O poslu sve najgore
Kada ste poslednji put sreli osobu koja je zaljubljena u posao koji radi? Koja se budi s tom ljubavlju i sa istom leže?
Foto: 021.rs
Koja ima energiju da istraži, ljubaznost da privuče, volju da unapredi svoj i tuđ rad? Onu osobu s kojom odete na pivo posle posla koja ne kaže "jao, odlepiću od ovih više, pritisak mi je 300 sa 150, ljudi su nenormalni, dođe mi da dam otkaz i odem negde i završim s tim".
Niste skoro, je l' tako?
Sasvim slučajno sam ovaj utisak podelila sa dosta prijatelja i za uzvrat dobila buket različitih primera mržnje prema poslu. I to, gle čuda, sve intenzivnije i u privatnom sektoru, ko bi rekao?
Drugarica je išla privatno na neki pregled, stigla je 15 minuta pre zakazanog termina. Nakon što je niko nije prozvao skoro sat i po, spakovala se i otišla kući. Kada su je nazvali da pitaju da li će doći i saznali da je zapravo sat i po sedela tu, u znak izvinjenja i dobre volje da svoju grešku isprave rekli su: "ok, doviđe..." "Nja" nisu ni rekli, odnosno jesu, ali ne u tom obliku.
Jedan drugar je, primera radi, hteo da problematični slučaj iz svog sektora prebaci u drugi, jer prelazi ovlašćenja njegovog (ovo je već neka teška državna priča), pa je dobio poziv u fazonu "a brate, sad 'ladno moramo da radimo svoj posao, ono, baš ti hvala!"
Nedavno sam u restoranu iz karte pića za decu naručila dva frapea od sezonskog voća, tako je pisalo. Konobar je doneo dve "nes" kafe. Kada sam ih vratila šankerki i rekla da je to kafa a ne frape, prvo me je prostreljala pogledom pa sam je zamolila samo da me ne tuče. To joj izgleda nije bilo ni malo simpatično, pa je s istom mržnjom u glasu rekla da to jeste frape. Pa smo se ona, konobar i ja gledali kao Klint, Klif i Valak iz "Dobar, loš, zao" da bi se napokon slomila i rekla da nemaju frape. Nema "izvinite", nema "greške se dešavaju", nema ničega.
Na TikToku sam videla neki super kratki snimak iz nekog domaćeg supermarketa gde blizu kase stoji reklama sa "stock" fotkom nasmejane prodavačice i nešto kao "osmeh je uvek besplatan" i onda brzi zum na kasirku koja je otprilike na posao došla direktno sa dvadesetčetvoročasovnog branja malina, kuvanja sedam ručkova i saznanjem da je ovo taj život i da dalje nema niti nade, niti osmeha.
Volela bih da znam šta se tačno dešava, da li je u pitanju to da smo generalno nezadovoljni svojim životima i da ovo nezadovoljstvo prosto ne možemo da sakrijemo čak ni na poslu ispod maske profesionalnog, lojalnog i odgovornog radnika. Takođe, koliko li naša radna etika mora biti ugrožena da svojim ponašanjem pokazujemo ne samo da ne marimo za interes i ugled "firme", već ne marimo ni za sebe, što je posebno interesantno u situaciji gde su nam puna usta "sve je poskupelo samo plate iste, kako će se preživi videćemo".
Osim toga što, ubeđena sam, gomila ljudi nosi teret nezadovoljstva s posla kući i iz kuće na posao, ima i toga da nismo svi sledili svoje želje, osluškivali sami sebe, trudili se da oživimo svoje snove. Zašto? Verovatno nismo imali dovoljno stroge sebe ili previše stroge roditelje čije smo snove zapravo morali da pratimo. Ili smo rođeni u zemlji koja nas nikada nije pitala šta mi želimo. Ili su, moguće, sve naše snove raspršili poslodavci koji od radnika traže da iscede iz sebe poslednju kap znoja i da, usput, ne traže ni odlazak u toalet.
Uz sve to, priznaćete da svi osećamo tu neku promenu u ponašanju koju je pandemija pre dve godine donela sa sobom. Svi se sećamo one nervoze među ljudima koja se nožem mogla seći i kao da smo se i nakon povratka "u normalu" oslobodili maski, ali nažalost u potpunosti. Nismo skinuli samo maske, već i osmehe. Možda je za "povratak u normalu" zapravo neophodno ponovo steći naviku da budemo među ljudima.
Nedavno sam imala jednu operaciju koja nije bila jednostavna. Nije mi bilo lako da pronađem spremnost, hrabrost i uopšte volju da organizujem petočlanu porodicu da čitave dve nedelje funkcioniše potpuno bez mene, a još mesec dana na to da me gledaju samo kako ležim i pijem kafu. Ali je sav taj strah i stres nestao onog momenta kada sam upoznala hirurga koji će me operisati.
To je čovek koji sledi svoj san. Ili, ako je njegova profesija bila želja njegovih roditelja, on ju je zavoleo do srži. On je čovek koji komunicira sa tobom, koji te čuje, koji je siguran u svoje ruke i uzbuđen što će nekome pomoći i promeniti život. On je nasmejan, zadovoljan svojim životom, ima ženu koju voli i koju voli da spomene, on prenosi svoju hrabrost i nesebično pruža svoje znanje, kako kolegama, tako i pacijentu. Obilazi, brine i presrećan je kada vidi da je posao uradio dobro.
E taj čovek, taj čovek je retka vrsta. Često se setim njegove zaljubljenosti u svoj posao i često me pomisao na njega pokrene da se nasmešim i kada mi nije do toga. Takođe, često se setim njega kada pitam decu šta biste voleli da budete kad porastete?
I još češće pomislim: možda smo svi nosili hirurške maske ali nismo svi postali hirurzi. Nažalost.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Novosadska parking balvan revolucija
17.04.2024.•
79
Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.
Sistem trovačnice
09.04.2024.•
4
Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.
Izborna frka: Otvorena sezona lova u Novom Sadu
08.04.2024.•
16
Gradonačelnik Milan Đurić bi osudio napad na političke protivnike u Kaću, ali mu član Predsedništva SNS Milan Đurić to ne dozvoljava.
Legija na Filozofskom
01.04.2024.•
54
Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.
Internet nije kafa sa komšijom
01.04.2024.•
1
Koliko ja volim internet i koliko mi je neophodan dovoljno govori nekoliko zanimljivih detalja...
INTERVJU Kristian Novak: Svaki naš čin je ili političan ili konformističan
29.03.2024.•
1
"Svaki naš čin je ili političan ili konformističan", kaže u intervjuu za 021.rs hrvatski pisac Kristian Novak uoči predstavljanja njegovog novog romana "Slučaj vlastite pogibelji".
Biznis rata - nekome krv, nekome novac
27.03.2024.•
3
Već dve godine gledamo kako u Ukrajini bombe i granate razaraju, meci ubijaju.
Izborna frka: Klupa za Đurića
25.03.2024.•
7
Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.
Žrtvovanje naroda i teranje inata
24.03.2024.•
3
Živela sam i tada svoj mali pošteni život kao i sada!
Od vrata do vrata: Građansko upozorenje aktivistima SNS-a
20.03.2024.•
44
"Svaka iole odgovorna vlast bi nedavno 'građansko hapšenje' shvatila kao vrlo ozbiljno upozorenje", piše Rodoljub Šabić o nedavnim događajima na Voždovcu.
Izborna frka: Novosadski klot i frket
18.03.2024.•
9
Polako se zagreva predizborna atmosfera u Novom Sadu. No, izbori dođu i odu, a problemi se, nekako, nagomilavaju.
Siromašna provincija plaća potrebe Beograda
18.03.2024.•
15
Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.
Pobuna evropskih seljaka - strah od skupe hrane
12.03.2024.•
6
Već nedeljama po najvećim evropskim gradovima odvijaju se protesti seljaka, najžešći su upravo u najvažnijim prestonicama - Parizu, Berlinu i Briselu.
INTERVJU Zoran Subošić (Savršeni marginalci): Nismo imali nameru da prestanemo sa Hladnim pivom
12.03.2024.•
2
Bend Savršeni marginalci, koji čine članovi Hladnog piva, bez nekadašnjeg frontmena ovih hrvatskih pankera Mileta Kekina, svira u Novom Sadu, u četvrtak 14. marta.
Izborna frka: Sasvim stara priča
11.03.2024.•
3
Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.
Zašto slavimo: Za prošle, buduće i sadašnje revolucije
08.03.2024.•
18
Danas je 8. mart, Međunarodni dan žena. Ako ste se danas probudili u Srbiji, to ste mogli da primetite po ljudima koji šetaju sa ružom ili karanfilom u ruci.
Imate li komentar?
08.03.2024.•
15
Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.
Izborna frka: Prva "koalicija" u Novom Sadu - SNS-SPC
04.03.2024.•
7
U narednih nekoliko meseci gotovo sve što se dogodi u Novom Sadu ima potencijal da postane predmet predizborne kampanje.
Nekad se ŠTA?
01.03.2024.•
3
Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.
Tekst oca devojčice ubijene u "Ribnikaru": Srbija je leglo neodgovornosti
29.02.2024.•
42
Slobodan Negić, otad devojčice ubijene u OŠ "Vladislav Ribnikar", napisao je autorski tekst koji je objavljen na sajtu Javni servis.
Naprednjački ktitori Limana
29.02.2024.•
41
Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.
Komentari 26
Zivana
Zzx
Milan
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar