Od devet do pet
Pre izvesnog vremena dobila sam poruku od nepoznate žene.
"Dobar dan, ovde Acina mama, Aca ide u razred sa vašim detetom. Nije išao u školu tri nedelje, imao je zdravstvenih problema, a vaš sin ga je danas dočekao predivno – obradovao mu se, zagrlio ga, pitao ga kako se oseća i srdačno uključio u igru. Htela sam od srca da vam se zahvalim što ste tako lepo vaspitali dete i da vam iskreno kažem - svaka čast".
Osećaj je bio prelep, da ne lažem, posebno što je ta poruka došla niotkuda. Bila je proizvod nekog nenajavljenog blic odgovaranja bez prethodnih visinskih priprema i to joj daje na posebnosti – neko mi je pohvalio dete jer je takvo, u slučajno odabranoj situaciji, bez ikakvog nadzora i skrivene kamere i to na onom jako bitnom polju – u odnosu sa drugarima.
Aca je povučen, nesiguran i stidljiv dečak, nije popularan i ne izdvaja se. Pomalo usamljen, nema bandu i nije deo nekog klana. Nije mislio da će iko njegov povratak posebno da primeti i proslavi a to se desilo i ostaće, izgleda, u Acinom najlepšem sećanju.
No, ruku na srce, par trenutaka nakon radosti povodom pohvale koju sam kao majka niotkud dobila pomislila sam: Čekaj, čemu potreba? Čemu oduševljenje? Čemu "napismeno" da je sasvim prirodan i očekivani događaj tako važan da se upale reflektori i pusti suza radosnica? Iz nekog razloga ova me je poruka pratila u glavi od kako sam je dobila. Pratila me u prodavnici dok sam pakovala stvari u kesu, vozila, širila veš, prala zube, gledala kroz prozor, seckala povrće.
I svaki put kad recimo pročitam vest o nasilju u školama a koje se, čini se, intenziviralo, eksaliralo, i koje se negde zataškava silom, negde sasvim prirodno ne izlazi iz dečijih usta u strahu od osvete, tada sam o ovoj poruci mislila najviše.
Razmišljam - da li je nasilja u školama više nego ranije ili me oči i portali varaju? Da li ga sad samo više primećujemo u godini nakon Ribnikara, pa kad se desi razgrćemo i sklanjamo šiblje jer je ovo sada tema broj jedan? Šta je razlog tome? Je l' to zato što se svima može: jer Đukić Dejanović dremka u fotelji, škole zataškavaju incidente, deca na granici prelaze iste, a ona blizu granice prilaze da vide šta se dešava sa onima koji je pređu. Da li škole manje ažurno sprovode korake po protokolu upravo iz istog razloga jer su reputacije danas, kad je šiblje oko škola razgrnuto i sve uči uprte u nju, najbitnije? I da li su nam protokoli uopšte dobri?
Ali razmišljam i o onoj influenserki što je nedavno napravila haos na mrežama govoreći da više neće dozvoliti deci fotografisanje sa njom ukoliko joj ponovo roditelji budu prišli govoreći: Ja ne znam ko si ti, ali moje dete te voli. Ona je apelovala na roditelje da se hitno uključe u interesovanja svoje dece jer ne smemo dozvoliti trend podizanja novih bića iz ugla cimera i šofera.
Da li bi, da su bili bolje uključeni, roditelji dece koja su u nedavnim incidentima koji su se desili po školama širom Srbije saznali ranije da njihova deca trpe nasilje, ili pak da njihova deca žele da povrede i unize svoje drugare i drugarice? Da li je zaista teret evidentnog dečijeg samovanja i sveopšte usamljenosti u sopstvenim emocijama kakve god one bile na leđima jedne strane i isključivo roditelja?
Čini se da je taj od 9 do 5 posao i stres da se na njemu izgine preko mere kako bi se zaradilo onoliko koliko je dovoljno da se pokrije sve - jedini krivac. Nameće se da je ta pogibija na radnom mestu jedina bitka gde padaju glave, pa se u nastavku hoda zamišljeno, zombijevski. Smatra se da roditelji imaju izbor te da nova stvarnost nije eto, samo neka sila koju, siroti, ne kontrolišu.
I kada konstatujemo, uvidimo i svalimo krivicu na roditelje, njihov nemar i nebrigu oko dece, da li je to to? Da li iz kuće, iz kućnog odabira tv kanala, iz kućne biblioteke i onih kućnih tema o kojima se najčešće priča zaista sve ide? Jesu li roditelji jedini modeli na pisti?
Od tih 5 popodne kad taj poginuli roditelj i to dete koje drži sve u sebi napokon uđu u taj dom pa nekih 4 sata do narednog rastanka i odlaska u svako-svoje samovanje može da se usadi ono što će portale, školu, društvo i influenserku učiniti srećnima?
Da li sam, izistinski, osetila u duši punu zaslugu za tu lepu poruku koju sam dobila od Acine mame? Iskreno, samo delom. Zaslugu u ostatku nosi zajednica koju je u svom radnom danu sinak okrznuo; jedan mali detelinarski vrtić, jedna sjajna učiteljica, sasvim slučajno dobar komšiluk, jedan dobar prijatelj, nekoliko lepih osmeha koje je izmamio davajući kese pune stare garderobe neznancima u nevolji koji pozvone na vrata i strategija nadzora i kritičkog pristupa digitalnom i svakom ostalom sadržaju (e ovo jeste iz kuće, priznajem).
Acin dan popravio je neki mikrosvet kroz koji je od 9 do 21 prošao njegov drugar, nehotice i slučajno. Takav dodir izgleda je ona retka vrsta koja se vidi samo nekad, sve ređe pa je želja za dokumentovanjem i razumljiva.
Ovo nije priča o mom detetu. Ovo je priča o Aci i o njegovom mikrosvetu koji ne sme više biti satkan od slučajnosti, usputnih lepih namera i empatije koja je nekome ispala iz džepa slučajno u frci. Acin lep mikrosvet moramo da pravimo namerno, strateški, na silu i institucionalizovano. Mora postati makrosvet, bez radnog vremena, bez isključivih zasluga. Jer ako šiblja ima, to je zato što raste gde se ne održava.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Šta je bio razlog posete?
10.08.2026.•
4
Kratka poseta ukrajinskog predsednika Beogradu se završila, a da nismo čuli pravi razlog prvog dolaska ratnog ukrajinskog predsednika u srpsku prestonicu.
Suša u Srbiji: Opomena za sva vremena
01.08.2026.•
34
Pogodila nas je žestoka suša, kakva se ne pamti.
Uvozimo mašine, izvozimo pamet, a budućnost kupujemo sićom iz "tajnih fondova"
27.07.2026.•
10
Zašto uvozimo mašine, a izvozimo pamet, dok nam akademska elita glasa u mraku, a budućnost se kupuje za sitniš iz "tajnih fondova"?
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
12
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
10
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Komentari 5
Ina
Mare
Neko iz mase
Sistem i dobri socijalni okviri ovde ne postoje. Ali postoje ljudi,dobri ljudi. Još bolja deca. Ovo društvo funkcioniše samo zahvaljujuci upravo tim ljudima. I sve više cemo ih viđati..jer ovog zla nam je sad stvarno dosta. Ne dozvolimo da nam nametnu druge okvire- u vecini smo.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar