INTERVJU Goran Beg: Ako rokenrolom za milimetar promenim nešto na bolje, ja ću biti sretan

Pre nešto više od mesec dana novosadski sastav Salto Mortale objavio je prvi studijski album, koji nosi naziv po istoimenoj pesmi "Ljubav, mir i sloboda".
INTERVJU Goran Beg: Ako rokenrolom za milimetar promenim nešto na bolje, ja ću biti sretan
Foto: 021.rs

Ovo izdanje odlikuje čvrst gitarski zvuk, negde na putu između grandža i panka, i izuzetno direktni, nedvosmisleni tekstovi obojeni mračnom svakodnevicom koju živimo već više decenija.

Autor svih tekstova i muzike je Goran Beg, dok su za pesmu "Put" muziku napisali Goran Beg i Dragan Alimpijević Pik. Na albumu gostuje Edward Zawadzki iz benda Only The Impeccables, koji je svirao solo gitaru na pesmi "Državni centri moći". 

Posetioci rokenrol koncerata u Novom Sadu Gorana dobro poznaju kao gitaristu, pa posle i kao pevača u bendovima Plug'N'Play i Grate. U razgovoru za 021.rs Goran se osvrnuo na njegov novi muzički poduhvat, društveno-politički aspekt pesama, a govorio je i o Bulevaru AVNOJ-a, neprikosnovenom zvuku "živog bubnja", sudbini gitarske muzike i albuma kao muzičkog formata.

021: Kako je počela priča sa bendom Salto Mortale i debitanskim albumom "Ljubav mir i sloboda"? Zašto baš to ime za album?
 
Goran: Salto Mortale je zapravo trebalo da bude neka vrsta mog solo albuma. Nakon raspada benda Grate, nastavio sam da pišem pesme i dok sam ih snimao, nisam imao nameru da pravim bend. Sve je snimljeno u Studiju Road, producent je Dragan Alimpijević Pik, koji je svirao i bas gitaru, a za bubnjevima su se smenjivala tri bubnjara - Aleksandar Petrović iz grupe Eyesburn, Zoltan Šimon i Robert Moldvaji, koji je sada bubnjar našeg benda. 
 
Kada je reč o albumu, radni naziv je bio "Bulevar AVNOJ-a". To je ulica kojom sam se kao klinac često vraćao kući i želeo sam da je ovekovečim, pošto mi nije jasno zašto su menjali te nazive. Na kraju to nisam uradio, možda će biti tako na sledećem albumu. Bilo je više ideja, i pošto je album mračan i angažovan, a ta pesma mi je draga, želeo da napravim neki kontrast i eto - "Ljubav, mir i sloboda". 
 
 
021: Koliko danas ima smisla biti društveno-politički angažovan bend?
 
Goran: Ja znam da je to često jedna borba sa vetrenjačama, ne mislim da će neka pesma ili album promeniti svet, ali neke stvari prosto moram da kažem. Ne mogu da se pravim blesav u kakvom okruženju živimo. Pišem o stvarima koje me svakodnevno opterećuju i pošto se bavim rokenrolom, imam potrebu da to prenesem u pesme, i ako za milimetar promenim nešto na bolje, ja ću biti sretan. 
 
 
021: Dugo si aktivan na novosadskoj muzičkoj sceni. Koliko se Salto Mortale razlikuje od tvojih bivših sastava? 
 
Goran: Žanrovski posmatrano, Plug'n'Play je bio žestok grandž-metal. Nakon toga je došao Grate, gde je za mene pevanje na srpskom došlo kao hladan tuš, ne znam zašto sam to ranije izbegavao. Takođe, prvi put sam se našao u ulozi pevača na nagovor Pika i Vladislava Kokotovića iz Goblina. Ovaj moj treći muzički poduhvat je drugačiji zato što sam prvi put morao sve sam da radim. U prethodnim sastavima sam uvek sarađivao sa drugim muzičarima.
 
Salto Mortale je grupa u kojoj Robert Modvaji svira bubnjeve, Nenad Karišić gitaru, a basista je Igor Stepanović. Mi smo drugari već 20 godina, sa Robertom sam svirao u sastavu Grate, Kare je bio sa mnom u grupi Plug'n'Play. Super nam je atmosfera u bendu i sve više smo u fazonu da što pre snimimo taj drugi album, pošto je prvi, kao što rekoh, sniman kao moj solo album, a drugi bi bio zajednički poduhvat svih članova grupe.
 
021: Kada se ode na neki rokenrol koncert u našem, ali i drugim gradovima, utisak je da većinu publike čine posetioci stariji od 30 ili 40 godina. Da li ima omladine koja je zainteresovana za gitarsku muziku? 
 
Goran: Da, i moj utisak je da su tu stariji, čak mi to potvrđuje i YouTube analtika, kada pogledam ko dolazi da vidi naš spot. Mislim da se muzika menja, odnosno menjaju se trendovi. Kada smo mi bili mlađi, rokenrol je bio fora, bio je mejnstrim, imao si MTV i rok spotove. Klinci sada imaju neku novu muziku svoje generacije, što je okej. Da li se to meni sviđa - ne sviđa mi se. Ne zameram ja naravno nikome njegov muzički ukus, meni smeta što klinci ne sviraju tu muziku. Pitam se gde su im instrumenti, kako nemaju taj naboj i želju da recimo uzmu gitaru i da budu glasni, pogotovo jer je bunt uvek bio bitan kada odrastaš. 
 
 
 Foto: Ivan Dinić
 
Proces nastajanja nove muzike, poput puštanja semplova na kompjuterima, meni je potpuno nejasan i zapravo mi sve to deluje neiskreno. S druge strane, kada slušaš recimo hiphop, oni imaju bunta, tekstovi su im super, meni se samo ne sviđa ta forma, taj "kaput" koji posle obuku na sebe. Ne mora biti gitara, neka stave bilo koji instrument, ali po mom mišljenju, ništa ne može na nadmaši zvuk "živog" bubnja i basa. 
021: Kako izgleda život benda Salto Mortale, gde ste bili, kako ste prihvaćeni i kuda idete dalje? 
 
Goran: Nismo nešto mnogo svirali jer smo relativno mlad bend, iako članovi grupe nisu mladi. Ali za sada ide sve nekim svojim tokom. Svirali smo u Crnoj kući i Fabrici, zatim u Zemunu, Subotici i nedavno smo imali nastup u emisiji "24 minuta za Zoranom Kesićem". Nameravamo da sviramo što više u gradovima, gde se inače svira, gde ima struje i iole nekih pristojnih uslova. Želeli bismo da kada krene sezona obiđemo što više festivala, jer verujemo da je to sjajna prilka da te veći broj ljudi čuje.
 
 
021: Rokenrol je počeo sa singlovima, potom su primat preuzeli albumi kao dominantan način na koji se objavljuje i sluša muzika. Sada smo se ponovo vratili singlovima. Pojedini izvođači objavljuju spotove svaka dva meseca. Neki sve to kasnije objedine u album, a neki su u potpunosti odustali od albuma kao forme. Kakav je tvoj stav o tome?
 
Goran: Znam da bendovi izbacuju singlove i to je možda medijski i marketinški pametno, meni se to lično ne sviđa. Moram priznati da verujem da sve manje ljudi sluša albume, iako bih voleo da nisam u pravu. Čini mi se da svi klikću na YouTube-u, pa ajmo na naredni klip. Ja sam više "old school", verujem u album kao celinu i pri tome ne treba se opterećivati brojem pesama. Ja sam napisao 15 pesama, ali sam na album stavio devet, jer sam hteo da iza svake numere čvrsto stojim. 
 
  • postman

    03.12.2022 09:22
    Album godine
    Najbolji album na srpskoj rock sceni 2022. godine !
  • IvaNS

    28.11.2022 15:02
    Bravo!
    Album je fantastičan, bravo !
  • Wild Hearted Son

    28.11.2022 11:25
    Jedan od retkih, autentičan i iskren!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.