Bel Paese: Kafići - mesto kulturnog i socijalnog zbližavanja

"Italija - Bel Paese" Milutina Mitrovića nedavno je objavljena u izdanju Akademske knjige.
Bel Paese: Kafići - mesto kulturnog i socijalnog zbližavanja
Foto: 021.rs (ilustracija/Pixabay)
"Milutin Mitrović je jedan od najboljih poznavalaca Italije koje poznajem", zapisao je Damir Grubiša u svojoj knjizi
"Dnevnik diplomate: Riječanin u Rimu".
 
U saradnji sa Akademskom knjigom, donosimo vam jedan tekst o kafićima iz 2005. godine.
Kafići
 
Upravo je izašao Vodič kroz barove u Italiji. Moramo poći od toga da se u italijanskom, engleskom... bar zove ono što je kod nas "kafić", a naš bar je kod njih night club (u oba jezika). Dakle, dotični vodič kroz italijanske kafiće izdao je "Gambero rosso", jedan od najčuvenijih italijanskih restorana, istovremeno i izdavač Vodiča kroz italijanske restorane. Ovaj, kroz kafiće, rađen je u zajednici sa "Illy Caffe" – jednom od najčuvenijih svetskih kompanija za proizvodnju i trgovinu kafom. Inače, "Gambero rosso" svoje ime duguje romanu o Pinokiju, gde se jedna mračna lučka birtija tako zove. 
 
Da pređemo na stvar. Rangiranje kafića se označava dodelom znaka zrna kafe i tacne. Kafa simboliše kvalitet kafe, koktela, brioša i svega što je za jelo i piće, a tacnica je dokaz kvaliteta usluge. Maksimum je tri zrna kafe i tri tacnice. Takvih u Italiji ima samo 19. Do tih 19 došlo se selekcijom među 130.000 kafića od kojih je 1.390 došlo u uži izbor. Konkurencija je strahovita, a bila bi još veća i beskonačnija da su uzimani u obzir barovi pri restoranima i hotelima. 
Postoji "deset zapovesti" za rangiranje kafića. 
 
1. Kafa i kapučino od vrhunskog kvaliteta mešavine i tehnike pripreme. Postoji u Italiji pravilo "3M" za kuvanje kafe. Prvo "M" je mašina – aparat za pripremanje mora biti redovno čišćen od kamenca i uvek topao, obično se odbaci prvih nekoliko kafa dok se mašina dobro ne ugreje; drugo "M" je mešavina, veliko je majstorstvo napraviti mešavinu kafa koja će dati najbolju kremoznost i ukus; treće "M" je mano (ruka), može sve prethodno biti u redu, ali ako neko nema "ruku" sve propada. Pravu "ruku", na primer, ima barmen Bane iz beogradskog kafića "Smaragd".
 
2. Ambijent koji privlači da se što duže ostane.
 
3. Brioš i tost bez veštačkih dodataka i sa što manje masnoće.
 
4. Sokovi i mešavine spremljeni na licu mesta od svežeg voća.
 
5. Kvalitet "grickalica" mini-sendviča, semenki, krekera
 
6. Sendviči bogati svežim "sirovinama".
 
7. Odgovarajuća selekcija vina i penušavaca.
 
8. Rigorozno poznavanje pripremanja tradicionalnih koktela i recepti po sopstvenoj invenciji.
 
9. Neformalna atmosfera.
 
10. Kompetentna usluga, ali ne snishodljiva.
 
Prokontrolisati sve to u 130.000 kafića i to sa maksimalnom odgovornošću, što je u Italiji sveto pravilo samo kada je gastronomija u pitanju, nije ni mali ni lak posao. Na primer, rangiranje hotela je mnogo jednostavnije, jer najviše poena donosi čistoća, zatim tišina, pa blizina centru, što može svako da uoči i oceni. 
 
Alhemija kafića je mnogo komplikovaniji i odgovorniji posao. Evo zašto. Statistika kaže da se u Italiji svakoga dana popije u proseku 30 miliona šoljica kafe. Zatim da 64 odsto zaposlenih svoju prvu kafu popiju u baru nadomak kuće ili radnog mesta. Na povratku sa posla opet se prvo svrati u bar, pogotovo ako do kuće treba mnogo vremena u autu ili metrou. Barovi se u to vreme aranžiraju, teško biste naljutili Italijane kada bi rekli "kao švedski sto", tako da su u sredini stolovi prekriveni mikropicetama, sendvičićima, komadićima sira, suhomesnatim stvarima, maslinkama, plodovima kapara (kod nas se kao začin koriste pupoljci kapara), razne druge stvari iz turšije – sve je na dohvat ruke i besplatno sem što se piće plaća. 
To je u velikim gradovima, u provinciji i radničkim naseljima između 18 i 21 sat – kada počinje "santa cena" (sveta večera – nema muža koji sme da zakasni). U kafićima se galami, pretresa politika i fudbal, zasvira harmonika i jekne pesma, ubeđuju jedni druge po ko zna koji put u iste stvari ili makar kuju planove gde provesti zajedno vikend – italijanski radnici, valjda više nego igde u svetu, vole da idu na vikend negde u prirodu.
 
Evo šta u uvodniku Vodiča piše Laura Mantovano, urednica publikacije: "Namera je da se kafići učine svesnim svoje odgovorne kulturne i socijalne uloge i da se na tom planu takmiče". Zgodno, zar ne? Kafići su odavno prerasli u svojevrsne biblioteke, galerije, vinoteke, internet lože, mesta gde se čitaju časopisi, gde studenti uče... Ima toga i kod nas, međutim, sve to još nije postalo deo naše kulture. Još uvek se zazire od kabadahija i nasrtljivih pijanaca koji mogu da vam pokvare dan. U Italiji je to skoro nemoguće. Prisetite se: mafija likvidira mnoštvo svojih protivnika na ulici, u restoranima, kod berberina, ali skoro nikada u baru. To je pomalo sveto mesto za svakoga ko želi da se opusti i zaboravi dnevne nelagodnosti. Da popije svoj cinar, aperitiv od artičoke, čija reklama glasi: 'Protiv komplikacija modernog života'.
 
Pre par godina u Sijetlu, u Americi, neki preduzimljivi student otvorio je jedan bar po italijanskom uzoru. Šta se desilo? Sumanuti uspeh pretvorio se u lanac kafeterija "Starbaks" po svim većim gradovima. Kako to sa većinom takvih lanaca biva, prerastaju u karikaturu svog uzora. Dokaz: najpopularniji napitak u kafićima "Starbaks" lanca je frapučino – kombinacija frapea i instant kafe. Biće da je negde nastao težak "kurzschluss".
 
***
 
Milutin Mitrović (1931–2020) rodio se i školovao u Beogradu. Novinarstvom se počeo baviti još u srednjoj školi, nastavio u studentskim danima, najduže radio kao novinar i urednik lista Ekonomska politika a zatim kao dopisnik časopisa Biznis i finansije, docnije veliki broj priloga objavio na portalu Peščanik. Izbori njegovih tekstova objavljeni su do sada u tri antologije: Postmoderna vremena. Ekonomska beležnica (2009), Dnevnik globalne krize (2016) i Ekonomija nepoštenja (2021). Ekonomija je u centru njegove analitičke pažnje, ali je, osim ekonomskih tema, u tekstovima nastojao da opiše i kulturne modele određene sredine i vremena. Poslednjih dvadesetak godina života posvetio je proučavanju Italije, otkrivajući njene lepote, ali i brojna iskušenja humanističkih ideala slobode, odgovornosti, solidarnosti i pravde.
 
Više o knjizi "Italija - Bel Paese" pogledajte na sajtu Akademske knjige.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.