Kad su u Vojvodini počela da se prave lepa zdanja

Dugo se u Vojvodini gradilo ponajviše od ćerpića, blata osušenog na suncu, koga u ovoj ravnici ima i previše.
Kad su u Vojvodini počela da se prave lepa zdanja
Foto: 021.rs
Tek kada su na nekadašnjem močvarnom području pojedini segmenti kultivisanjem primereni ozbiljnijoj stambenoj gradnji, počela je upotreba i solidnjih, složenijih građevinskih materijala. Svakako da je ovakvom razvoju bitno doprinela i kvalitetnija ciglarska industrija, poreklom iz Nemačke. 
 
Krajem 19. veka ponuda građevinskog materijala je postala raznovrsnija i tek tada počinje intenzivnija i maštovitija gradnja. Doduše, i dalje je u masovnoj produkciji dominirao tradicionalniji, znatno jeftiniji, ćerpić, ali bogatiji sloj duštva počinje da se ističe raskošnijim zgradama, kako poslovnim tako i stambenim.
Zdanja kojima se divimo
 
Naravno da Subotica, Novi Sad ili Bečkerek nisu ni Amsterdam ni baltički gradovi u kojima su sva zdanja, bilo sakralna, poslovna ili stambena, od opeke i uočljivo ukrašena fasadnim detaljima. Ipak, kao što se može videti u Svilari na izložbi "Fasadna keramika u Vojvodini", i u ovdašnjim varošima današnja mladež uživa u palatama od fasadne cigle i keramike nastalim unazad manje od vek i po. 
 
Kao što su se u svetu čuveni arhitekti Frenk Lojd Rajt i Alvar Alto proslavili upravo promovišući fasadnu keramiku, i na ovdašnjim prostorima bilo je projektanata koji su se izdvojili time što su se odlučili za nov materijal. Deže Jakab i Marcel Komor, Vladimir Nikolić i, možda najintrigantniji, Ferenc Rajhel ostavili su remek dela kojma se i danas divimo.
 
Talas novine, svojevrsna moda, širi se i po manjim mestima, pa će tako već u prvim godinama 20. veka šarmantna zdanja biti primetna u Apatinu, Rumi ili Vršcu. Kako je do fasadne keramike bilo lakše doći nego da trajnijeg i postojanijeg kamena, koga je na ovim prostorima jako malo, nov mateijal je sve češće u primeni, čemu doprinosi i činjenica da je mnogo jednostavniji i praktičniji za upotrebu.
Secesijska prestonica
 
Jedna od prvih zgrada u novom stilu Vladičanski dvor u Novom Sadu, zidan od 1899. do 1901. Godine, jeste od većih i impresivnijih. Fasadna keramika je ukrasila čak tri strane kojima se rezidencija Bačkog episkopa SPC izlaže na tri ulice. Svaka pločica je krašena stilizovanom šarom inspiricije u srpskoj srednjovekovnoj arhitekturi. Bila je to uobičajena romantizovana koncepcija primerena vremenu u kome je afirmacija nacionalnog identiteta bila snažnije izražena.
 
Samo godinu dana kasnije u Subotici niče nova sinagoga, remek delo secesije, građena u mađarskom folklornom duhu. Autori su se odlučili prvenstveno za prirodni materijal, pa često nailazimo na kontrast crvene žolnai opeke naspram drveta ili gvožđa. 
 
Tokom vremena se pokazalo da je zdanje Deže Jakaba i Marcela Komora bilo pravi početak moderne arhitekture u Vojvodini. Kada su nepunu deceniju kasnije projektovali i Gradsku kuću, a tokom karijere još petanaestak vanrednih objekata u Subotici i na Paliću, od grada na severu Bačke su za sva vremena napravili secesijsku prestonicu.
 
Uloga lođe
 
Sa dva prikaza na izložbi je predstavljen i Ferenc Rajhel. Prvo je predočena raskošna Rajhelova palata, zdanje na koje naiđemo čim na subotičkoj železničkoj stanici napustimo voz. U nju je umetnik uložio sav kreativni potencijal i sve materijalno bogatstvo i - uspeo je. Sačinio je veliko, atipično zdanje na kom je naglasak na centralni deo zgrade izveden u formi lođe zaobljenih ivica koja se proteže na oba sprata.
 
Ceo prostor, zajedno sa brojnim erkerima i balkonima su obloženi fasadnom keramikom. Zdanje važi za najnakićenije, ali  sve je usklađeno i svakom detalju je osmišljen razlog gradnje. Ništa nije suvišno. Danas je ovom zdanju iznađena verovatno najprimerenija uloga galerije savremne umetnosti.
 
Na južnom obodu Bačke, u Novom Sadu, poštovaoci fasadne cigle i keramike više su se usmerili ka poslovnim i stambenim zgradama. Tako Zora Mitrović Pajkić u novom duhu prvo projektuje stambene kule kod fudbalskog stadiona, potom i segment za laboratorije pri Fakultetu tehničkih nauka. Melania i Darko Marušić su na samom kraju prošlog veka na najvažnijem gradskom bulevaru projektovali stambeno-poslovnu zgradu, dok je na suprotnom kraju iste saobraćajnice Aleksandar Keković fasadom prekrio najkompleksnije gradsko zdanje, palatu Naftne industrije Srbije, posmatrajući je kao neku vrstu ulazne kapije (sa Mosta Slobode).
Maštarije
 
Autori izložbe, arhitekti Bogdan Janjušević, Vladimir Kubet i Isidora Amidžić, širu su javnost upoznali sa danas zgradom opštine Apatin, još jednom svojevrsnom maštarijom Ferenca Rajhela, ovoga puta u rodnom gradiću. Ugodno iznenađenje je privatna spratna kuća u Somboru iz osamdesetih godina prošlog veka. 
 
Koristeći se fasadnom keramikom projektant, znameniti Ranko Radović, uspeo je da u objektu uobičajene namene istakne i tradicionalno i moderno.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Patuljak

    01.01.2025 14:46
    Austrougarska arhitektura najbolje stoji vojvodini, i definitivno najlepše gradjevine su iz tog vremena
  • B

    01.01.2025 14:43
    Kako ide...
    Radije bih živeo u čerpićima nego u novim naprednim zgradama...
    Sledeći članak, kad je u Vojvodini prestalo da se gradi kako treba...
  • otac Makarije

    01.01.2025 14:12
    Džaba istorija
    Kad su stigli zemare kojima je maksimalni domet građevinarstva konak iznad ovaca . A sada bi sve što je tradicija Republike Vojvodine da sruše i betoniraju da zaborave blato i kalj pomešan sa balegom, iz kojeg su došli .

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.

Sedite malo, odmorite

Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.

Srbija odumire

Poslednjih godina često čujemo kako u mnogim fabrikama nema dovoljno radnika, a ni ponovna raspisivanja konkursa ne rezultiraju popunom radnih mesta.