Mister Dolar

Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Mister Dolar
Foto: 021.rs (AI)

Odmah treba reći da je za dvanaest meseci započeo mnogo toga. Ciljevi mu, znali smo to i iz često preglasnih najava, nisu mali.

Naprotiv, globalni su i naglašeno ambiciozni.

Prvo po najbližem
 
Prethodna garnitura vlasti SAD bila je iz srca Demokratske stranke i partijski program je provlačila kroz državne aktivnosti. Promovisala je globalizaciju, svojevrsno nametanje zapadnih pravila i obrazaca ponašanja čitavom svetu. 
 
Ideološki bliski, recimo veći deo Evropske unije, ne samo da su sebi brzo našli mesto u ovoj priči, već su se i aktivno priključili sveopštoj amerikanizaciji.
 
Poučen iskustvom iz prve četiri godine vlasti, novi predsednik se odlučio da od prvog dana vodi hiperaktivnu i grubu politiku. Promene je prvi osetio onaj ko je važio za najbližeg američkog saveznika – Evropska unija. 
 
Novi predsednik nije imao milosti za američkim demokratama previše blisku Uniju i carinskom politikom je sasekao partnera sa druge strane Atlantika, potom ga dotukao obavezom da u naredne četiri godine u SAD investira 400 milijardi dolara.
Dominacija na tržištu nafte
 
Nakon zaoštravanja odnosa sa Briselom, teško da je više bilo nekoga ko je sumnjao da će Tramp, ako bude potrebno, ići i prljavo. Venecueli nije bilo spasa, Panama je i pre prevrata u Karakasu preokrenula politiku za 180 stepeni, ali je pitanje hoće li joj to biti dovoljno da zadrži vlasništvo nad Panamskim kanalom. 
 
U budućnosti politika Grenlanda biće u američkim rukama, makar kojim čudom i ostane autonomija u okviru Danske. Izrael je, kao američki izraziti favorit, prvi prigrabio priželjkivanu spornu teritoriju, dok će Iran u bliskoj budućnosti politički biti skrajnut, pogotovo od toliko željenog uticaja na bliskoistočna dešavanja. 
 
Zbivanja u Venecueli i Iranu su grub šamar, a biće ih još, asocijaciji BRIKS, koja već duže vreme smeta SAD, pre svega sve većom upotrebom lokalnih valuta u trgovini između članica.
 
Naravno, Tramp nije zaboravio ni na značaj tržišta fosilnih goriva. Odlučio se da i u ovom slučaju povrati američku globalnu dominaciju. SAD su daleko najveći i proizvođač i potrošač i nafte i gasa, ali otprilike 17 miliona tona nafte dnevno, odnosno preko 810 milijardi kubika gasa godišnje, tek je relativno malo iznad domaćih potreba. Za dominacijom svetom neophodna mu je potpunija i čvršća kontrola nad tržištem fosilnih goriva.
Potiskivanje Rusa iz Evrope
 
U želji da povrati davno izgubljeni uticaj SAD na tržište nafte i gasa, američki predsednik nije birao sredstva. Prvo je Evropsku uniju, pre svega preko održanja NATO pakta, primorao da ubuduće odustane od višedecenijskog oslanjanja na ruski gas izrazito povoljne cene i pređe na kupovinu američkog tečnog gasa po za 50 do 70 odsto višoj ceni. 
 
Podsetimo se, Unija je najveći svetski kupac gasa i godišnje troši u proseku 440 milijardi kubika, od kojih je najviše 70-80 milijardi sa onog malo još preostalih evropskih gasnih polja.
 
Možda je, ipak, najveće iznenađenje neočekivano uspešno podvođenje evropskog naftnog tržišta pod američku kontrolu. Pod pretnjom prekida saradnje sa američkim firmama, SAD ne samo da su naredile svima na Starom kontinentu da odustanu od kupovine ruskog goriva, već je zabranila i bilo kakvo rusko vlasništvo u evropskim energetskim kompanijama. 
 
Time su Rosnjeft i Lukoil, koji su decenijama širili tržište širom sveta, ali ponajviše u Evropi, prinuđeni da se što pre povuku sa evropskog, ali i sa mnogih većih segmenata svetskog energetskog tržišta. Tako je Lukoil prodao nalazišta u Iraku, rafinerije u Holandiji, Bugarskoj i Rumuniji i gotovo 450 pumpi širom Evrope. 
 
Rosnjeft je ostao bez dve rafinerije u Nemačkoj, preko 400 pumpi, desetak, što naftnih što gasnih, skladišta. Cilj je da ruske petrokompanije poslovanje svedu na Rusiju, a mogle bi izvoziti samo goriva koja proizvedu od ruske nafte u ruskim rafinerijama. Naravno, mogle bi se širiti u zemljama koje prihvate rizik uvođenja prekida saradnje sa američkim bankama i kompanijama, kao što se tako još uvek ponašaju Kina, Indija, Brazil, Iran...
 
Dolarski monopol
 
Postavlja se pitanje zašto američki predsednik toliko žestoko insistira na kontrolisanju naftno-gasnog tržišta, preteći ratnim napadom pojedinim državama BRIKS-a. Odgovor je u sve izraženijoj potrebi SAD da što više američke novčane valute funkcioniše van matične zemlje.
 
Dolar je daleko najunosniji američki izvozni proizvod, a sklonost zemalja BRIKS-a da trguju u nacionalnim valutama drastično smanjuje potražnju za američkim "zelenjakom". Trampu će tokom mandata biti potrebna upravo suprotna praksa, dakle što češća upotreba, time i što veća prodaja dolara.
 
Dolar je dugo praktično imao monopol u trgovini gorivom. Zasnivao se na ugovoru SAD i Saudijske Arabije iz 1974. godine, po kome se pustinjska monarhija obavezala da u narednih pola veka robu prodaje isključivo za američki novac. Podsetimo da je SA u to vreme bila daleko najveći izvoznik crnog zlata. 
 
Kako je rok važenja ugovora istekao pre 18 meseci, u lukrativnu kupoprodaju sve više se ubacuju druge valute. I Tramp je, svestan da mu je što bolja prodaja dolara ključna za uspešno upravljanje državom, reagovao brzo i izrazito oštro, oslanjajući se na ekonomsku i političku moć države SAD. Nije se držao međunarodnog prava, ali treba imati u vidu da SAD nisu ni potpisnice velikog broja, posebno najvažnijih, međunarodnih pravnih akata, pa nisu obavezne ni da ih poštuju.
 
Drugi plaća
 
Tu, međutim, ne mora biti kraj. Lako je moguće da američki predsednik bude još agresivniji, pa i neugodniji. Potrebno je samo da ni dobra prodaja dolara ne bude dovoljna da bar započne umanjenje državnog javnog duga od 38,5 triliona dolara. 
 
Preostale bi mu mogućnosti da dug smanjuje povećanjem poreskih obaveza privredi i građanima SAD ili inflacionim štampanjem državne valute. To su izrazito neugodni potezi koje svi izbegavaju. Mnogo je ugodnije da kupovinom, recimo za potrebe trgovine naftom, američke valute, nametnute za svetsku, ceo svet vraća tvoj dug umesto da se ti mučiš.
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Nezgodna pitanja

Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"

Autoimuna bolest

Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".

Mangupi u Nemanjinoj

Sve autokrate i diktatori u Srbiji su benevolentne dobrice koji rade na polzu naroda, ali ne mogu oni da isprate sve što rade mangupi oko njih, pa ako nešto ne valja, nemojte im zameriti.

Lustracija u Srbiji - istorija i perspektiva

Dubina političke, društvene i moralne krize u Srbiji, uz nesumnjivu poljuljanost naprednjačkog režima koja sve više liči na njegovo odumiranje, mnoge podstiču na razmišljanje o Srbiji posle Vučića.

Možemo li bolje?

Ugazila sam sasvim slučajno u kanal TV Pink i videla kako nam se sa velikog ekrana drži lekcija o empatiji.