Pred drugi talas korone: Hoće li država ovog puta biti uzor građanima Srbije?

Ponovo se u Srbiji povećava broj inficiranih korona virusom, Beograd prednjači. Zapravo reč je o novom svetskom naletu opasne infekcije, uvećanje zaraženih je dramatično - u subotu je broj novoobolelih na celoj planeti iznosio oko 133.000, dan kasnije već je premašio 330.000. Baš drastično.

Piše: Živan Lazić

Novi talas je, izgleda, gotovo podjednako zahvatio ceo globus. Najmoćnija i najbogatija država na svetu već mesecima prednjači u broju umrlih, preko 220.000 Amerikanaca je, do pre neki mesec nepoznati virus, već zanavek umirio.

Indija preuzima primat po broju zaraženih, dok je u Evropi ovog puta talas žestoko nasrnuo baš na države koje su se proletos najuspešnije suprotstavile, Češku, Slovačku, Poljsku...

Standardne mere zaštite daju tek ograničene rezultate, pa se mnogi gradovi već pripremaju i za najoštrija ograničavanja kretanja. Madrid je zabranio ulaz, odnosno izlaz iz grada, dok London razmišlja da u potpunosti zatvori rad barova i drugih noćnih klubova. Francuska ne zna šta da radi sa 27.000 novozaraženih na dan u čemu je udeo osmomilionskog Pariza trećinski.

Ni u okruženju nije bolje. Slovenija već četiri dana zaredom beleži preko 300 novozaraženih, u Hrvatskoj je pređena granica od 500 novoobolelih dnevno. Ne zna se gde je žešće, u Federaciji ili Republici Srpskoj, dok u Makedoniji i Crnoj Gori uz broj novozaraženh ubrzano raste i broj umrlih.

Mada u Srbiji broj novozaraženih još nije premašio dve stotine, epidemilozi tvrde da bi već trebalo da svi učinimo sve kako bismo u što većoj meri izbegli ili ublažili novi talas neugodne bolesti. Dodatna nevolja je što iz svetskih laboratorija još ne stižu vesti o pronalasku pouzdane i bezbedne vakcine.

Istina, Rusija je obelodanila da je pronašla vakcinu nazvanu "Sputnjik", ali za sada pronalazak ruskih virusologa još nije verifikovala Svetska zdravstvena organizacija. Čeka se takozvana treća faza ispitivanja, zapravo testiranje bezbednosti vakcine na više desetina hiljada osoba.

Najviše se očekivalo od Oksfordske vakcine, međutim tokom testiranja ispostavilo se da je nekoliko pacijenata imalo neuobičajene prateće pojave, pa su ispitivanja i dalje u toku. Slično je sa genskim vakcinama na koje su najozbiljnije računali Amerikanci.

Kako još uvek nema ni leka, ni vakcine, mere zaštite se svode na najklasičnije, pranje ruku, držanju odstojanja od sagovornika i nošenje maske. Tu svako može pomoći sam sebi, ali i drugima. Zaraženima, pogotovo onima sa ispoljenom kliničkom slikom bolesti, pomažu lekari, medicinske sestre. Tu su i bolničke higijeničarke i druge prateće službe. Tokom prvog naleta nije sporno da su se svi medicinski radnici svojski založili i doprineli da, makar rezultati i ne bili onako dobri kakvim ih vlast predstavlja, prvi udar u Srbiji ne ostavi onako teške posledice kakve su mogle biti.

Međutim, svuda, pa i u siromašnoj Srbiji, kapaciteti medicinske službe su ograničeni. Stoga je najvažniji cilj u borbi protiv epidemije ne dopustiti da se zaraza niti u jednom trenutku raširi toliko da premaši mogućnosti ovdašnjeg zdravstvenog sistema. Dakle, održavanjem lične higijene, držanjem fizičke distance i pranjem ruku pomažemo sebi, ali i doprinosimo da se broj novoobolelih niti u jednom trenutku ne uveća toliko da lekari i medicinske sestre ne stignu svima pružiti pomoć.

Bez disiciplinovanog ponašanja svakog građanina, kapaciteteti zdravstvene službe biće nadmašeni i tada dolazi do katastrofe. Još su u svežem sećanju slike takvih dešavanja u Italiji, Španiji, Njujorku, u sve daleko bogatijim sredinama od naše i sa znatno razvijenijim zdravstevnim sistemima.

No, da bi se građani disciplinovano ponašali, moraju imati i uzor. A ko, pak, može biti uzor celokupnom stanovništvu nije teško dokučiti. Jedino država i reprezenti vlasti.

Dakle, ako vlast sa pravom traži od građana da ponašanjem u skladu sa epidemiološkim preporukama daju doprinos savladavanju i izbegavanju epidemije, mora i sama delovati saglasno još strožijim pravilima za vanredne situacije. Setimo se da se tokom proleća aktuelna vlast često opuštala, povremeno delovala mimo zakona, a javnost je najviše iziritirana sumnjama u loše sprovedene javne nabavke medicinske opreme, instrumenata, lekova.

Takođe, primedbe se odnose i na krajnje neselektivnu podršku preduzećima i građanima, pri čemu su podršku dobili kompanije koje korona zarazom nisu pretrpele štete, kao i građani više nego solidnog materijalnog statusa. A cilj je bio pomoći samo onima koji nemaju i samo onima koji su korona zarazom pretrpeli štetu.

Dakle, ovoga puta očekujemo da država nabavke vezane za borbu protiv epidemije, baš kao sve druge, obavi saglasno zakonima, bez pristranosti. Bilo bi pogubno ako bi se ponovio slučaj da se neka kupovina obavi preko firme čiji je vlasnik ili direktor blizak predsedniku, premijeru, ministru, sekretaru, stranci na vlasti... To bi bio snažniji poziv građanima da odustanu od discplinovanog ponašanja od direktnog poziva.

Epidemija i prateća ekonomska kriza već traju duže nego što se u startu očekivalo. Izvesno neće skoro prestati, tim pre što će biti potrebno da prođu godina, dve od pronalaska vakcine kako bi bile dostupne i siromašnijim zemljama, bar za zaposlene u službama najizloženijim naletu virusa. Znači da će država morati i dalje podržavati ugrožene delatnosti i ugrožene građane.

No, ovoga puta podrška bi morala biti ciljna, usmerena na one kojima je najpotrebnija, kako pojedincima, tako i preduzećima. Kompanije bi prvo morale dokazati oštećenost time da im je prihod prepolovljen u odnosu na prošlu godinu ili već nekim sličnim pokazateljima.

Što se tiče građana, podela čuvenih 100 evra svakom pojedincu otežava nepostojanje socijalnih karata. Jer ciljna grupa ove vrste pomoći su siromašni. To bi morali biti korisnici socijalne pomoći, ali i svi stariji od 65 godina i svi mladi do 15 godine, dve starosne grupe koje sve ankete i istraživanja pokazuju kao stecišta materijalno najskromnijih.

Ukoliko, dakle, držva od građana očekuje da se ponašaju primereno okolnostima epidemije, mora se i sama pridržavati strogih pravila. Kao što smo učili čitajući dela stare dubrovačke književnosti: "Dobar pastor što kaže inom sam svojijem potvrđuje činom".

  • država nam nije uzor

    13.10.2020 17:18
    Ova država je uzor za besmisla svake vrste, korupciju i lopovluk.
  • Novosađanka

    13.10.2020 17:18
    Ta nemojte kasti
    Živane, svaka Vam čast! Kapa dole!
  • Politicari bez maski

    13.10.2020 17:17
    Ko da bude uzor gradjanima?
    Ko da bude uzor gradjanima kad smo gledali 23.9.2020. kako najvisi funkcioneri sede jedan do drugog u restoranu, SVI BEZ MASKE, pevaju "Country road, take me home". Da li oni ne nose maske jer u toj siromasnjoj Srbiji za njih sigurno postoji bolnicka postelja ako se zaraze pa su zbog toga tako opusteni i bezbrizni? Bahato, vrlo bahato. Niko od njih ne nosi masku i i pevaju svi u glas, duvajuci jedno u drugo.
    Richard Grenell okacio video i pokazao kako daju lep primer gradjanima.
    https://noizz.rs/noizz-fun/vucic-i-mali-u-nocnom-provodu/sf086pd

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.