Danilo Kiš - odbrana i budući dani
Šta se krije iza odluke subotičkih vlasti da Danila Kiša pošto-poto postuhumno proglase počasnim građaninom Subotice, a potom i prkosnog odbijanja da od te odluke odustanu što je u otvorenom pismu zatražila Kišova nekadašnja supruga, teatrolog i prevodilac Mirjana Miočinović? Zašto se najviše bune oni koji su to isto mogli da urade - a nisu - u vreme kada su i sami bili na vlasti ili bili deo vodeće (kulturne) nomenklature, te zašto bi elementarna pristojnost nalagala da se u tuđu kuću ne dolazi nepozvan, posebno ne prljavih cipela...
NAPOMENA: Zbog ovog teksta i pokušaja da se čuju različita mišljenja kontaktirano je više od 15 vojvođanskih intelektualaca. Neki su pisali pa odustali, neki su se odjavili od teme preko telefona, treći nisu hteli otvoreno da talasaju, a četvrti su se otvoreno bojali za svoje sinekure...
Piše: Snežana Miletić
"... Kao testamentarna i sudska naslednica i zaštitnica autorskih prava i svega ostalog što se odnosi na delo i ličnost Danila Kiša (na osnovu rešenja Drugog opštinskog suda u Beogradu br. 0-864/ od 14. 9. 1990) zahtevam od Vas i Skupštine grada Subotice da se bespogovorno povuče odluka donesena 18. o.m. kojom se Danilu Kišu posthumno dodeljuje zvanje počasnog građanina tog grada....".
Ovo, između ostalog, stoji u pismu koje je teatrolog i prevodilac Mirjana Miočinović, nekadašnja supruga Danila Kiša, uputila subotičkim čelnicima, ali i javnosti. U istom pismu stoji i da je njen "zahtev motivisan razlozima moralne, umetničke i ideološke prirode":
"Smatram, s pozicija sopstvenih uverenja, da Vi, gospodine Gradonačelniče i Vaš skupštinski sastav ne zadovoljavate nijedan kriterijum na kojem se zasniva pravo odlučivanja o stvarima koje su plod dara i čestitosti. Vi ste, u svojoj ukupnosti, nepomirljiva suprotnost svega što predstavlja Danilo Kiš svojim delom i svojim životom...".
O potezu subotičkih vlasti, podržavajući pismo Mirjane Miočinović, svojim potpisom ispod njega, izjasnilo se preko 160 građana iz sfere književnosti, filma, pozorišta, likovne umetnosti, politike, građanske inicijative...
Šta o ovom događaju misle neke od vojvođanskih hrabrih glava, koje, osim što misle, imaju petlju svoje mišljenje glasno da kažu, govorili su za 021.rs i to odgovarajući na pitanja: zašto Kiša treba odbraniti od ove odluke, šta je sporno u dodeljivanju te časti? Zašto vlast insistira na njoj ako bi elementarna pristojnost nalagala da je povuku, imajući u vidu Miočinovićkino pismo i na koncu, zašto se "naši", ma ko oni bili, nisu setili da dodele titulu počasnog građanina Danilu Kišu?
Mia Knežević, jedno od najzanimljivijih mladih rediteljskih imena, kaže da je užasava politička platforma koja stalno iznenađuje novim obrtima, koju dijagnostikuje kao kontrafaktičku.
"To je ideološka platforma na kojoj sve može i sve je dozvoljeno - i Amerika, i Rusija, i Evropa, i Kosovo, pa onda malo levo, pa malo desno, pa se onda malo Đinđiću diže spomenik, pa je sad na red došao i Danilo Kiš i tako jedno beskrajno licemerno džeziranje, turbo folk džeziranje. I sad, u celoj toj priči, gospodin Laban, gradonačelnik Subotice, koji kaže za sebe da 'gepekuje' i potencijalno je 'čupač grkljana', on baš, eto, kao strašno ceni Danila Kiša i jedini je bio dovoljno trezven da se seti da mu dodeli titulu počasnog građanina.
Ne razumem zašto bi jedna vlast, koja svakodnevno diskredituje elitu, svojatala Danila Kiša. Bilo ko od intelektualaca da uputi kritičku misao, momentalno je državni neprijatelj, veleizdajnik. Pa pitam se kroz šta bi onda tek Danilo Kiš prošao? Ideja da mu se dodeli ova počast je čisto politizovanje imena Danila Kiša, potpuno naopako kontekstualizovanje njegovog imena i dela, a ne delovanje iz uverenja da njemu ovako nešto zaista pripada. Elementarna pristojnost je vrlo retka i zahtevna disciplina, danas besmislena, jer se od nje ne može profitirati. Ona, nažalost, retko koga zanima. A zašto se 'naši' nisu setili da dodele titulu počasnog građanina Danilu Kišu - pa bojali su se Mirjanine reakcije. Ovi danas ne prezaju. Ni od koga. I na kraju, ako već žele da urade nešto za kulturu, neka se okanu ovakvih zastarelih simboličnih gestova, nego neka otvore npr. dvadeset radnih mesta za mlade glumce po vojvođanskim pozorištima".
Ljiljana Pešikan Ljuštanović, redovna profesorka Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, teoretičarka i istoričarka srpske i drugih južnoslovenskih književnosti, smatra da se sve češće suočavamo sa upotrebom i pisaca, i naučnika.
"Pisac se poštuje uvažavanjem njegovog dela, čitanjem, kritičkim razmatranjem, aktivnim odnosom. I poštovanjem njegovih ideja. I mimo konkretnog slučaja, sve češće se suočavamo sa upotrebom i pisaca i naučnika kao povoda za površnu, na manifestacije svedenu kulturnu politiku. Svaka galama je dobra jer skreće pažnju: bilo grand-parada, bilo otvaranje spomenika velikog pisca, bilo presecanje vrpce na novom semaforu, pijaci ili liftu. Razumem odluku Mirjane Miočinović. Čini mi se da je i Danilo Kiš došao na red na nekom spisku onih koje treba 'ispoštovati'. Više igara manje hleba".
Reditelj Sabolč Tolnai, inspirisan Kišovim delima, snimio je 2007. godine izuzetni film "Peščanik". Kaže da je "osnovna težnja našeg sistema, koji funkcioniše pod upravom službe, da kapital koji je opljačkan u vreme devedesetih uđe u evropski krvotok, kao i da rehabilituje političare i da im da novo evropsko lice-masku (novi identitet kao u Antonionijevom filmu "Profesija reporter") od kojih neki do kolena gacaju u krvi".
"Nas još uvek vodi ekipa koja je aktivno stvorila i vodila bratoubilački rat. Najmanje u toj priči ikoga interesuje Danilo Kiš i njegovo delo, sve je tu u službi jeftine i mračne predstave. A da se onomad 'demokratska' vlast nije setila da posthumno dodeli titulu Danilu Kišu - to jeste bolna istina. Pa ja se sećam, bilo je takvih predloga, oni su tada cinično odbačeni. U to vreme su se nacije počele gurati u svoje obore, manjine pod upravu svojih nacionalnih veća, koja su postala njihovi vlasnici i koja su, u dosluhu sa vlastima, uspostavila potpunu kontrolu nad njima. Kada je to bilo potrebno, i sa veštačkim podgrejavanjem mržnje onoga drugoga. Kako kad zatreba. Nikome tu nije odgovarao, nije bio potreban sumnjivi Kiš, njegov lik se polako i sigurno počeo brisati iz sećanja. To ime simbolizuje odvratnu multietničnost, prihvatanje različitosti, pa i ljubav prema drugačijem. Sada je nastao interesantan - da nije tužno - mogli bismo reći komičan preokret. Naše vođe su u super odnosima, Srbija je postala zemlja gde se lako mogu oprati evropske pare, što moramo priznati pogoduje i delu lokalnog stanovništva jer i njima kapne ponešto. Znači, biznis cveta, svi sretni, pa je potreban neko ko predstavlja obe nacije. I tu se odjednom, ni kriv, ni dužan, sa dna komode, izvlači jadni Kiš...".
Vladislava Gordić Petković, redovna profesorka engleske i američke književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu osvetljuje priču o Kišu iz još jednog ugla.
"Doktorska disertacija koja je o Kišu napisana na hebrejskom objavljena je u Srbiji pod naslovom 'Danilo Kiš: jedna bolna, mračna odiseja'. Jedan pak zbornik o njegovom delu naslovljen je 'Danilo Kiš između Cetinja i panonskog potopa'. Igre jezika i značenja u ovakvim naslovima mogu da ukažu na ključne tačke sporova ili otpora, ali retko pomognu da se nedoumice razreše a sporovi izbegnu. Sigurno je samo jedno: govorili mi o Kišu poetički ili geografski, politički ili estetički, njegovo delo nije svodivo na lake odgovore, a ni njegov lik ne možemo uokviriti jednokratnom prigodom ili jednostranim kontekstom. Sećanje na Kiša ne trpi povode ni izgovore koji nisu pre svega i isključivo čitalački".
Profesorka književnosti Sandra Urban koja je Kišovo delo otvorila generacijama radoznalih srednjoškolaca, smatra da delo ovog pisca pripada svetskoj kulturnoj baštini i svoje razmišljanje na ovu temu počinje citatom iz srpske narodne pesme "Banović Strahinja": "Misliš li me mrtva požaliti, požali me dok sam u životu".
"Danilo Kiš je počasni građanin Sveta. Tu je titulu piscu omogućilo njegovo Delo, a dodelile mu je, istovremeno, sve njegove književne preteče, učitelji, dakle, oni čiju je uzvišenu misiju sledio, i svi čitaoci i pisci koji cene Kišov visok estetički i etički kriterijum. Kao i svako drugo vrhunsko književno delo u istoriji, i Kišovo pripada svetskoj kulturnoj baštini.
Danilo Kiš otišao je, posle jedne sramne afere, u 'dobrovoljni' egzil, jer 'nagomilani balast nesporazuma, mržnje i zavisti, kao i povređenost aktera u slučaju oko 'Grobnice za Borisa Davidoviča', stvorili su klimu neizdrživu za humano ljudsko biće' (B. Adašević, 'Doba sumnje koje ne prolazi'). Optužbom da je plagijator, vlast je pokušala da Kiša 'likvidira' i u moralnom i u umetničkom smislu, štiteći sopstvene pozicije, što je u biti svake vlasti, bez izuzetka, i što joj je od prvorazredne važnosti i iznad svih drugih interesa, a braneći se, u konkretnom slučaju, od gole istine o postojanju staljinističkih logora, dok je jedan na svojoj savesti i sama nosila. Neinteligentno maskirajući politički napad u bitku na književnom polju, ideolozi su izgubili bitku vođenu u ime moćnika kojima su se klanjali, nedostojni superiornosti vrhunske književnosti i polemičke snage 'Časa anatomije'.
Danilo Kiš bio je žrtva jedne politike, ali vreme je pokazalo da nije bio miljenik nijednog potonjeg režima. Zašto? Zato što je hirurškim rezom, otkrivajući anatomiju vlasti, zasekao u kancerogeno tkivo. U 'Savetima mladom piscu' stoji: 'Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve. Drži se podalje od prinčeva. [...] Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.'
Niko i ništa ne može ublažiti ni poništiti činjenicu da je ova sredina činila sve da diskredituje Kiša. Nije to bila samo filozofija palanke i malih pameti, već žestoka bitka vlasti protiv pojedinca. Protiv umetnika. Kosmopolite. Intelektualca. Mislećeg bića. Onog koji ne pristaje ni na kakve laži. Koji se ne da kupiti. Kojem su pitanja Istine i umetničke istine stvar lične časti.
Kišu nisu potrebne nikakve naknadne počasne titule niti priznanja, ponajmanje od onih koji ga ne čitaju ili ne razumeju. Knjige onog koga je smrt sprečila da dobije Nobelovu nagradu treba da budu u redovnom programu nastave književnosti, u reprezentativnom broju. Trebalo bi da se ljudi od nauke i književnosti bave njegovim delom, a ne da ga zaobilaze. Da se Kišov književni rad ne meri paraestetskim merilima. Jednom rečju, da zauzima zasluženo mesto u kulturi koja treba i mora da ima svest o sebi".
O tome zašto se jedna vlast grebe o piščevu etiku, estetiku, bezvremenost i svevremenost pesnikinja Marija Šimoković kaže: "Bilo bi zanimljivo postaviti pitanje - kako bi na date događaje reagovao Kiš. Lično mislim da bi stavio potpis na pismo Mirjane Miočinović".
I neka priča o Kišu u ovom slučaju bude završena redovima upravo Marije Šimoković koje je izgovorila prilikom postavljanja Kišove biste u Subotici. Naslov pesme je "Danilo Kiš na Trgu slobode gleda u slobodu i peva o njoj":
eto viš
danilo kiš
miran ko miš
gleda u niš
Jer ovo što živimo je jedno malo "niš". Bez "a" na kraju.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Ogled(anje): (Ne)sportska priča
19.01.2026.•
0
Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.
Ogled(anje): Prvi sneg i "spuštene pantalone" komunalaca
13.01.2026.•
19
Od kada sam u novinarstvu - to je bezobrazno mnogo decenija - postoje figure koje žurnalisti, iz generacije u generaciju, žestoko rabe. Bez obzira što iste podsećaju na izlizane blokeje na đonovima ishabanih cokula.
Mister Dolar
12.01.2026.•
6
Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Novogodišnja otmica na američki način
05.01.2026.•
6
Decenijama unazad svet na lep i pomalo raskalašan način provodi novogodišnju noć.
Demografija i politika: Kad broj ljudi počne naglo da opada
05.01.2026.•
8
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Nezgodna pitanja
02.01.2026.•
3
Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"
INTERVJU Kokan Mladenović: Zašto smo mi magarci?
22.12.2025.•
9
Predstava "Zašto magarci stoje na promaji?", po tekstovima Danila Harmsa, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno je izvedena u Novosadskom pozorištu.
Autoimuna bolest
19.12.2025.•
2
Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".
Zauvek izmenjena slika starog jezgra Novog Sada
13.12.2025.•
2
Centar Novog Sada je devastiran do neprepoznatljivosti. Glavna vizura od spomenika Svetozara Miletića do Kompleksa Banovine više ne postoji.
Mangupi u Nemanjinoj
12.12.2025.•
1
Sve autokrate i diktatori u Srbiji su benevolentne dobrice koji rade na polzu naroda, ali ne mogu oni da isprate sve što rade mangupi oko njih, pa ako nešto ne valja, nemojte im zameriti.
I služba REM-a u službi "blokadera"?
05.12.2025.•
0
Rodoljub Šabiće piše o tome da li je i služba REM-a prešla na stranu "blokadera".
Socijalno odgovorni i razvojni tekst kojim ne upravljaju stranci
28.11.2025.•
1
Znate li kakav je budžet? Bilo koji i za bilo koju godinu – opštinski, gradski, pokrajinski, republički, ko god da je ministar, iz koje god stranke (kažu legende da je bilo drugih stranaka pre SNS-a).
Lustracija u Srbiji - istorija i perspektiva
21.11.2025.•
4
Dubina političke, društvene i moralne krize u Srbiji, uz nesumnjivu poljuljanost naprednjačkog režima koja sve više liči na njegovo odumiranje, mnoge podstiču na razmišljanje o Srbiji posle Vučića.
Komentari 9
Мунгос
Али грешка је у томе што акцију покреће и носи бивша супруга. Као, мало је Данило Киш глорификован у комуњарском миљеу, сада га треба употребити против осталих који нам сметају. Јадан Киш, ко се све заузима за њега.
Skeptik
Kisolog
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar