaka i manijaka koji su potpuno zasluženo zatvoreni ili hospitalizovani. Predlog za Google pretragu mogu vam biti Gary Glitter ili Phil Spector. Norveški metalci koji su spaljivali crkve su posebna kategorija.
No, oni nisu tema.
Kada je reč o muzici i kriminalu, prava filmska priča stiže iz Francuske, a da li je romatična ili tragična prosudite na kraju sami. Jedan od najautentičnijih predstavnika francuske pank scene je sastav Camera Silens, osnovan 1981. godine na jugozapadu Francuske. Prilično interesantan bend koji je i danas omiljen svima koji vole "oi" podžanr, ali se zbog kasnije upotrebe duvačke sekcije mogu nazvati soul-pank, pa i new wave grupom.
Ime Camera Silens je referenca na zatvorske prostorije u kojima su držani i mučeni pripadnici Frakcije Crvene armije – Anreas Bader i Urlike Majnhof. Pankrok scena svuda u svetu, pa i u Francuskoj bila je inspirisana različitim političkim idejama, ali i terorističkim grupama. Tako je bilo i u Bordou, gde su zbog blizine granice, održavane bliske veze sa baskijskim separatistima.
Najznačajniji članovi benda su gitarista Benoit Destriau i basista odnosno pevač Gilles Bertin. Vrlo brzo postaju najznačajniji sastav na lokalnoj sceni, a kreću i prve turneje. Njihovo prvo izdanje – album "Réalité" iz 1984. godine danas se u Francuskoj, ali i ostalim delovima Evrope smatra klasikom. Grupa je delovala u okolnostima koje su bile uobičajene za evropske pankere tog vremena. Radikalna politika, skvotiranje i protesti bili su deo svakodnevice, ali na sceni je prisutan heroin i nažalost prve žrtve AIDS-a.
Ipak, razlog zašto su Camera Silens jedinstveni je pevač grupe – Gilles Bertin. Njegove sklonosti ka kriminalnim aktivnostima prvi put su ugrozile karijeru benda kada je 1983. godine uhapšen zbog krađe. Godinu dana kasnije Bertin je opet pred mikrofonom, pa su pankeri iz Bordoa nastavili sa uobičajenim aktivnostima.
Ali kao što kaže pesma: "Old Habits Die Hard". Aprila 27. 1988. godine banka u Tuluzu je opljačkana, a lopovi su odneli gotovo 12 miliona franaka. Akcija je pripremana deset meseci, pljačkaši su posedovali detaljne planove zgrade i bili su prerušeni u policajce.
Policija je ubrzo otkrila da iza pljačke ne stoje njihove uobičajene mušterije, odnosno profesionalni lopovi, već živopisna ekipa anarhista, pankera, skvotera i aktivista. Iste godine uhapšeni su Philippe Rose, pre pljačke poznat kao organizator koncerata i Baskijac José Gomez y Martin, član nekoliko militantnih političkih grupa.
Pronađena je samo desetina novca, a sa većim delom plena nestao je treći član bande – pevač pank benda Gilles Bertin. Njegov trag gubi se u Barseloni 1988. godine. Za državne organe, prijatelje i porodicu Bertin nije postojao narednih 28 godina. To je označilo i kraj karijere za sastav Camera Silens.
Devedesete je proveo u Lisabonu gde je novac od pljačke uložio u prodavnicu ploča u koju su prvi stizali albumi kultnih američkih i britanskih alternativnih bendova. Posao je išao dobro, a onda se teško razboleo. Iako je bio na ivici smrti, lečen je u ilegalnoj bolnici u Bareiru, komunističkoj komuni nedaleko od glavnog grada Portugalije.
Nakon toga se oženio, dobio dete i počeo da radi u Barseloni, u kafeu koji poseduju roditelji njegove supruge. Više od 20 godina krio je svoju prošlost i pravi identitet.
U novembru 2016. godine Gilles Bertin je prešao Pirineje i kročio na francusku teritoriju prvi put nakon 1988. godine. U pratnji advokata predao se francuskim vlastima. Novinarima se izvinio zbog lošeg francuskog, za koji je rekao da ga nije govorio više od dve decenije.
Saopštio je da nije više mogao da laže petogodišnjeg sina u Španiji, a dete iz prvog braka nije video trideset godina. Većina članova grupe koja je 1988. godine opljačkala banku u Tuluzu bila je mrtva, a Bertin se 2018. godine našao pred francuskim sudom. Imajući u vidu da je već osuđen u odsustvu, te da je nakon toga proglašen mrtvim, pravni sistem je bio u problemu i Gilles je osuđen na pet godina uslovno. Narednih godinu dana proveo je u društvu dva sina, a bezuspešno je pokušavao da dobije legalne francuske isprave.
Interesovanje za bend Camera Silens nikada nije prestalo u Francuskoj i Evropi, ali je posebno ispraćena Bertinova autobiografija "Trideset godina bekstva, moj pankerski život" ("Trente ans de cavale, ma vie de punk"), objavljena u februaru 2019. godine.
U avgustu iste godine, prvi put od 1988. godine priznato mu je građansko pravo i dobio je ličnu kartu na ime Gilles Bertin. Sedam dana kasnije zdravstveno stanje mu se pogoršalo, pao je u komu i preminuo je 8. novembra 2019. godine.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Komentari 7
Marko
Kle
Bela
Odlicno, samo nastavi tako !
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar