Vlada bežala sa časova
Prelepo prolećno jutro je osvanulo, kafa zamirisala, a napolju se čuje horda vrednih ljudi kako juriša svojim fabrikama.
Foto: Pixabay
Dok se umivam i spremam za novi dan, prebrojavam u glavi današnje obaveze, zadatke, zadačiće i uobičajeni radni dan može da počne. Sedam za laptop, bacam pogled na radno okruženje i imam šta da vidim - ceo jedan desetogodišnjak sedi ispred mene i gleda me blaženo.
- Kako si mama?
- Šta, prijatelju, kako sam? Zašto nisi u školi?
- Gotova je škola.
Setih se u sekundi da sam nešto pročitala u medijima o tome juče, ali, stani, gde su poslednji časovi? Gde su kontrolni?
"Nema ništa više, gotovo je", ma šta je gotovo sunce moje, gde su ti knjige, gde su grupne slike, gde je sve? I dok sam pokušavala da povežem random vest sa portala sa realnim stanjem u kome je školska godina završena brže nego jutarnja kafa, ovaj moj školarac uspeo je da izusti samo: "...ali ne znam zašto, niko nije rekao zašto". Obuo se i izašao da vozi bajs.
Školska godina je dakle prekinuta, iznenada, kao vid mere u borbi protiv iznenadne eskalacije nasilja nakon dve masovne pucnjave. U novonastaloj situaciji plan bi trebalo da bude sledeći: roditelji da objasne kako bi deca razumela, škole da bi roditelji razumeli, a bogami Vlada kako bi škole razumele.
Umesto toga, svi tako sedimo i gledamo se, trepćemo i sležemo ramenima - niko ne zna tačno zašto, niko nije unapred bio obavešten, i najgore, niko ne zna šta je dalji plan. Ali svi se dalje pitamo: Je l' opravdano? Je l' efikasno bar u nekoj meri? Da li je ovo lek ili samo svrsishodna mera koja ne uspeva da se pozabavi sistemskim uzrocima samih tragedija koje su se desile i eskalacijom nasilja? Dabome, vreme će pokazati.
Dok sam pratila dete na vožnju razmišljala sam o tome kako meni ovo sve izgleda kao dosta traljavo roditeljstvo, u najmanju ruku. Vlada i Ana su izgleda oni roditelji koji godinama bleje okolo, gledaju svoja posla, i puštaju decu da odrastaju onako kako voda nosi, računajući da, što bi prva rečenica iz priručnika rekla, priroda to sve reši sama.
Priroda, a ponekad i društvo, izgleda često ne reše sami ništa, te kada se desi kiks, na površinu izbace poziv na odgovornost roditelja. Tada po svemu sudeći Vlada i Ana ne kažu: "ej, mi smo krivi, do nas je i evo priznanje, evo ostavka, evo odgovornost", već su roditelji koji dramatičnu situaciju rešavaju, kao i uvek, još dramatičnije u stilu "nema više televizora i telefona za tebe mladiću". I time zamaskiraju plan kojeg inače nema. A možda je plan baš to?
I onda vidiš da zapravo nit' je taj televizor kriv, niti taj mladić što u njega blene, već večna linija manjeg otpora Vlade i Ane da uvek sprovode ono u čemu su najbolji – da budu oni sami najveće žrtve svojih odluka, donesu nepopularne mere, mašu hrabrošću, autoritetom izgrađenom na klimavim nogicama, oduzimaju telefone i oružje, uvode časove (ne školske, nego one s pendrecima), vanredna stanja, i zabrane.
A ovo ispoljavanje "zrelosti" i "iznenadnih mera", bojim se nije ni za dvojku, jer su očigledno preskočene lekcije o tome da li je država zaista opremljena znanjem da reši suštinska pitanja koja su u osnovi cele priče ili se samo povlači pred nepoznatim. Ali da, ako je dvaput ništa ništa, onda crva svakako nije ni bilo - ako škole ne rade nema ni nasilja u njima.
Kao roditelj ne očekujem baš mnogo, ali bilo bi sjajno da čujem, makar u naznakama, šta je strategija za sprečavanje budućih incidenata i šta je plan, po mogućstvu da je taj plan ipak nešto ozbiljniji od ključa u bravi i flastera na dubokoj rani bez lečenja osnovne infekcije. Nedostaje mi naznaka volje, ideje i investicije u razvoj proaktivnih mera kao što su sistemska briga o mentalnom zdravlju, pametniji zakoni, sveobuhvatni i stručni obrazovni programi koji neguju empatiju i rešavaju sukobe.
Nedostaje mi kontekst roditeljskih mera Vlade i Ane, i nedostaje mi da vidim da postoji makar mrvica samokritike i introspekcije, a ne samo "on bi školu, daću ja tebi školu, vrati školu kad ne umeš školu". Jer ovaj potez, hteli mi to ili ne, dinsta na tihoj vatri strah i zbunjenost među roditeljima, decom i nastavnicima. I nije baš najpromućurnije, rekla bih, niz tragičnih događaja posuti dodatnim neizvesnostima, klimom nelagodnosti i nedostatkom ohrabrujućeg plana i odgovora. Zvuči kao sjajan recept za život u konstantom strahu.
Ali, hej, daleko od toga da ne mogu da se vide i neke dobre strane ove odluke – raspust kao obični kratkoročni predah od svega, pomoć da malo odmorimo od svakodnevnog straha dok šaljemo decu u školu i vetar u leđa da se provozaju na bajsu – dobro je za zdravlje, donosi dozu adrenalina – jer nikad ne znaš koliko će ih neko dugo vozati ko budalice dok ne stignu do cilja na kome mogu da se okrepe, nešto nauče i bezbedno vrate kući. Valjda.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Groteskna karikatura
26.04.2024.•
3
Iznenadna smrt relativno mladog čoveka, starog samo 40 godina, mnogima od početka nije delovala logično i izazvala je sumnje.
Da li će Novosađani slušati Beograd?
25.04.2024.•
25
Po prvi put od 2016. godine deluje da je opozicija u Novom Sadu koliko-toliko na nogama. Nije sjajno, ali je rezultat koji bi prodrmao aktuelnu vlast bio na vidiku.
Novosadska parking balvan revolucija
17.04.2024.•
87
Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.
Sistem trovačnice
09.04.2024.•
4
Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.
Izborna frka: Otvorena sezona lova u Novom Sadu
08.04.2024.•
16
Gradonačelnik Milan Đurić bi osudio napad na političke protivnike u Kaću, ali mu član Predsedništva SNS Milan Đurić to ne dozvoljava.
Legija na Filozofskom
01.04.2024.•
54
Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.
Internet nije kafa sa komšijom
01.04.2024.•
1
Koliko ja volim internet i koliko mi je neophodan dovoljno govori nekoliko zanimljivih detalja...
INTERVJU Kristian Novak: Svaki naš čin je ili političan ili konformističan
29.03.2024.•
1
"Svaki naš čin je ili političan ili konformističan", kaže u intervjuu za 021.rs hrvatski pisac Kristian Novak uoči predstavljanja njegovog novog romana "Slučaj vlastite pogibelji".
Biznis rata - nekome krv, nekome novac
27.03.2024.•
3
Već dve godine gledamo kako u Ukrajini bombe i granate razaraju, meci ubijaju.
Izborna frka: Klupa za Đurića
25.03.2024.•
7
Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.
Žrtvovanje naroda i teranje inata
24.03.2024.•
3
Živela sam i tada svoj mali pošteni život kao i sada!
Od vrata do vrata: Građansko upozorenje aktivistima SNS-a
20.03.2024.•
44
"Svaka iole odgovorna vlast bi nedavno 'građansko hapšenje' shvatila kao vrlo ozbiljno upozorenje", piše Rodoljub Šabić o nedavnim događajima na Voždovcu.
Izborna frka: Novosadski klot i frket
18.03.2024.•
9
Polako se zagreva predizborna atmosfera u Novom Sadu. No, izbori dođu i odu, a problemi se, nekako, nagomilavaju.
Siromašna provincija plaća potrebe Beograda
18.03.2024.•
15
Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.
Pobuna evropskih seljaka - strah od skupe hrane
12.03.2024.•
6
Već nedeljama po najvećim evropskim gradovima odvijaju se protesti seljaka, najžešći su upravo u najvažnijim prestonicama - Parizu, Berlinu i Briselu.
INTERVJU Zoran Subošić (Savršeni marginalci): Nismo imali nameru da prestanemo sa Hladnim pivom
12.03.2024.•
2
Bend Savršeni marginalci, koji čine članovi Hladnog piva, bez nekadašnjeg frontmena ovih hrvatskih pankera Mileta Kekina, svira u Novom Sadu, u četvrtak 14. marta.
Izborna frka: Sasvim stara priča
11.03.2024.•
3
Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.
Zašto slavimo: Za prošle, buduće i sadašnje revolucije
08.03.2024.•
18
Danas je 8. mart, Međunarodni dan žena. Ako ste se danas probudili u Srbiji, to ste mogli da primetite po ljudima koji šetaju sa ružom ili karanfilom u ruci.
Imate li komentar?
08.03.2024.•
15
Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.
Izborna frka: Prva "koalicija" u Novom Sadu - SNS-SPC
04.03.2024.•
7
U narednih nekoliko meseci gotovo sve što se dogodi u Novom Sadu ima potencijal da postane predmet predizborne kampanje.
Nekad se ŠTA?
01.03.2024.•
3
Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.
Komentari 5
Objašnjenje
Vera
Gile
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar