Prinudna vakcinacija - hiljadu puta ponovljena laž
Taster za paniku je konačno pritisnut. Narodna skupština je usvojila izmene i dopune Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Čaršijom se pročulo - Srbija će svoje građane "prinudno vakcinisati".
Piše: Sofija Mandić
Građani se pitaju, zovu pravnike i lekare: šta ćemo sada? Kako se odbraniti od državnog nasilja? To možemo tek ako prvo utvrdimo pravo stanje stvari.
Naime, Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti je i pre izmena zakona propisivao obaveznu imunizaciju (ili vakcinaciju) za određene bolesti. Čitav antivakcinalni pokret je zasnovan na protivljenju obaveznoj vakcinaciji. Obavezna vakcinacija je u međuvremenu u razgovornom jeziku, verovatno ne slučajno, preimenovana u prinudnu vakcinaciju, piše pravnica Sofija Mandić za Peščanik.
Zapravo, stvari stoje ovako. Član 32 zakona, koji propisuje obaveznu vakcinaciju izmenama od prošle nedelje nije promenjen. Obaveza vakcinacije se ne odnosi na sve građane, već na one koji su posebno ranjivi u odnosu na uzrast, zanimanje (zdravstveni radnici) ili druge okolnosti (kontakt sa zaraženim, putovanje u određene zemlje). Neke od bolesti i uzročnika bolesti koje su obuhvaćene obavezom vakcinacije su tuberkuloza, difterija, tetanus, veliki kašalj, dečija paraliza, male boginje, rubele, zauške, virusni hepatitis B. Zahvaljujući opštoj kulturi, znamo kakve posledice ove bolesti mogu imati po život i zdravlje.
Član 32 zakona propisuje i listu bolesti i uzročnika bolesti za koje vakcinacija nije obavezna, već preporučena. Neke od njih su varičele, HPV infekcija, hepatitis A i B, grip, oboljenja izazvanih streptokokom pneumonije. Ni ovaj deo zakona nije promenjen prošle nedelje.
Zaključimo još jednom, jer je vrlo važno – i pre nedavnih promena zakona, domaći zdravstveni sistem prepoznavao je obaveznu, a uz nju i preporučenu vakcinaciju. Obavezna vakcinacija se ni tada ni danas nije odnosila na sve građane Srbije, već samo na pojedine kategorije stanovništva, u posebnom riziku od bolesti.
Svemu ovome bismo mogli dodati i informaciju o praktičnoj obaveznosti vakcinacije. Iako zakon koristi ovaj termin, on ne može biti dalje od termina prinudna vakcinacija. Ukoliko ste obuhvaćeni obaveznom vakcinacijom od određene bolesti, a ne vakcinišete se (ili dete za koje ste odgovorni), možete platiti novčanu kaznu ili trpeti neke druge negativne posledice. Navedimo kao primer negativne posledice nemogućnost upisa deteta u predškolsko obrazovanje. (Možete i sasvim legitimno, na osnovu zakona, izuzeti sebe ili dete od vakcinacije, bez posledica, zbog postojanja privremene ili trajne medicinske kontraindikacije, o čemu protivnici vakcinacije već dovoljno znaju.)
Foto: Artem Podrez/ Pexel
Međutim, u koji god slučaj da spadate, obaveznost vakcinacije ne podrazumeva fizičku prinudu. Niko vas ne može lišiti slobode i prinudno vakcinisati. Zbog toga ovaj termin nije samo netačan, već i opasan u vreme povišene pandemijske zabrinutosti.
U čemu je onda problem i odakle tolika buka oko promene zakona? Radi se o članu 33 koji prepoznaje vanrednu vakcinaciju. Već pomenute obavezna i preporučena vakcinacija mogu biti redovne (član 32) i vanredne (član 33). Redovna vakcinacija se odvija u redovnim uslovima – recimo uobičajena vakcinacija dece od bolesti koje smo već pomenuli. Do vanredne vakcinacije (bilo obavezne, bilo preporučene) dolazi u slučaju pojave epidemije zarazne bolesti. Drugim rečima, redovna vakcinacija se odvija i van epidemije, a vanredna tokom epidemije. Ova pravila su važila i pre izmena zakona.
Jedina izmena koja je prošle nedelje učinjena u članu 33, a koja apsolutno ne zavređuje nivo panike koji nam je priređen, kaže sledeće: da se vanredna vakcinacija može odrediti i za druge bolesti, a ne samo one taksativno određene u članu 32 zakona. Ovo je razumna i gotovo tehnička izmena. Bez nje, u slučaju pojave vakcine protiv bolesti Covid-19, vakcinacija protiv ove bolesti ne bi mogla biti čak ni preporučena. Za to ne bi postojao pravni osnov, jer se bolest ne nalazi na zaokruženoj zakonskoj listi ranije poznatih zaraznih bolesti.
Kakva će biti vakcinacija protiv Covid-19, jednom kada bude bila moguća? Ovo je svakako važno i legitimno pitanje. Možda će biti preporučena i onda će se njom vakcinisati samo onaj ko želi. Možda će biti i obavezna, ali tako da se ova obaveza (kao što je to slučaj i kod drugih bolesti) odnosi samo na pojedine grupe lica. Možda će se odnositi i na opštu populaciju, od čega postoji najveći strah. Mogućnost vanredne vakcinacije opšte populacije nije novina.
Međutim, verovatnoća da će vanredna obavezna vakcinacija vakcinom protiv Covid-19 biti određena za celokupnu populaciju je mala iz najmanje dva razloga. Prvo, i za mnogo smrtonosnije bolesti trenutno je određena obavezna vakcinacija samo delova populacije. I drugo, vakcine neće biti u dovoljnim količinama da bi čitava populacija (bilo koje zemlje) bila vakcinisana. Bilo da je to preporučeno ili obavezno.
Pretpostavimo za trenutak da će se ostvariti najcrnja predviđanja uplašenih: nadležni organi propisuju obaveznu vanrednu vakcinaciju za sve građane od bolesti Covid-19. Koliko god ovo lično smatram nerealnim, strah od toga je realan i svuda oko nas. Odluka pojedinca da se u tom slučaju ne vakciniše može voditi određenoj vrsti odgovornosti, ali ne i prinudi, onako kako je danas zamišlja prosečni zabrinuti građanin.
Na kraju, ali ne i najmanje važno – vakcinacija bilo koje vrste je moguća samo vakcinom čiji je proizvođač dobio dozvolu za korišćenje imunološkog leka, a koju izdaje isključivo domaća Agencija za lekove i medicinska sredstva, na osnovu posebnog zakona. Ukoliko vakcina nema dozvolu za korišćenje, svaki pojedinac može biti učesnik u medicinskom istraživanju, ali samo na osnovu informisanog i slobodno datog pristanka, o čemu smo takođe već pisali na Peščaniku. Nametanje vakcinacije vakcinom koja nema dozvolu za korišćenje nije vakcinacija, već medicinsko istraživanje, koje država ne može nametnuti, niti propisati zakonom. Zbog toga niko ne treba da brine.
Ukoliko nas sve zajedno brine mogućnost da Agencija za lekove i medicinska sredstva dozvolu za korišćenje izda vakcini koja za to ne ispunjava zakonske i medicinske uslove, onda smo na nekom sasvim drugom terenu. Brine nas autoritarno, centralizovano i partijsko upravljanje institucijama, pa i zdravstvenim institucijama. Tu leži koren nasilja koje nas toliko plaši.
Kada stvari tako postavimo, onda ključno pitanje nije da li će nas prinudno vakcinisati, jer neće. Pitanje nije ni da li moramo da učestvujemo u medicinskom istraživanju, jer ne moramo. Pitanje nije čak ni da li moramo da se vakcinišemo odobrenom vakcinom u čiji kvalitet sumnjamo. Ne moramo – po najgorem slučaju ćemo za to uplatiti kazneni iznos u budžet Republike Srbije.
Ključno pitanje zapravo glasi: koji model upravljanja podržavamo i šta svakoga dana radimo kako bismo ponovo svi zajedno verovali medicini i naučnim podacima. I još konkretnije – za koga glasamo? Ukoliko sebi ne budemo dovoljno puta postavili ovo pitanje i ukoliko na njega ne nađemo valjan odgovor, možemo da očekujemo ne samo osnaživanje modela upravljanja koji pripadaju 19. veku, već i povratak oboljenjima i uzročnicima smrtnosti koji bi trebalo da su odavno iza nas.
Tekst Sofije Mandić prvobitno je objavljen na sajtu Peščanika, koji možete da pročitate na OVOM LINKU.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Današnja lekcija
12.09.2025.•
6
Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.
Srbiju je neko pozvao i probudio
04.09.2025.•
9
Dok je spavala snom pravednika i sanjala kako će jednog dana da se probudi sva svoja, telefon je zazvonio.
Vučić protiv N1: Spin diktator sa oprobanim taktikama
04.09.2025.•
22
Mesecima unazad u vazduhu lebdi pitanje o budućnosti televizija N1 i Nova S, njihovih portala, te Danasa, Radara i Forbs Srbija.
Nesređeni birački spiskovi - ko bira, a ko broji glasove?
02.09.2025.•
8
Život u Srbiji je poremećen, a postavlja se pitanje da li su izbori realno rešenje koje bi u skorije vreme mogli da vrate normalnost u svakodnevicu.
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Komentari 22
@Primitivizam
Dušan
Dušan
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar