Koliko je Srbija zemlja sporta?
Mada volimo da se hvališemo medaljama košarkaša, strelaca, rvača, vaterpolista, mnoge države veličine Srbije imaju znatno više uspeha na sportskim terenima.
Proteklih dana program javnog televizijskog servisa je dominantno usmeren na Olimpijske igre. Direktnim ili odloženim prenosom pokrivena su gotovo sva borilišta, šema celokupnog tv programa umnogome je uslovljena dešavanjima u Tokiju.
Pogotovo u slučaju kada se nadmeću takmičari iz Srbije. Stranac koji se ovih dana prvi put našao u Srbiji svakako bi pomislio da je ovo zemlja nadmetanja, puna takmičarske bodrosti i optimizma.
Voli, ali ne vežba
Međutim, realnost je drugačija. Istina je da čovek sa ovdašnjih prostora voli da zaigra fudbal, mlađi košarku, ali u nas je malo i takmičenja i mladih koji se organizovanije bave nekim od sportova. Školski sport je marginalizovan i odvojen od takmičarskog. Udeo starijih u rekreaciji je simboličan.
Ipak, sportisti Srbije povremeno ostvare visoke domete, mereno i svetskim kriterijumima. Istovremeno je broj slabijih rezultata mnogo učestaliji. Za pojedine olimpijske sportove u nas nema interesovanja, premda su poprilično popularni u našem okruženju.
Upečatljiv je primer modernog petoboja, svojevrsnog čeda Pjera de Kubertena, oca olimpijskog pokreta. Naši susedi i sportski učitelji Mađari decenijama dominiraju u nadmetanju sportske svestranosti, dok u nas do sada nije bilo niti jednog takmičara, niti je ikada održano prvenstvo Srbije u ovoj disciplini.
Tabanje i pucanje
Ovdašnji momci i devojke su mnogo više uspeha imali u takozvanim ekipnim sportovima. Zaista su impozantni rezultati košarkaša i košarkašica, poslednjih decenija imamo odbojkaše i odbojkašice u samom svetskom vrhu. Možda su vaterpolisti i najčešći osvajači medalja, dok su do pre koju godinu i rukometaši redovno osvajali kolajne.
Od pojedinačnih sportova, najviše rezultate mladi iz Srbije su ostvarili u borilačkim sportovima, ranije u rvanju i boksu, povremeno u džudou, dok poslednjih godina primat preuzimaju tekvondisti. Tu je, naravno, streljaštvo, pa često može da se čuje pošalica da uspehe imamo u "tabanju i pucanju", dvema aktivnostima prečesto upražnjavanim na balkanskim terenima.
Sve nacije vole da u prvi plan stavljaju sportove u kojima imaju uspehe. Tako i mi ističemo medalje vaterpolista, rvača ili rukometaša. Međutim, reč je o disciplinama ne baš raširenim u svetu, pa i slabija konkurencija doprinosi da imamo više uspeha nego u drugim sportovima. Tako je vaterpolo bio predviđen da se izbaci iz olimpijskog programa, ostavljen je, između ostalog, i zato što je u poslednje vreme dosta prisutan među ženskom omladinom u državama manje razvijene sportske kulture.
Povremeni uspesi
Rvanje je takođe bilo na korak od izbacivanja, moralo je da modernizuje pravila i način bodovanja, ali je i dalje kandidat za uklanjanje sa programa Igara.
Problem za oba sporta je potpuna nezainteresovanost publike i oglašivača. U sličnoj je situaciji i rukomet, čija je sreća da je popularan na severu Evrope, pa ga godinama održava u Međunarodnom olimpijskom komitetu snažan skandinavsko- germanski lobi.
Zanimljivo je da pojedini noviji, moderniji, sportovi nisu baš popularni među omladinom Srbije. Tako su u Tokiju po prvi put u program Igara uvršteni surfovanje, skejtbording i penjanje uz zid. Niti u jednom nije bilo takmičara sa ovih terena.
Ako bi se sportska naklonost nacije merila medaljama, ne bismo mogli baš da se hvalisamo. Pre devet godina u Londonu osvojili smo četiri (zlatnu, srebrnu i dve bronzane), na prethodnim u Rio de Žaneiru osam, po dva zlata i bronze i četiri srebra. Otprilike toliko kolajni Mađari osvoje samo na olimpijskom takmičenju u plivanju.
Zapostavljeni bazični sportovi
Upečatljivo slaba strana srpskog sporta su rezultati ispod proseka u gimnastici, plivanju i atletici, takozvanim bazičnim sportovima koji se smatraju temeljem sportske aktivnosti svake države. Nismo imali vežbača ni evropskog, a kamoli svetskog nivoa, dok smo prve plivače za svetske medalje dobili tek poslednjih sezona, i to su deca naših emigranata koja su ovaj sport trenirala u inostranstvu, kod inotrenera. Za poslednjih stotinak godina samo je nekoliko atletičara sa ovih prostora dostiglo rang svetskih veličina.
Nekadašnja Jugoslavija je podsticala sportske aktivnosti pretežno u ekipnim loptačkim sportovima. Što se tiče Olimpijskih igara, sportisti bivše države su osvajali po dve-tri medalje, kasnije nešto veći broj. Ponajviše je doneto iz Los Anđelesa 1984, čak 18 (sedam zlatnih), ali su te Igre bojkotovali takmičari iz zemalja Istočne Evrope i drugih kontinenata bliske Sovjetskom Savezu, tradicionalno veoma uspešne u sportu.
Čini se realnijim najvećim uspehom vrednovati rezultat iz Seula četiri sezone kasnije, kada su jugoslovenski sportisti osvojili tri zlatne, četiri srebrne i pet bronzanih kolajni. Inače, na Igrama u Rio de Žaneiru 2016. godine, sportisti sa prostora nekadašnje Jugoslavije osvojili su 15 medalja, od toga pet zlatnih.
Asovi nagrađeni
Nije sporno da mladi u Srbiji upražnjavaju sport i da vole da se nadmeću. U disciplinama za koje imaju trenažne uslove i dobre sportske učitelje postižu zapažene rezultate, povremeno i izuzetno vredne. Međutim, u znatno većem broju sportova ovdašnji takmičari su sasvim prosečni učesnici, bez svetski značajnih dometa.
Možda je u našim životima sport, makar i putem televizijskog prenosa, prisutniji nego što je slučaj u drugim društvima, ali to još uvek ne znači da ovdašnji takmičari učestalije od drugih osvajaju medalje, još manje da smo bogomdana sportska nacija.
Nasuprot tome, srpsko društvo poštuje sportske uspehe - društveno i materijalno. Pre 14 godina doneta je uredba o stalnoj nadoknadi za postignute rezultate. Sportisti koji na Olimpijskim igrama, svetskim ili evropskim šampionatima osvoje medalje, nakon navršene četrdesete godine do kraja života primaju stalnu mesečnu nagradu. Iznos zavisi od toga da li je osvojeno zlatno, srebrno ili bronzano odličje, da li je uspeh postignut jednom ili više puta.
Tri prosečne plate
Najveća je nagrada za zlatnu olimpijsku medalju i iznosi tri prosečna lična dohotka u Srbiji. Osim takmičarima, ista nagrada pripada i treneru. Kod ekipnih sportova, nagrada pripada svakom članu tima koji je postigao uspeh.
Srbija je među retkim državama u kojima je nagrada ista i za sportiste sa invaliditetom i njihove učitelje. Država posebno jednokratno nagrađuje sportiste za uspeh. Tako će svaki osvajač zlatne medalje u Tokiju dobiti 70.000 evra, dok srebro donosi 60.000, a bronza 50.000. Slično je i za osvajače medalja sa svetskih i evropskih prvenstava samo su svote nešto niže. Olimpijske igre su, ipak, krunsko sportsko nadmetanje.
Slabiji izdašniji
I druge države vode računa o svojim najboljim sportistima. Način nagrađivanja vrhunskih takmičara svaka država oblikuje prema sopstvenim prilikama i mogućnostima. Visokim jednokratnim nagradama ističu se male ili države čije su atlete do sada retko osvajali medalje. Tako Kazahstan svako zlatno odličje nagrađuje sa 250.000, srebro sa 150.000, bronzano sa 75.000 evra. Singapur je verovano najizdašniji sa gotovo 750.000 dolara za zlatnu medalju.
Sa ovh prostora na nagrade najviše odvaja Kosovo, 100.000 evra za zlato, dok je u Hrvatskoj nagrada 27.200, u Crnoj Gori 35.000 evra. Makedonski takmičari su do sada osvojili samo jednu bronzanu medalju, pa je makedonska vlada ovih dana morala hitno da donesu posebnu uredbu kako bi sa 30.000 evra nagradila zlatno odličje tekvondiste Dejana Georgijevskog. Sportisti BiH do sada nisu osvajali medalje.
Razvijenije i države sa većim brojem vrhunskih takmičara i medalja, za jednokratne nagrade izdvajaju manje svote, recimo SAD 37.000 dolara za olimpijsko zlato.
Ali, u ovim društvima država ulaže u redovna sportska nadmetanja, sportisti imaju dugoročne i visoke stipendije. Novčanu dobit sportisti ovih država dobijaju od kompanija, sponzora pojedinih sportova i klubova. Aktuelni i bivši sportisti zarađuju visoke, a oni najpopularniji ogromne svote od reklamiranja, naročito sportske opreme i rekvizita.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Šta je bio razlog posete?
10.08.2026.•
4
Kratka poseta ukrajinskog predsednika Beogradu se završila, a da nismo čuli pravi razlog prvog dolaska ratnog ukrajinskog predsednika u srpsku prestonicu.
Suša u Srbiji: Opomena za sva vremena
01.08.2026.•
34
Pogodila nas je žestoka suša, kakva se ne pamti.
Uvozimo mašine, izvozimo pamet, a budućnost kupujemo sićom iz "tajnih fondova"
27.07.2026.•
10
Zašto uvozimo mašine, a izvozimo pamet, dok nam akademska elita glasa u mraku, a budućnost se kupuje za sitniš iz "tajnih fondova"?
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
12
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
10
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Komentari 18
Mile rent-a mozak
Siniša
Dobri
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar