Svaka čast praznicima, ali...

Juče sam videla neki kratki video iz domaćeg rijalitija u kom se vidi kako učesnica plače i govori da je u depresiji.
Svaka čast praznicima, ali...
Foto: Pixabay

Na to je voditelj teši rečima da "idu praznici, biće sve bolje". Ne da se rijaliti učesnice, pa odgovara: "Svaka čast praznicima, ali šta će oni meni da promene?"

I ajde što sam na prvu loptu prasnula u smeh zbog konstrukcije "Svaka čast praznicima", nego što sam u istom trenutku pomislila: "Bokte, koliko je ovo dobro i ispravno rekla!"

Jeste, jede nas decembar, potura nam gomilu veštačkih potreba i nameće još veću gomilu obaveza i pritisaka, jer - što jače pritisne a mi što više izdržimo - to će jače i snažnije sve biti bolje u novoj godini. U duhu provaljivanja svih svetskih zavera provalili smo i ovaj "zapadnjački" konzumerizam koji nam nameće sto čudesa pod obavezno. Uprkos svesti da smo obmanuti - obmanuti se i dalje damo. 
 
I sve kao nećemo mi da damo deci da nam kroje kako ćemo i šta ćemo, a deca ono sve šalju želje Deda Mrazu, pa se roditelji repliciraju na stotinu delova ne bi li sve želje svojih malih anđela (i onih koje drže za takve) ispunili. Jedna želja je u jednoj prodavnici igračaka, druga u drugoj, treća na Aliexpressu, četvrta na Kupujem-Prodajem, a peta u supermarketu. 
 
I odvajaju se tu sredstva i od usta i od firme i od bake i deke i odakle i nema – ne bi li, zaboga, Nova godina bila lepša i srećnija. Iako se njihove želje protežu na skali od "e, ovo bih mogao da imam" preko "koliko treba da kažem stvari, tri?" pa sve do "ne znam više ni sam", obrni-okreni, sve se nekako svede na kraju na malo sreće pa onda - smeće. Bilo da zaista odmah završi u smeću ili se nakon kratkotrajne euforične konzumacije nađe tamo gde joj je i mesto: u kutiji sa ostalim igračkama, čekajući da prođe dovoljno vremena za ono konačno "daj baci to, koji će nam više".
 
Premda smo svesni hajpa, ipak, do krajnjih granica guramo praznike u onu stranu gde "padaju zvezde" i "gde ljubavi ima u svakom zrnu neba", opet, silno verujući da samo ako sve uradimo najbolje što možemo, pa makar to bila i kupovina tone smeća (da ždralovi beli nose komad plastike u kljunu) – najlepše sve doleteće što pre. 
 
I da, pored onog što zaista jeste lepo, a to je porodica na okupu (koja se redovno posvađa dok kiti jelku ili tokom prazničnog ručka) i otpakivanja poklona (uvek je lepo strgnuti veo misterije sa novog para čarapa, pidžame ili predosadne lektire za novu školsku godinu), mi ipak ne praznujemo praznike radi njih samih toliko koliko radi nečeg što pozdravljamo ili dočekujemo: Novu godinu, po mogućstvu srećnu ako može ili novog sina Božijeg, da nam pokaže pravi put, isto ako može.
Želimo srećnu Novu godinu kao da ona eto, sama po sebi biva srećna, dolazi niotkuda, ima ruke, noge, glavu, volju, način i mogućnost da nam promeni ovu staru godinu koja nije valjala, ovu staru stvarnost koja nam se ne sviđa, ove loše ljude da zameni boljima i umesto nas zavrne rukave da se uradi to što je potrebno. I ako izuzmemo faktor sreće (i nesreće), obale reka vode kuda treba samo ako ih sami ukoritimo a oblaci slede zamišljene pruge ako ih izgradimo, mi, s ovih naših 10 prstiju. 
 
Suština jeste u onoj rijaliti depresiji od gore - svaka čast praznicima ali šta će oni nama da pomognu ako se ne potrudimo sami da već prvog dana nove godine a zaključno s poslednjim - svaki dan, zasukanih rukava gradimo svet, godinu, prirodu, društvo, i da već naredne praznike dočekamo nekako mirnije i sa manje očekivanja i manje polaganja nade u sreću, a više u plan i sopstvenu realizaciju. 
 
Jer, svake godine kažemo “Nova godina, nova ja", a onda doslovno kao moj trogodišnjak: otvorimo pun džak poklona 1. januara, obradujemo se samo plastelinu i odmah sve boje euforično pomešamo u jednu sasvim novu sivu masu kakvu smo imali i pre.  
  • Dragan

    21.12.2022 18:30
    Neko je odmalena u porodici "programiran" da negativno razmišlja o svemu. Mediji tu imaju svoju ulogu: svako ko ne negoduje zbog svega i svačega mora biti da je uz SNS ili povlašćen od rodjenja.
  • Eeeee

    21.12.2022 12:39
    Pa što kupujete gluposti kupite lepo neki kvalitetan komad garderobe koji će neko nositi a ne zaiđete kod kineza po plastikariju i onda kukate ako ste depresivni i ništa vas ne čini srećnima gutajte lekove depresija se leči a ljude pustite da žive i uživaju kako žele i umeju.
  • Petar

    21.12.2022 11:08
    Odlican tekst.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.