INTERVJU Kokan Mladenović: Zašto smo mi magarci?
Predstava "Zašto magarci stoje na promaji?", po tekstovima Danila Harmsa, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno je izvedena u Novosadskom pozorištu.
Novosadska publika dobro poznaje i voli njegove režije, a Mladenović važi za jednog od najznačajnijih reditelja u regionu.
Od nagrada koje je dobio u toku ove godine izdvojiću nagradu "Ivo Hergešić" Hrvatskog društva pozorišnih kritičara i teatrologa za predstavu "Robi K./Crvenkapa je mrtva" u produkciji HNK Split.
U razgovoru za 021.rs govori o tome zašto je apsurd prirodno raditi danas, šta je angažovano pozorište danas, o Harmsovom apsurdu koji je istovremeno duhovit, tužan i moćan, o preuzimanju odgovornosti za sopstveni život.
Harms, kako si pomenuo kad smo se pripremali za razgovor, jeste pisac apsurda, a i mi živimo u apsurdu. Opet, zašto Harms od svih pisaca koje vezujemo za apsurd?
Harmsov apsurd nastaje u doba diktature, a i naša predstava, ovako apsurdna, nastaje u doba diktature. Ono što je specifično kod Harmsa jeste činjenica da se protiv totalitarnog staljinističkog sistema borio humorom. Neki teoretičari tvrde da je tajne službe dovodio do ludila količinom bezobrazluka - jer niko nije mogao jasno da "provali" da li je reč o antidržavnom delovanju, čistoj duhovitosti ili pukom apsurdu. Da li govori o policiji i državnom aparatu ili o nečem sasvim drugom? Tu granicu, kojom humor ponižava neznanje i moć, pokušavamo da dotaknemo i u ovoj predstavi. Želimo da budemo izrazito duhoviti kada govorimo o savremenim apsurdima, oslanjajući se pre svega na Harmsove tekstove.
Naslov predstave je "Zašto magarci stoje na promaji?". Zašto taj naslov, zašto nas to sve pitaš?
Nekako je lako, normalno, zdravorazumski i biološki uostalom, biti protiv ovoga što je aktuelna vlast u Srbiji, a sad je postalo normalno i biti protiv nas samih, jer da mi nismo ovakvi kakvi jesmo ta vlast ne bi bila tu gde jeste. Možda više neprijatnih pitanja imamo za nas kao građane nego za vlast za koju nemamo nepoznanica u smislu ko su oni, a ko smo mi.
Zašto smo mi magarci? Zašto pristajemo da stojimo na promaji? Zašto mislimo da je to normalno, da se tako provede čitav jedan život? Zašto da se smenjuju generacije i generacije bivajući magarci koji stoje na promaji? To je pitanje za nas. Mislim da će ova predstava biti problematičnija za publiku nego za vlast, jer tu su karte ogoljene i nema nikakvih nepoznanica. Ne znam šta bi oni mogli da urade, pa da mi mislimo nešto drugo o njima. Ali znamo šta bismo mi mogli da uradimo, a ne radimo. Onda možemo ružnije da mislimo o svima nama nego o vlasti.
Vreme u kom smo je u jednoj ogromnoj brzini, puno je distrakcija kojima smo izloženi, da ne kažem maltretirani... i zato stalno pitam sagovornike kako razumeju kakvo nam je pozorište potrebno danas?
Pozorište koje je hrabro, koje ne zabija glavu u pesak, nego koje ima direktnu kopču sa vremenom koje nas okružuje. U poslednje vreme biram da tim arstistofanovskim podsmehom reagujem na fenomene našeg doba. Ima dovoljno sjajnih reditelja koji se na svoj angažovani način bave vremenom u kom smo, kao što su Oliver Frljić, Andraš Urban, koji imaju tu ubojitu oštricu angažmana, a ja pokušavam da ova vrsta angažmana bude kroz ironiju, sarkazam, sve one komičke potencijale koje pozorište nudi od Aristofana do danas. U toj bogatoj paleti smeha i satire izabrao sam izrugivanje, izabrao sam da se nasmejemo u lice onima koji upropašćuju naše živote.
U predstavi "Zašto magarci stoje na promaji?" živote uglavnom sami sebi upropaštavamo, nonšalantno dopuštajući da nam prođe život. U svakom slučaju naše pozorište jeste kukavičko pozorište, naše pozorište ne čini na čast svima nama. Ako ovako nastavimo mi ćemo za par decenija biti kodifikovana umetnost kao što je to loše interpretiran beli balet ili opera. Ljudi će dolaziti po navici da gledaju teatar ili ćemo platiti danak toj estradizaciji društva, pa i pozorišta.
Dobar deo beogradskih predstava predstavlja vrlo specifičan zoološki vrt u kom neuka publika plaća velika novce da bi uživo videla egzotične životinje zvane popularni glumci iz filmova i serija. Što bliže sednete, to ste bliži egzotičnoj životinji, nema veze ko je režirao, niti o čemu se radi, samo ste, prosto, platili kartu da uživo vidite popularnog glumca. Dakle, ili ćemo se pretvoriti u kodifikovanu dosadnu umetnost ili u zoološki vrt za posmatranje poznatih uživo ako ne naučimo da reagujemo na naše vreme i ako napokon ne uhvatimo priključak sa onim što je život koji se nas tiče i koji se tiče publike koja dolazi u teatar.

Foto: Judit Ferenc
U Novosadskom pozorištu si radio pre više od deset godina, a dok je Urban bio na čelu pozorišta Deže Kostolanji tamo si radio i predstavu "Gustav je kriv za sve".
Ima tog promišljanja apsurda, da. Urban je fantastično vodio Deže Kostolanji i taj teatar je promovisao jednu vrstu vrlo specifičnog društvenog angažmana. Bilo je gotovo nemoguće napraviti tamo bilo šta, a da nas se ne tiče, da ne rešava neke naše fenomene ili neke globalne fenomene. Mislim da je dobro što je i ta estetika i taj krug ljudi koji je bio vezan za Kostolanji, nekako sa Andrašem prešao u Ujvideki sinhaz koji je fantastično pozorište i mislim da mu fali taj jedan iskorak u ono što je savremeni angažovani teatar. A ta paleta angažmana je velika, to nije pitanje samo političkog angažmana, to je i pitanje odnosa prema prošlosti, odnosa prema samoći, depresiji, prema svim fenomenima našeg doba. Teatar samo ne sme da bude mimo svog vremena, a u našem vremenu ne postoji samo politika, postoji mnogo strašnih problema sa kojima ljudi moraju da žive i koje moraju da prežive.
Šta te inspiriše?
Paradoksalno one stvari koje nemaju mnogo veze sa onim što radim. Najviše bih voleo da radim Markesa u teatru. Najviše bih voleo da dođemo u priliku da uživamo u lepoti. Najviše bih voleo da režiram "Sto godina samoće", inspiriše me "Hazarski rečnik", opus Gorana Petrovića, a mislim da ta količina lepote nije dovoljna da se promeni svet u kome živimo. Lepota mora biti povezana sa surovosti, sa direktnim obraćanjem svetu koji se raspada. Moja generacija reditelja je vrlo retko dolazila u priliku da se bavi lepotom, poezijom, nekim stvarima koje su nas više zanimale od onoga što iznova i iznova radimo.
U tom kontekstu, pošto gorko gledaš stvarnost ali i veruješ da je moguće menjati je, kako projiciraš budućnost?
Dvojako. Sa jedne strane promene koje su studenti započeli u Srbiji mogu da izrode neku normalnu ili bar normalniju zemlju od ove u kojoj živimo. Apsurdistan u kome stanujemo ne može da preživi jer se on iscrpljuje trenutno. Prosto, mi živimo u zemlji u kojoj je vlast izvršila držani udar, što je jedinstven slučaj valjda u istoriji. Ako se taj studentski zamah prekine, onda ostaje druga opcija u kojoj Srbija prestaje da postoji kao zemlja, a ako se to dogodi - onda tako i treba. Mislim da ćemo u tom slučaju imati ogroman talas migracije, pre svega mladih ljudi koji više nemaju za šta da žive u ovoj nakaradi od države. Mislim da nas čeka kompletna promena društvenih vrednosti jer nemamo ni jednu za koju možemo da se uhvatimo. Ili ćemo sve promeniti ili ćemo kompletno nestati, nestajale su i mnogo značajnije civilizacije i narodi. Bolje i da nestanemo nego da budemo ovo što trenutno jesmo.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
12
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
9
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
5
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Komentari 9
Alexa
Kamen'čan
Veran
Vlast nas skoro svako vece sa naseg TV ekrana zaprasuje metodom : red istine, red lazi, red straha, red podela na patriote i izdajnike, red ugrozenosti, red ljubavi, red mrznje …
Skoro svaki dan, vlast na nasem TV ekranu protivustavno resava probleme umesto Vlade Srbije i usvaja zakone umesto Narodne skupstine.
Skoro svaki dan, vlast nas anestezira lazima da je Srbija napadnuta iznutra i izvana, da smo ugrozeni od zlih suseda i okruzeni neprijateljima.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar