
Bel Paese: Pršut - između svetinje i svetogrđa
"Italija - Bel Paese" Milutina Mitrovića nedavno je objavljena u izdanju Akademske knjige.

Foto: 021.rs
"Milutin Mitrović je jedan od najboljih poznavalaca Italije koje poznajem", zapisao je Damir Grubiša u svojoj knjizi "Dnevnik diplomate: Riječanin u Rimu".
U saradnji sa Akademskom knjigom, donosimo vam jedan tekst o pršutu iz 2005. godine.
Pršut - između svetinje i svetogrđa (2005)
"Parma" i "sandanijele" - samo ta dva pršuta nikada niko razuman nije pokušao da rangira. Jednostavno to su dva gastronomska pojma i ne daju se porediti ni međusobno niti sa drugima. Jedno je za njih sigurno, "parma" je najbolja u jesen sa smokvama, a "sandanijele" u junu kad počnu dinje. Jedna kriška dinje, od onih jednostavnih, ne mnogo aromatičnih i slatkih, kao žut mlad mesec, prekrivena tankim listom "sandanijele", jarkorumenim i do prozirnosti tanko isečenim, predstavlja po shvatanju stručnjaka savršenstvo jednostavnosti, sklada, izgleda i ukusa. Da bi se taj sklad osetio nije potrebno biti stručnjak, već samo iskreno radoznao "uživač", kako bi Slovenci rekli.
Tom pršutu, "sandanijele", posvetićemo ove redove, jer predstavlja primer tradicije, biznisa, uživanja, predanog rada, znanja, nepokolebljivosti i volje da se na najlepši način osvaja svet. San Danijele je malo mesto nadomak Udina u severoistočnoj Italiji. Nastalo je oko longobardske crkve, posvećene Svetom Danilu (Daniele). Čak ni neverovatan svetski uspeh nije uspeo da ga poremeti iz njegove ravnoteže.
Počeci sežu u vreme od pre desetog veka kada je svinja od Galije do Furlanije bila najuniverzalnija domaća životinja od koje se ne baca ništa. I danas u tom kraju seljaci govore da kad bi svinja imala krila bila bi sveta kao arhanđel Gavrilo. Bila je i ostala pojam mesa i užitka. Istina još mnogo ranije, Aristotel je definisao svinju kao simbol plodnosti, obilja i apetita. Bila je i ostala spoj vitalne snage, ali i niskih instikata. U antičkoj Kini postala je dvanaesti zodijački znak, a u katoličkoj veri dobila je svog sveca zaštitnika, Svetog Antonija od Abate, koji je postao to što jeste zahvaljujući uspešnom lečenju krastavosti (herpes zoster) svinjskim salom. Danas se u Italiji svinjsko salo, odstajalo u salamuri u kamenim koritima, smatra delikatesom koji se maže na tostiran hleb. Međutim, od svega poželjnog i vulgarnog u "svinjarijama" ostaje na prvom mestu – pršut, sušen svinjski but.
Još 1961. godine nekolicina lokalnih proizvođača, visoko kvalitetnog pršuta iz San Danijela, osnovala je konzorcijum proizvođača, zaštitila ime i uspostavila strogu kontrolu kvaliteta. Petnaest godina kasnije strahovit zemljotres porušio je sve u tom kraju, ne poštedevši ni prastaru crkvu. Posle katastrofe najpre su se pribrali članovi konzorcijuma shvativši da se trajno mogu oporaviti samo ako sve karte stave na svoj najbolji proizvod i njemu podrede sve ostalo. Najveći deo novca dobijenog od države za obnovu uložili su u proizvodnju pršuta i iz godine u godinu povećavali obim tako da je prošle 2004. proizvedeno 2.567.792 pršuta sa oznakom "sandanijele".
Pokušajte da zamislite čopor od 1.283.896 svinja koje su žrtvovane na oltar proizvodnje. Pritom sve te svinje, bilo gde da su gajene moraju pripadati vrstama Cinta senese i Nero dei Nebrodi, moraju biti hranjene po određenoj recepturi, biti čuvane na poluotvorenom prostoru i slate na preradu kad dostignu određenu težinu. But ne sme imati manje od 11 ni više od 15 kilograma u svežem stanju. Postoji određena količina masnoće koja sme biti oko mesa i nikako u njemu. Proces prerade traje 12 meseci od čega najmanje osam traje sušenje isključivo na vetru i bez dimljenja. Ponekad odstoji i do 24 meseca. Pršut "sandanijele" ima samo dva sastojka: meso i morska so.
Italijani su svetski znani sladokusci, koji godišnje proizvedu ukupno oko 265 hiljada tona pršuta, od toga izvezu jednu četvrtinu, a ostalo smažu sami. To je prosek od četiri kilograma pršuta godišnje po stanovniku, računajući i odojčad. Ukupna vrednost te proizvodnje iznosi 1,8 milijardi evra. Sa nutricionističkog stanovišta pršut je blizak dinamitu: 100 grama pršuta ima između 270 i 320 kalorija. A opet, setite se da li je po vašem stereotipu Italijan debeljko. Nije. U Slavoniji vam neće poslužiti šunku ako kriška nije bar s prsta debela. U Italiji nije nikakvo iznenađenje ako u mesarnici zatražite 70 grama pršuta. Nije to zbog cene i štednje, šunka se jede, a u "sandanijelu" se uživa.
Postoji striktna kontrola kvaliteta tokom proizvodnje koju pored zvaničnih službi sprovodi komisija samih proizvođača, koji ljubomorno čuvaju svoju reputaciju. Evo zašto. Kilogram standardnog pršuta košta do 15 evra, standardni "sandanijele" košta 24 evra, a posebno odstajali izvanredni butovi, koji su tokom prerade dobili više od originalnog ukusa i mirisa prodaju se na aukcijama i mogu dostići cenu i do 250 evra za kilogram. Ukus, miris, boja... kao kod visokokvalitetnog vina, ono su što pršutu određuje super vrednost.
Standard određuje donju cenu, koja je skoro dvostruka u odnosu na ostale. Kada se na kožu pršuta vrelim gvožđem utisne znak "sandanijele", onda to garantuje posebnost. Prefinjenost ukusa "sandanijele" je takva da se smatra svetogrđem uz njega jesti nešto što ima jak ukus ili miris – turšija, na primer. Staviti taj pršut da se kuva sa nekim jelom isto je kao i da ste svežanj novca bacili kroz prozor. Sve što je dopušteno jeste, uz izuzetno tanak režanj pršuta uzeti jedan grisin i čašu suvog belog vina i polako, polako uživati u ukusu koga su puna usta.
Mesto San Danijele je od pre par godina izborilo sebi status "gastro parka", shodno onim naučnim parkovima i silikonskim dolinama koji su impuls razvoju. Na osnovnom proizvodu, pršutu, nikla je prehrambeno-turistička industrija, koja je preporodila čitavu regiju. Vredi pogledati na internetu sajt prosciuttosandaniele.it, pa na četiri svetska jezika čitati modernu bajku. Kalkulator u ruke i videćemo da samo od pršuta sledi godišnji prihod od 37.664 evra po stanovniku u tom mestu. Nikli su restorani, seoski turizam, muzej, hale za sušenje pršuta prostranije od onih "Zastavinih" u Kragujevcu. Čitav kraj buja već decenijama i predstavlja jedan od najbogatijih regiona u Evropi. Sve to je posledica srećnog spoja talentovanih, vrednih i preduzetnih ljudi i tradicionalnog proizvoda, koji su uzeli kao okosnicu svog razvoja.
***
Milutin Mitrović (1931–2020) rodio se i školovao u Beogradu. Novinarstvom se počeo baviti još u srednjoj školi, nastavio u studentskim danima, najduže radio kao novinar i urednik lista Ekonomska politika a zatim kao dopisnik časopisa Biznis i finansije, docnije veliki broj priloga objavio na portalu Peščanik. Izbori njegovih tekstova objavljeni su do sada u tri antologije: Postmoderna vremena. Ekonomska beležnica (2009), Dnevnik globalne krize (2016) i Ekonomija nepoštenja (2021). Ekonomija je u centru njegove analitičke pažnje, ali je, osim ekonomskih tema, u tekstovima nastojao da opiše i kulturne modele određene sredine i vremena. Poslednjih dvadesetak godina života posvetio je proučavanju Italije, otkrivajući njene lepote, ali i brojna iskušenja humanističkih ideala slobode, odgovornosti, solidarnosti i pravde.
Više o knjizi "Italija - Bel Paese" pogledajte na sajtu Akademske knjige.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Piše Siniša Tucić: Lajk, spin, pendrek
10.06.2025.•
14
Memorandum SANU. Černobilj, Niko ne sme da vas bije. Osma sednica, Gazimestan. Jogurt revolucija.
Komentari 0
Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar