
Vlada bežala sa časova
Prelepo prolećno jutro je osvanulo, kafa zamirisala, a napolju se čuje horda vrednih ljudi kako juriša svojim fabrikama.

Foto: Pixabay
Dok se umivam i spremam za novi dan, prebrojavam u glavi današnje obaveze, zadatke, zadačiće i uobičajeni radni dan može da počne. Sedam za laptop, bacam pogled na radno okruženje i imam šta da vidim - ceo jedan desetogodišnjak sedi ispred mene i gleda me blaženo.
- Kako si mama?
- Šta, prijatelju, kako sam? Zašto nisi u školi?
- Gotova je škola.
Setih se u sekundi da sam nešto pročitala u medijima o tome juče, ali, stani, gde su poslednji časovi? Gde su kontrolni?
"Nema ništa više, gotovo je", ma šta je gotovo sunce moje, gde su ti knjige, gde su grupne slike, gde je sve? I dok sam pokušavala da povežem random vest sa portala sa realnim stanjem u kome je školska godina završena brže nego jutarnja kafa, ovaj moj školarac uspeo je da izusti samo: "...ali ne znam zašto, niko nije rekao zašto". Obuo se i izašao da vozi bajs.
Školska godina je dakle prekinuta, iznenada, kao vid mere u borbi protiv iznenadne eskalacije nasilja nakon dve masovne pucnjave. U novonastaloj situaciji plan bi trebalo da bude sledeći: roditelji da objasne kako bi deca razumela, škole da bi roditelji razumeli, a bogami Vlada kako bi škole razumele.
Umesto toga, svi tako sedimo i gledamo se, trepćemo i sležemo ramenima - niko ne zna tačno zašto, niko nije unapred bio obavešten, i najgore, niko ne zna šta je dalji plan. Ali svi se dalje pitamo: Je l' opravdano? Je l' efikasno bar u nekoj meri? Da li je ovo lek ili samo svrsishodna mera koja ne uspeva da se pozabavi sistemskim uzrocima samih tragedija koje su se desile i eskalacijom nasilja? Dabome, vreme će pokazati.
Dok sam pratila dete na vožnju razmišljala sam o tome kako meni ovo sve izgleda kao dosta traljavo roditeljstvo, u najmanju ruku. Vlada i Ana su izgleda oni roditelji koji godinama bleje okolo, gledaju svoja posla, i puštaju decu da odrastaju onako kako voda nosi, računajući da, što bi prva rečenica iz priručnika rekla, priroda to sve reši sama.
Priroda, a ponekad i društvo, izgleda često ne reše sami ništa, te kada se desi kiks, na površinu izbace poziv na odgovornost roditelja. Tada po svemu sudeći Vlada i Ana ne kažu: "ej, mi smo krivi, do nas je i evo priznanje, evo ostavka, evo odgovornost", već su roditelji koji dramatičnu situaciju rešavaju, kao i uvek, još dramatičnije u stilu "nema više televizora i telefona za tebe mladiću". I time zamaskiraju plan kojeg inače nema. A možda je plan baš to?
I onda vidiš da zapravo nit' je taj televizor kriv, niti taj mladić što u njega blene, već večna linija manjeg otpora Vlade i Ane da uvek sprovode ono u čemu su najbolji – da budu oni sami najveće žrtve svojih odluka, donesu nepopularne mere, mašu hrabrošću, autoritetom izgrađenom na klimavim nogicama, oduzimaju telefone i oružje, uvode časove (ne školske, nego one s pendrecima), vanredna stanja, i zabrane.
A ovo ispoljavanje "zrelosti" i "iznenadnih mera", bojim se nije ni za dvojku, jer su očigledno preskočene lekcije o tome da li je država zaista opremljena znanjem da reši suštinska pitanja koja su u osnovi cele priče ili se samo povlači pred nepoznatim. Ali da, ako je dvaput ništa ništa, onda crva svakako nije ni bilo - ako škole ne rade nema ni nasilja u njima.
Kao roditelj ne očekujem baš mnogo, ali bilo bi sjajno da čujem, makar u naznakama, šta je strategija za sprečavanje budućih incidenata i šta je plan, po mogućstvu da je taj plan ipak nešto ozbiljniji od ključa u bravi i flastera na dubokoj rani bez lečenja osnovne infekcije. Nedostaje mi naznaka volje, ideje i investicije u razvoj proaktivnih mera kao što su sistemska briga o mentalnom zdravlju, pametniji zakoni, sveobuhvatni i stručni obrazovni programi koji neguju empatiju i rešavaju sukobe.
Nedostaje mi kontekst roditeljskih mera Vlade i Ane, i nedostaje mi da vidim da postoji makar mrvica samokritike i introspekcije, a ne samo "on bi školu, daću ja tebi školu, vrati školu kad ne umeš školu". Jer ovaj potez, hteli mi to ili ne, dinsta na tihoj vatri strah i zbunjenost među roditeljima, decom i nastavnicima. I nije baš najpromućurnije, rekla bih, niz tragičnih događaja posuti dodatnim neizvesnostima, klimom nelagodnosti i nedostatkom ohrabrujućeg plana i odgovora. Zvuči kao sjajan recept za život u konstantom strahu.
Ali, hej, daleko od toga da ne mogu da se vide i neke dobre strane ove odluke – raspust kao obični kratkoročni predah od svega, pomoć da malo odmorimo od svakodnevnog straha dok šaljemo decu u školu i vetar u leđa da se provozaju na bajsu – dobro je za zdravlje, donosi dozu adrenalina – jer nikad ne znaš koliko će ih neko dugo vozati ko budalice dok ne stignu do cilja na kome mogu da se okrepe, nešto nauče i bezbedno vrate kući. Valjda.
Podrži 021
021 je pokrenuo svoj gift shop - Shopins.rs, a kupovinom nekog od artikala direktno podržavate rad naše redakcije. Svaki vaš doprinos, ma kako bio velik ili mali, dragocen je. Jer pravo novinarstvo vredi.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Prikladan datum
27.09.2023.•
13
Sećam se jedne sahrane, bila je tužna, bolna i nepotrebna - izgubljen je život ni za šta i uzalud.
Novi Sad - Evropski grad (seče) šuma: Random nagrada i veliko nemanje na čemu
21.09.2023.•
12
Bio je raspust i jedan desetogodišnjak cepao je plejstejšn kao da sutra ne postoji.
Krugovi Berlina 1936: Igre izvan svih granica
16.09.2023.•
0
Olimpijske igre u Parizu 2024. godine već su tema u javnosti. Međutim, ovog puta vraćamo se u prošlost.
"Bakapraseći" Vučić
14.09.2023.•
25
Aleksandar Vučić je masovni proizvođač sebe samog. Predan je poslu obesmišljavanja svega ostalog.
Novosadski carspotting: Šta vam deca rade kada ih ne gledate?
13.09.2023.•
32
Osam dečaka stoje na "ostrvu", nasred Futoškog puta kod Šeratona, i drži telefone. To je slika koju je jedna žena podelila u fejsbuk grupi novosadskih mama.
Nikad nećemo biti gas: Novinari Informera kao moralne gromade
06.09.2023.•
11
Jednom sam naivno otišla na Tik Tok i naletela na objavu koju je napravio i okačio gradonačelnik Banjaluke.
Začarana šuma: Za upis u vrtić nekad nije dovoljno ni da lično poznaješ Petra Pana
30.08.2023.•
16
Menjamo Svica za Vilenjaka. Zvončicu za Radosnicu. Različak za Zlatokosu, Bambi za Kolibre, Zeku za Srnu, Vidovdanski zvončić za Vevericu, Lastu za Dugu, Palčicu za Gulivera.
Neumoljivi ispit istine
26.08.2023.•
0
Nedavno je objavljena knjiga "Ko je bio Ivo Andrić" u izdanju "Akademske knjige".
INTERVJU Igor Sakač: Bitno je da se prepoznaš u sredini u kojoj živiš, ovde se to ne dozvoljava
25.08.2023.•
5
"Bitno je da se prepoznaš u sredini u kojoj živiš, a ova sredina ti to ne dozvoljava", kaže u intervjuu za 021.rs muzičar Igor Sakač.
Vrline i mane - sad ih je, kao, briga
24.08.2023.•
9
Država je, suočavajući se sa kriznom situacijom u kojoj se nalazi nakon masovnog ubistva u OŠ "Vladislav Ribnikar", odlučila da deca dobiju novi predmet - Vrline i vrednosti kao životni kompas.
"Greh" moje majke: Odakle joj drugačije prezime?
23.08.2023.•
29
"A čekaj, muž ti se preziva drugačije?"
Sećanje slikarke Leposave Pavlović: Istina je prodorna. Ona se ne može sakriti
19.08.2023.•
0
Nedavno je objavljena knjiga "Ko je bio Ivo Andrić" u izdanju "Akademske knjige".
Novonaseljski amarkord
18.08.2023.•
54
Novo naselje posle pola veka nije baš "najnovije". Ipak, i dalje je drugačija novosadska četvrt. Zahvalimo na tome onima koji su je planirali, ali i onima koji nisu ništa dirali.
"Ćuti, glupa si i nesposobna"
16.08.2023.•
25
Pre par godina bila sam na nekom rođendanu. Iznenada, u jednom ćošku, podigle su se tenzije i jedan, tada četvorogodišnji dečak, svojoj majci je rekao: "Ćuti, glupa si i nesposobna".
Mlad i lovaran - Džeger prstiju lepljivih za život
10.08.2023.•
2
Najdugovečniji roker je krajem jula proslavio osamdeseti rođendan.
Godišnji umor: Letovanje s decom (za Danicu Grujičić)
09.08.2023.•
14
Najnoviji hrišćanin kojeg su cezari bacili lavovima bila je vest o tome da izabrani lekar može da odobri dve nedelje bolovanja pacijentu.
INTERVJU Stevan Filipović: Ne postoji diktator koji je otišao sa vlasti jer je neko šetao
09.08.2023.•
14
"Jedini legitimitet koji bilo koji političari mogu da imaju je legitimitet koji im daju ljudi, da li na ulici ili na izborima", kaže u intervjuu za 021.rs filmski reditelj Stevan Filipović.
Novosadska politika je loš performans
03.08.2023.•
22
Performans može da bude značajno političko sredstvo. Problem je kada se čitava politika svede na performans.
Piše Slavoj Žižek: Barbi ne može da podnese istinu
26.07.2023.•
4
Klevetan i ismevan među kritičarima, Indijana Džons i artefakt sudbine, peti i poslednji deo slavne franšize, ipak se bavi jednim od centralnih problema modernosti:
Novi Sad zove Srbiju: Predsedniče, premijerko - gde ste?
22.07.2023.•
82
Novi Sad su u tri dana pogodila dva snažna nevremena. Nezapamćena, kažu ljudi. U oba slučaja grad je bio u potpunom kolapsu, šteta je velika. Dete je nastradalo.
Komentari 5
Objašnjenje
Vera
Gile
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar