
Piše Karl-Markus Gaus: Laslo ne veruje, ali se nada
Austrijski pisac Karl-Markus Gaus u svojoj novoj knjizi "U muzeju odbačene budućnosti", koju je objavila Akademska knjiga, piše i o Novom Sadu.

Foto: 021.rs (Akademska knjiga)
Karl-Markus Gaus se ponovo otisnuo na putovanje po istočnoj Evropi i Balkanu, te prolazi kroz Moldaviju, Bugarsku, Hrvatsku, Srbiju.
Gaus je u Vojvodini, koja je nekada bila Evropa u malom, pošao je tragom svoje majke i nasleđa Podunavskih Švaba. Gaus reportažu, istoriju i autobiografiju znalački kombinuje u putopisnu prozu kakvu niko drugi ne ume da piše.
Uz dozvolu Akademske knjige donosimo vam odlomak iz knjige "U muzeju odbačene budućnosti".
Laslo ne veruje, ali se nada
Prethodne večeri sreli smo se sa Laslom Vegelom, mađarskim piscem koji je pre skoro četrdeset godina započeo obnovu mađarske književnosti svojim smelim, eksperimentalnim jezikom, kakav je bio u prilici da kreira na samom obodu mađarskog jezičkog područja, živeći u drugoj državi, okružen mnogobrojnim drugim jezicima i dijalektima koji se tu koriste.
Laslo je prijatan stariji gospodin sede kose i sedih brkova koji na prvi pogled deluje opušteno, ali koji – uprkos svojoj nabijenoj građi i činjenici da ima sedamdesetak godina – u sebi zapravo nosi neku detinju ustreptalost i nestrpljenje. Pričao mi je, na svom nemačkom punom očaravajućih neobičnih fraza, o veoma neprijatnim stvarima, na primer o tome da je Slobodan Milošević Kosovu i Vojvodini uskratio niz prava koja su im, kao autonomnim pokrajinama, bila zagaranto- vana u Titovo, nacionalizmom neopterećeno doba.
U svojoj i na nemački prevedenoj knjizi, Eksteritorium, on govori o tome kako je pre dvadeset ili trideset godina nacionalizam polako počeo da zaposeda njegov grad i okolinu i kako su dotadašnje dobre komšije po- čele podozrivo da posmatraju jedni druge upoređuju- ći ko je bolje prošao u pogledu imovine, pozicije, dece, života; i konačno: u pogledu nacije. Komšije sa kojima je decenijama živela kuću uz kuću, dvorište do dvorišta, jednoga dana su Laslovoj devedesetogodišnjoj majci, koja jedva da je ikad izašla iz svog sela i koja je vrlo retko odlazila do grada, Újvidéka, preporučile da bi trebalo da se vrati u svoju domovinu dok je to još uvek dozvoljeno.
Pošto su pridavali prevelik značaj svojoj etničkoj pripadnosti i pošto su počeli da je povezuju s nekom fiktivnom nacionalnom državom, oni su odjednom počeli da veruju kako je prava domovina Laslove majke Mađarska, zemlja u kojoj ona nikada nije živela, pa čak ni boravila.
Sa Laslom smo napustili stari grad i spustili se do Dunava, do jednog restorana pored reke, a u devet sati uveče još uvek je bilo toliko vlažno da se činilo kako će ošamućeni komarci popadati u vrčeve vina i okončati život u alkoholu. Laslo je za sve poručio riblji paprikaš, kakav sam u detinjstvu jeo na malobrojnim slavljima Podunavskih Švaba i koji morate da jedete zasukanih rukava jer ruke morate da zaronite u vruću čorbu ne biste li ulovili parče ribe iz kojeg ćete dve-tri sekunde kasnije izvlačiti kosti iz usta.
Ispričao mi je da je tu sedeo sa Danilom Kišom i Aleksandrom Tišmom, dvojicom velikih pisaca čije su jevrejske porodice bile skoro potpuno pobijene kada su Balkan osvojili nacisti, koji su Vojvodinu dodelili mađarskoj državi, a pripadnici mađarske Partije strelastog krsta počeli da haraju i Novim Sadom. Samo je nekolicina Jevreja preživela masakre sprovedene u samom ovom regionu ili u koncentracionim logorima u koje su deportovani.
No od 1944. u Bačkoj više nema ni Dunavskih Švaba, koji su tu živeli dve stotine godina, ali su onda morali da beže od partizana ili su završavali u logo- rima u koje su ih ovi smeštali, optužujući ih sve za saradnju sa okupatorima i za to da su ih prizivali da dođu u zemlju. U Novom Sadu i čitavom regionu sreli smo samo malobrojne, većinom stare ljude koji su još uvek govorili nemački; u brakovima s Rumunima, Mađarima, Crnogorcima, Srbima, oni u poslednjih nekoliko decenija jedva da su i imali priliku da koriste svoj maternji jezik.
Laslo ne veruje da će Vojvodina uspeti da obnovi svoj multietnički karakter ili da bar zadrži ono što je od njega preostalo, pa ipak, još uvek se tome nada. Njegova deca su napustila grad, pokrajinu, državu i žive u inostranstvu, sin u Budimpešti, kćerka u Parizu, a njihova deca će, poput mene, ovamo dolaziti samo da vide gde su im odrasli roditelji.
***
Karl-Markus Gaus (Karl-Markus Gauß, Salzburg, 1954), austrijski savremeni pisac, esejista i urednik. Živi u Salcburgu. Gaus je glavni urednik književnog časopisa Literatur und Kritik. Njegove knjige prevedene su na više stranih jezika i dobile su veliki broj nagrada. Primljen je u Nemačku akademiju za jezik i poeziju 2006. godine.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
7
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
25
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Piše Siniša Tucić: Lajk, spin, pendrek
10.06.2025.•
14
Memorandum SANU. Černobilj, Niko ne sme da vas bije. Osma sednica, Gazimestan. Jogurt revolucija.
"Sudija koja tuži"
10.06.2025.•
2
Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.
Majne ćazzi, ko je naci?
06.06.2025.•
31
Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.
Kraj rata (ni)je blizu
04.06.2025.•
1
Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.
Imate li kutiju?
30.05.2025.•
13
Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.
Afera Fajzergejt: Opšti sud EU protiv Ursule fon der Lajen
21.05.2025.•
1
Priča o poslu od 35 milijardi evra, Ursuli fon der Lajen, direktoru "Fajzera" i novinarskoj upornosti.
Vrhunac nebitnosti Evrovizije
19.05.2025.•
5
Evrovizijska nedelja je za nama. Mnogi bi rekli nikad dosadnija, ali ponajviše nikad besmislenija.
Slučaj novosadskih aktivista: Skaredan sudski postupak
15.05.2025.•
2
Pošteno suđenje podrazumeva da dokazi moraju da ispunjavaju dva uslova.
Uloga strica Alberta u rušenju nedemokratskih režima
08.05.2025.•
2
Stric Albert u "Mućkama" je svoje, najčešće izmišljene priče, koje Del i Rodni nisu želeli da slušaju, počinjao sa "During the war…".
Sto kila krivice
08.05.2025.•
4
Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.
Da li su izbori izlaz iz političke krize?
06.05.2025.•
16
Već pola godine u Srbiji traju masovni protesti. Bune se dominantno mladi, studenti i srednjoškolci.
Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom
01.05.2025.•
3
Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.
Srećan 1. maj, Pravdo
01.05.2025.•
3
Drage kolege, zaposleni u pravosudnim institucijama, srećan nam Prvi maj.
Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje
01.05.2025.•
1
Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.
Sistemski mikrodozing
25.04.2025.•
4
U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.
REM, RTS i preduslov demokratije u Srbiji
22.04.2025.•
1
Savet REM bira Upravne odbore javnih medijskih servisa.
Svi ti klimači glavom
21.04.2025.•
3
Narod ovde ne traži vođu zato što je slab, nego zato što je tako naučen.
Sedite malo, odmorite
14.04.2025.•
7
Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.
Srbija odumire
12.04.2025.•
30
Poslednjih godina često čujemo kako u mnogim fabrikama nema dovoljno radnika, a ni ponovna raspisivanja konkursa ne rezultiraju popunom radnih mesta.
Komentari 4
@Ja
ns
Ja
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar