"Ma, ne znate vi deco"
Ono što studentni rade prethodnih par meseci kod većine nas izaziva divljenje.
Foto: 021.rs
Svi gledamo slike pešačenja, vožnji, jasnih poruka i nikad jače istrajnosti. Gledamo kako se bore, kako se snalaze, kako su jaki i disciplinovani. Koliko su organizovani, spretni, rečiti, duhoviti, koliko imaju stav i jasan cilj ka kome streme. I zaista, gle, ne odustaju.
Gledamo kako su tako lepo priglili zastavu, himnu i ljubav prema Srbiji preneli na drugi nivo jasno pokazujući da zastavom mogu da mašu i oni kojima ne stoji iza fotelje po službenoj dužnosti.
Stvorili su celu jednu revoluciju očas posla – uzeli je u ruke, podigli na noge, zategli joj kragnu, očešljali kosu, raspodelili obaveze, napravili planove i ne kukaju. Ne zanovetaju, ne trtljaju, ne pridikuju, ne ističu idole, ne prave lidere, odbacuju političke krpelje i svoje ciljeve i zahteve postavljaju vrlo jasno i nedvosmisleno – dok ne učinimo makar ovaj korak za pravedniji život, nećemo odustati.
Usudiću se da konstatujem da ovaj opis nije čisto subjektivan i odvažiću se da ga, s najčvršćim uverenjem klasifikujem kao nešto što je objektivno tako, hteli mi to ili ne.
Ipak! Dešava se to da za istim stolom, skoro u svakom domu – onom užem ili širem, a sudeći po rečima mnogih sa kojima sam imala prilike da duvam u pištaljku proteklih nedelja, sedi taj neko. To mu dođe uvek neka mama, neki tata, neka baka ili deka. Neki stric, neka ujna, neko blizu iz čijih usta i glave izazi nešto što, u kontekstu svega što živimo proteklih par meseci, zvuči neverovatno.
To su neke "sve bih ja to rasterao" ili "oni meni ugrožavaju pravo na kretanje", "to su sve strani plaćenici", ali i "ON bi to mogao da reši očas posla ali neće, pušta ih". Ti studenti su, po mišljenju mnogih starijih oko nas džabalebaroši svoje vrste koji ne poštuju nikog i ništa. Koji ne znaju reda i ne cene ono što im je dato. Koji su bezobrazni, bahati i protiv njih (naših starih i promućurnih) ali pre svega protiv države na koju tapiju ima uvek i samo ili onaj glavni lider sa tv ekrana ili oni - naši stari.
I stvarno se pitam odakle to? Odakle, u svesti onih koji su nas uzeli u ruke, podigli, zategli kragne i očešljali kose svojevremeno i napravili nas u ove (doduše psihički nestabilne i do zla boga nesigurne milenijalce, ali nije to poenta) ljude koji punim srcem žive za nadu da će se neke loše stvari zaista i promeniti, te da toj promeni moramo da doprinesemo i sami. U ove ljude koji ako ne sami na ulicama onda makar punog srca bodre ovu dečurliju koja kida sve ovo?
Da li je gnev prema malim džabalebarošima koji ne žele da uče već samo da se zezaju proizvod toga što su protesti nekada davno bili ređi, manji, ili ono najgore – manje prihvaćeni, lošije organizovani? Da li je skepsa zbog ranijih loših iskustava po pitanju efikasnosti ovakvih vidova pobune glavni razlog onih pogrdnih reči koje neretko upute naši stari posmatrajući kolonu sa transparetima?
Da li je sve to možda strah od nestabilnosti i društvenih nemira i celoživotni vapaj za tišinom, mirom i onim "la la la" dok se drže kažiprsti u ušima? Da li prvi zvižduk pištaljke i prva parola bespogovorno ukazuju na sveopšti haos?
Da li je moguće da režimski mediji ovoliko snažno utiču i tako jasno prenose poruku o malenim potplaćenim "ustašama" i tako jasno komuniciraju da je rušenje režima zapravo rušenje države i da je država on i nikako tvorevina van njega? Da će svet stati ako se neko suprotstavi autoritetu, i da nema te nadstrešnice čiji pad može biti strašniji od pada ove vlasti?
Ili ovde samo prisustvujemo ogromnom generacijskom jazu, suštinskom neprepoznavanju motiva, metoda i potrebe za društvenim promenama? Možda se ta tako sveprisutna filozofija večnog ćutanja da svet ne bi rekao loše, i puštanja i nezameranja jer promena donosi nužno loše zapravo osnova i opravdanje za jednom usađen i nikad odbačen pesimizam?
Možda smo zato, mi, generacije između, upravo zato toliko nesnađene u političkom, društvenom i kosmičkom spektru, ali dovoljno snalažljive da zgrabimo mrvu optimizma i isto toliko shvatanja da samo bolji od nas mogu promeniti svet.
Možda ne možemo izmeniti tu skorelu i tvrdu struju večnih "ne znate vi deco" upirača kažiprstom ali možemo zalivati nadu i ljubav prema onima koji su se "juče ispili", a danas nas i sami vraćaju na noge i nameštaju nam kragne koje su se negde u međuvremenu, dok smo tražili izlaz, opustile i razdrljale.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
2
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Ogled(anje): (Ne)sportska priča
19.01.2026.•
0
Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.
Ogled(anje): Prvi sneg i "spuštene pantalone" komunalaca
13.01.2026.•
19
Od kada sam u novinarstvu - to je bezobrazno mnogo decenija - postoje figure koje žurnalisti, iz generacije u generaciju, žestoko rabe. Bez obzira što iste podsećaju na izlizane blokeje na đonovima ishabanih cokula.
Mister Dolar
12.01.2026.•
6
Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Novogodišnja otmica na američki način
05.01.2026.•
6
Decenijama unazad svet na lep i pomalo raskalašan način provodi novogodišnju noć.
Demografija i politika: Kad broj ljudi počne naglo da opada
05.01.2026.•
8
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Nezgodna pitanja
02.01.2026.•
3
Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"
INTERVJU Kokan Mladenović: Zašto smo mi magarci?
22.12.2025.•
9
Predstava "Zašto magarci stoje na promaji?", po tekstovima Danila Harmsa, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno je izvedena u Novosadskom pozorištu.
Autoimuna bolest
19.12.2025.•
2
Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".
Zauvek izmenjena slika starog jezgra Novog Sada
13.12.2025.•
2
Centar Novog Sada je devastiran do neprepoznatljivosti. Glavna vizura od spomenika Svetozara Miletića do Kompleksa Banovine više ne postoji.
Mangupi u Nemanjinoj
12.12.2025.•
1
Sve autokrate i diktatori u Srbiji su benevolentne dobrice koji rade na polzu naroda, ali ne mogu oni da isprate sve što rade mangupi oko njih, pa ako nešto ne valja, nemojte im zameriti.
I služba REM-a u službi "blokadera"?
05.12.2025.•
0
Rodoljub Šabiće piše o tome da li je i služba REM-a prešla na stranu "blokadera".
Socijalno odgovorni i razvojni tekst kojim ne upravljaju stranci
28.11.2025.•
1
Znate li kakav je budžet? Bilo koji i za bilo koju godinu – opštinski, gradski, pokrajinski, republički, ko god da je ministar, iz koje god stranke (kažu legende da je bilo drugih stranaka pre SNS-a).
Lustracija u Srbiji - istorija i perspektiva
21.11.2025.•
4
Dubina političke, društvene i moralne krize u Srbiji, uz nesumnjivu poljuljanost naprednjačkog režima koja sve više liči na njegovo odumiranje, mnoge podstiču na razmišljanje o Srbiji posle Vučića.
Možemo li bolje?
11.11.2025.•
9
Ugazila sam sasvim slučajno u kanal TV Pink i videla kako nam se sa velikog ekrana drži lekcija o empatiji.
"Zakon" za rušenje Generalštaba i pravnog poretka
07.11.2025.•
14
Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbije piše o slučaju Generalštaba i o tome kako naprednjaci "zakonom" urušavaju pravni poredak.
INTERVJU Milan Tripković: Ljudi više nisu u stanju da svare laži
20.10.2025.•
8
Novosadska knjižara Bulevar Books ovog će novembra obeležiti 14 godina rada, a paralelnom sa tim, jednom od osnivača Milanu Tripkoviću biće objavljen novi roman.
Kohan: U Mađarskoj tabloidi više ne prolaze, na vladinim konferencijama za medije nema naručenih pitanja
17.10.2025.•
3
Novinar mađarskog provladinog "Mandinera" Maćaš Kohan (Matyas Kohan) ocenio je u izjavi za UNS da model tabloidnih medija u Mađarskoj više ne funkcioniše.
Komentari 26
@Realno
Ne, ja nisam bot, ali Vi jeste i niste profesor. Ili ste bar lažni ex profesor-Ćaci.
Sportski pozdrav i sve najbolje.
Platon
Realno
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar