Bernat Klajn - Senćanin čije ime Srbija prećutkuje, ali ne i Škotska

Čovek koji je raskošne boje banatskih polja pretočio u najfinije teksture i materijale, a oni ga kroz rad Diora, Lorena i Koko Šanel, uveli u istoriju svetske mode, zove se Bernat Klajn.
Mala Senta mestašce je u kojem su se rodili mnogi zanimljivi ljudi iz sveta umetnosti. Spisak bi bio podugačak, a danas bi mogao da ide od glumice Kriste Sorčik i muzičara Silarda Mezeija do reditelja Zoltana Puškaša, a ako se krene put istorije do osnivača Srpskog narodnog pozorišta Jovana Đorđevića i dramatičara Stevana Sremca, na primer. 
 
Ipak svi misle da je najpoznatiji Senćanin ikada reditelj Andraš Urban, čovek koji je preokrenuo savremeno pozorište u Srbiji i koji se zbog svog posebnog pozorišnog izraza, katapultirao u sam vrh savremene evropske kulture. 
 
Ipak - svi greše, jer, nije Andraš Urban najpoznatiji Senćanin na svetu!
 
Najpoznatiji Senćanin na svetu zove se Bernat Klajn i svet je osvojio zahvaljujući svom istančanom osećaju za modu.
 
Bernat Klajn bio je inovator tekstilne industrije, Škoti ga čak zovu "ocem škotske tekstilne industrije", ali ono što je kasnije uradio u svetu mode premašivalo je očekivanja i svetskih velikana poput Kristijana Diora, Koko Šanel, Pjera Kardena, Balensijage i Iva Sena-Lorena koji će potom u tvidu u bojama vojvođanske jeseni i proleća, i kombinacijama vune i pliša inspirisanih Banatom, ali i raskošnom akvarelistikom škotske prirode, iscrtati istinska umetnička dela. 
 
 
Zbog te dvojnosti koju se nosio u sebi, pre svega u estetskom smislu, Klajn je za svog života uvek govorio da je čovek dve domovine i nekoliko jezika. Rođen je početkom dvadesetih godina prošlog veka u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, u vreme kada ljudska usta nisu bila puna multikulturalnosti - a bilo ju je jamačno više nego što će je ikada ovde više i biti, jer ljudi se po ulicama nisu makljali šakama samo zato što se reč "sloboda" može reći i "szabadsag" ili "Freiheit". 
 
Bilo je to vreme, istorija tvrdi, kad je komšija komšiju pozdravljao na njegovom maternjem jeziku i kada je bilo pristojno da znaš bar da se posvađaš na nekom jeziku sredine. Ispostaviće se posle, doduše, da ni to nije bilo dovoljno da se ne dese rat i mržnja.
 
Klajn je zapravo poticao iz porodice sa jakom tekstilnom tradicijom. Stoga ne čudi što je vrlo rano shvatio da somotska traka i iščešljana vuna od kozje dlake u bojama žitnog polja spaljenog posle žetve - što ga je, sam je isticao, inspirisalo na posebne motive u dizajnu, mogu u svetu mode da otvore sasvim nove sfere shvatanja dizajna.
 
Iz majušne Sente Klajn je otišao uoči Drugog svetskog rata, kada je imao 16 godina, najpre kod rabina u Češku da se školuje a onda u Jerusalim na Umetničku akademiju. Nakon rata, tokom kojeg su njegovi roditelji Zori i Lipot bili odvedeni u Aušvic, gde je majka i ubijena, Klajn je školovanje nastavio u Engleskoj, na studijama tekstilnog dizajna na Univerzitetu u Lidsu. 
 
 
Do fabrike "Colourcraft" u škotskom gradiću Galušilz, koja je šezdesetih godina prošlog veka u jednom trenutku imala više od 500 zaposlenih, došao je uz mnogo rada. Startovao je sa novcem pozajmljenim od poznanika. Najpre je otvorio malu radionicu sa maramama, kravatama i prostirkama, da bi vrlo brzo na oprečnosti - s jedne sećanja na polja maka i na drugoj strani vojvođanske prašine koja pokušava da izbriše ta sećanja, izgradio imperiju kojoj su se klanjali svi najvažniji francuski i svetski majstori mode.
 
Među njima posebno mesto imala je Koko Šanel koja je bila čest gost Bernata Klajna i njegovog škotskog doma "High Sunderland" u kojem su se održavale Klajnove revije. Ta impoznantna i za to vreme prilično futuristička građevina, koja je delo arhitekte Pitera Vomerslija, posebna je priča, koja se među studentima arhitekture izučava i danas, isto onako kako se o dizajnu uči u Školi za dizajn i tekstil u Galušizlu koja se nalazi upravo u nekadašnjoj Klajnovoj fabrici "The High Mill".
 
 
Klajn je veliku podršku imao u supruzi Margaret koja je i sama bila dizajnerka trikotaže. Za četiri decenije rada u modnoj industriji ovaj Senćanin po rođenju dobio je više nagrada, a za doprinos imidžu britanske krune odlikovan je i Medaljom britanske imperije, trećom od pet postojećih. 
 
Bernat Klajn preminuo je 2014. godine, u svom škotskom domu, u kojem je živeo od 1957. godine. U Sentu se više nikad nije vratio, ni da je poseti. Na istoričarima je da naslute i zašto, a na teoretičarima kulture zašto je Bernat Klajn i dan danas ime koje se prećutkuje u kulturi Srbije.
 
Njegovog imena nema čak ni na oficijalnom portalu Sente, među imenima znamenitih Senćana. Ima ga zato u Nacionalnom muzeju Škotske, u kojem je jedno krilo posvećeno upravo ovom izuzetnom umetniku. 
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

  • Mimi

    09.06.2021 18:45
    Povratak
    U rodnu Sentu se nije vrstio jer nije imao ni kome, a ni gde da se vrati... Njegova rodna kuća je uzurpirana od strane tadašnjih simpatizera Hortija a, kao i većina jevrejskih kuća u Senti, ni dan danas nije vraćena naslednicima...
  • dule

    06.06.2021 09:55
    Dragana
    05.06.2021 • 16:22
    @dule Onda ni Tesla koji je sa 19 otišao u Grac i za života se samo nakratko vratio u Gospić nije značajan za kulturu Srbije? Možda si u pravu, ne bi trebalo da svojatamo uspehe ljudi kojima ova sredina nije ništa dala i koji su uspeli tek kad su otišli.



    Da vam objasnim moj stav:

    Nikola Tesla je americki (ni srpski ni hrvatski) inzenjer i pronalazac (nije naucnik) srpskog porekla koji je rodjen u Smiljanu, u Austriskoj monarhiji, danasnja Hrvatska. Dosta rano je otisao u SAD i to mu je omogucilo da se bavi poslom koji je i zeleo. Baveci se tim poslom, zaduzio je ceo svet, i u tom kontekstu je znacajan za kulturu Srbije.

    Ili direktno: Da, svojatanje Tesle od strane srpske, a bogme pomalo i hrvatske politicke elite, je degutantno i besmisleno.
  • Prečanka

    05.06.2021 20:54
    @Goga
    Obe reči postoje, ne znače baš isto. Uprošćeno, dramatičar je pisac drama a dramaturg može biti i onaj ko prilagođava delo za pozorište.
    A Stevana Sremca pamtim kao ni jedno ni drugo već kao prozaistu, pisca proze - pripovedaka i romana. (Ali, da se samo ne jedim, što bi rekao Lala.)

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Današnja lekcija

Nekada su nas učili da je škola kuća znanja, da se u nju ulazi tiho i izlazi malo mudriji, da se u njoj stiču znanja i vrline i postaje se čovek.

Osećate li bes?

Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.

Evropa se ubrzano naoružava

Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.

Dogovor stranačkih kolega

Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.

Nacionalno onesvešćen

Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.

Ko pije kafu za vreme protesta?

U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.