Zemaljska njiva nebeskom glumcu
Bio jednom jedan Ratko. Bio glumac. Odličan. Glumčina. I čovek. Ljudina. Roker pankerske duše, gradski šmeker pravi, u svemu što je govorio, onom što je radio. Uvek u crnom. Nasmejan i šeret. Bilo ti uvek sresti ga drago.

Foto: Branko Lučić
Od Radivojevića nije bilo boljeg glumca u Pozorištu mladih, bio je njegova najblistavija zvezda. I kad je igrao i kad nije, Ratko je bio Pozorište mladih. I više od toga, simbol grada, obeležje jednog drugačijeg duha, onog koji kad ode, nestaje trajno.
Umeo je Ratko sa ljudima: sa genijalcima i kretenima, sa političarima isto, malom i odraslom decom, gospodom i onima poderanih gaća. Te je naročito voleo, kipteli su od sokova, a njih je glumac vazda žedan.
Kao retko ko umeo je Ratko i sa novinarima. Možda su mu neki i išli na živce, nikad to pokazao nije, znao je da su na istom poslu, da novinar, kao i glumac, uvek za nečim žudi, traga. Umeo je istinski da sluša i razume, da i sam ispreda bajne priče, da spretno navede na trag, bude intrigantno jasan i kao smrt ozbiljan, a duhovit baš. Hodajući PR. Majstor svog, ljudskog zanata.
Jednom tako, u Ulici Pap Pavla, nabasa Ratko na sedmu silu. Pala sa bicikla, sedi na trotoaru i plače. Sa oderanih kolena krv joj reljefne linije duž listova piše. Dezinfekcija hitna, kaže Ratko, leti do kioska, po neku krdžu. Sedma sila čvrsto žmuri, cvokoću prestrašeni zubi, rakija će peći, kaže, ali rakija se, kaže Ratko, umesto na ranu, na grlo priviti mora!!! I bi tako. Ništa više ne boli, samo golem osmeh trese maločas bolno lice.
Takav je Ratko bio.
Kad bi u Novom Sadu zavladao neki muk, Ratko je umeo da istrči iz njega. Odličnom predstavom, od štapa i kanapa. "Kad bogalji marširaju" i "Krevet" bili su takvi. Oko njega gomila mladog sveta, birao ih na audiciji, otvorenoj, kakva se do tada u Novom Sadu videla nije. Bio im je i reditelj i roditelj i otac i drug i vojnički strog i majčinski blag. Svi su ga obožavali. I išli za njim. Jedne letnje noći za njim je, u potrazi za napuštenom halom, išla cela novinarska bulumenta. Bio bi to novi prostor za igru, ne samo za njega, već sve umetnike Novog Sada. Mračne podbarske ulice, ponajpre Šumadijska sa svojim spomenicima upokojene jugoslovenske industrije, činila mu se tada kao raj sami.
Jedne godine, opet u nekoj sveopštoj suši smisla, izmašta Ratko teatar na brodu. Tapšali ga po ramenu neki, mislili ovamo - lud je! On baš mario nije. Oko tog Broda teatra okupio trupu, brod porinuo u mutni Dunav, plovio bujnom Tisom i plitkim Kanalom. Neki prvi put tada za prevodnicu čuli, prošli strepeći njome. Učili o reci i tišini, širom zatvorenih očiju dirali nebo, raširenim rukama mirisali snopove ispod njega, noću brojali zvezde padalice, pleli čovečnost i maštu pod njima.

Jezdio je Ratko na brodu tako danju, u večeri igrao predstave, pred meštanima mnogih sela, oni donosili hoklice, sedeli na travi i pesku, čekali strpljivo početak, gledali u kostime namodirane glumce kako zamršene kablove nose i razvezuju, razbežavali se hitro kad bi počela kiša, palili baterijske lampe kad bi ponestalo struje... Celog leta tako Ratko je mamio osmehe na lica... Bilo ti baš drago što si i ti tu, što si, neki, od palube mali.
A onda je zapisničar odozgo došao po svoje. Uvek po najbolje.
Prošlo je od tada neko vreme, sasvim dovoljno da scenu kojom je hodao nazovemo Ratkovim imenom, da brod koji je porinuo u Panonsko more ponese Ratkovo ime... Ali niko se toga setio nije... Ni njegovi glumci, ni kolege, ni brodski saborci, pa ni novinari koje je uvek tako okupljao oko sebe.
Kad eto ovih dana vesti*... Gradski oci će, na inicijativu - AVE - kustosa Muzeja Vojvodine, Ratku, koji već neko vreme nebeskim njivama hodi, dati jednu zemaljsku! Na obodu grada, doduše, možda i od ispucale, vrednih ruku žedne, vojvođanske zemlje. Ali poklonu se u zube ne gleda, bar Ratko neće, pametnijeg posla on sada ima.
I treba li još išta dodati svemu? Osim stida, povelikog i keca ko vrata, za kašnjenje nedopustivo i nekako baš sramno. Jer mi smo upravo takvi: volimo one što umru, ali i tada samo izdaleka i ukoliko za njih ama baš ništa uraditi ne treba.
*Članovi Komisije za nazive delova naseljenih mesta Skupštine grada Novog Sada na sednici održanoj 16. jula razmatrali su predloge Republičkog geodetskog zavoda za davanje naziva ulicama u Novom Sadu, područje Mali Beograd – Veliki rit i većinom glasova ih usvojili. Tako je ulica koja počinje od Ulice Živojina Ćuluma i završava se između kp 2628/2 i kp 2626 dobila naziv Ratko Radivojević (filmski i pozorišni glumac), što su predložili kustosi Muzeja Vojvodine.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Komentari 24
Trt
strawomar
Poštovani gospodine, Vladislav Kaćanski nije isti čivek kao i Vlada Kaćanski. Prilično neznanje složićete se. Za Šalajićevu ulicu stvarno nisam znao i to znači da sam neinformisan a vi ste pokazali elementarno neznanje.
Podbarčan
Ne valja javno, ničim izazvan, pokazati neznanje. :)
U Novom Sadu POSTOJE ulice Stevana Šalajića i Vladislava Kaćanskog.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar