Dijagnoza rulje

Vest da je jedan od tinejdžera koji su učestvovao u maltretiranju profesorke u Trsteniku pokušao samoubistvo dalje je ogolila posrnuće društva.
Dijagnoza rulje
Foto: Youtube (Movie Clips HD, Screenshot)

Ne ulazeći u čaršijske polemike da li je konkretni pokušaj samoubistva "pokušaj manipulacije" ili "krik za pomoć", važno je napomenuti da ovakve rasprave ne dovode do rešenja problema nasilja sa kojim se u školama svakodnevno susreću i učenici i profesori.

Uz to, ovakvo pisanje o suicidu povređuje ne samo konkretnu osobu, već i njegove članove porodice i poznanike, kao i osobe koje se trenutno nalaze u osetljivoj životnoj situaciji i, moguće, u riziku od suicida.

To što ste na društvenoj mreži izneli "hrabar" stav da je "priča šuplja" ili, još bolje, da vam je žao što pokušaj samoubistva nije uspeo, nije ni na koji način doprinelo raspravi. Nije pomoglo profesorki. Nije pomoglo nasilnicima. Nije pomoglo osobama koje imaju problema sa mentalnim zdravljem.
 
Postavite stvari ovako: Da li je bolje poverovati i pogrešiti ili ne poverovati i pogrešiti? Šta vam vaša savest kaže na to?
 
Ljudi koji na ovakve vesti reaguju prikupljanjem virtuelnih baklji zarad "spaljivanja" nasilnika bi možda trebalo da se zapitaju da li je i njima potreban psiholog ili bar neko lično preispitivanje o tome koliko daleko su spremni da idu u kažnjavanju i zašto.
 
Među brojnim tumačenjima događaja izdvojilo se i ono koje je na Tviteru dao lekar, hirurg. Počevši svoje izlaganje neozbiljno, čak i šaljivo, sa "da vam kaže doca" on je tvrdio da "ko je pokušao vešanjem samoubistvo, taj je i uspeo". Svoj onlajn uradak završio je sa "ipak se radi o teškom psihopati".
 
Da počnemo od činjenice da lekar, iako nije psiholog ni psihijatar, svojom strukom daje legitimitet ovakvoj tvrdnji, veći nego što zaslužuje. Namera samoubistva ne znači da je neko bukvalno stao na stolicu, okačio sebi omču oko vrata i bacio se. Mi ne znamo šta se desilo. Mi ne treba ni da znamo šta se desilo, već psiholozi i ostali lekari koji sada, nadamo se, rade na tome.
 
Takođe, ovakvom konstrukcijom on je praktično drugim osobama koje su možda u riziku od suicida dao "savet" o tome kako da se "efikasno ubiju".
 
Ne treba ni zaboraviti ni to da lekar ne može da da dijagnozu bez ozbiljne analize mentalnog zdravlja, istorije bolesti, razgovora, i slično. Isečci iz medija nisu dovoljni. 
 
Poslednje, "doca" bi morao da zna da "teški psihopata" ne postoji u medicini i može da se koristi samo kao uvreda, što je on u ovom slučaju i uradio. U psihologiji postoji "antisocijalni poremećaj ličnosti" i hirurg teško da može da ga dijagnostikuje, naročito preko onog što je pročitao iz medija. 
 
Niko ne poriče odgovornost onih koji su profesorki izmakli stolicu i sve to snimali, ne misleći na posledice, pa ni izbegavanje kasnijeg izvinjenja. Niko ne poriče ni da je ona bila žrtva nasilja, ni to da odgovorni treba da snose posledice.
 
Ipak, kada se izreknu odgovarajuće kazne, treba da razmislimo o još nekim stvarima.
 
Pribegavanje nasilju može biti posledica (ne)vaspitanja, disfunkcionalnosti porodice, odrastanja u nezdravoj sredini. To nikog ne oslobađa odgovornosti za počinjena dela, ali u centar postavlja i pitanje da li je prethodno bilo vapaja za pomoć koji su ignorisani? Da li je postojala mogućnost da ovoj deci pristupe psiholozi i socijalni radnici i pruže im podršku? Da li je sistem omanuo, kao što prečesto u nas omane?
 
Ovo su pitanja koja treba da postavljamo, a ne da li je, u specifičnom slučaju, jedna osoba zaista htela ili nije da izvrši samoubistvo ili da li je ta osoba "teški psihopata". Onlajn rulja ne treba da daje te dijagnoze, a još manje treba da se šali sa samoubistvom. 
U pomoć pritiču i mediji koji dele "detalje pokušaja samoubistva" kao da izveštavaju o tome ko je kome šta rekao u rijaliti programu. 
 
Ako su ljudi, kada je objavljen slučaj nasilja u Trsteniku, sa svojih pijedestala moralnih gromada komentarisali da je to samo ogledalo našeg društva, šta onda možemo reći da oslikavaju komentari "ne verujem dok ga ne vidim mrtvog", "ni to ne ume ljudski", "neuspeli pokušaj nažalost", "zna kako se izvlači stolica"... Da li su i oni ogledalo našeg društva? Jer ako jesu, treba da se plašimo.
 
Treba da nas plaši naša nespremnost da sa podjednakom strašću bavimo prevencijom nasilja kao što se bavimo kažnjavanjem. Treba da nas plaše pozivi na smrt kao reakcija na nasilje. Treba da nas plaši neprihvatanje sopstvene odgovornosti za velike reči i ni na čemu utemeljene tvrdnje čije posledice sežu dalje od jednog slučaja. 
 
Grozna statistika kaže da je samoubistvo četvrti najčešći uzrok smrti među mladima starosti od 15 do 29 godina, a način na koji mediji izveštavaju i način na koji se o tome piše na društvenim mrežama mogu dovesti do porasta broja pokušaja. Dakle, pisanje o ovom slučaju, bez obzira što mislite na konkretnu osobu, nosi svoje posledice i za druge ljude.
 
Pre nego što kliknete na "objavi" razmislite ko će to pročitati i u kakvom trenutku u svom životu. Pre nego što pozovete na odgovornost nasilnika, razmislite i o svojoj odgovornosti kao učesnika u javnom diskursu, što sa društvenim mrežama svi mi, hteli to ili ne, sada jesmo.
 
Ako vam je potrebna pomoć... 
 
Ako Vi, ili neko koga poznajete, razmišljate o samoubistvu, potražite pomoć i emotivnu podršku tako što ćete pozvati centar za prevenciju Srce na besplatan broj 0800/ 300 303.
 
Broj SOS linije za prevenciju samoubistva pri Klinici "Dr Laza Lazarević" je 0800 309 309, opcija 1, i dostuan je 24h svakoga dana.
  • ...

    06.12.2022 16:56
    @Komsija

    Zakuvalo se to krajem osamdestih kada je stigao nacionalizam.
    Mada, koreni problema su mnogo, mnogo stariji.
  • Slobodan

    06.12.2022 09:04
    dokle vise...?
    kriminal se nagradjuje u srbiji umesto da se sankcionise...
    najbolje prolaze prevaranti, nasilnici i lopovi..
    Kako ste krenuli, na kraju ce profesorka da odgovara zbog bezobraznog i nevaspitanog ucenika....
    definitivno slucaj treba da ispita centar za socijalni rad, i da proveri i ucenika i tatu mu njegovog...
  • Branko

    06.12.2022 08:44
    Ne volim da mi niko soli pamet i propisuje sta i kako treba da radim, mislim i kako da iznosim svoje misljenje. Smatram da je ispravno da ne odobrvam nasilje i sto sto ne pristajem da aboliram nasilnika. Mnogo je, i na vise nacina, povredio jednu zenu koja je radila svoj posao casno i sa ljubavlju i koja ga bas nicim nije izazvala i zato uvek, kada hocu da nesto kazem o tome, upravo to prvo imam na umu. Sledece na sto pomislim je to kako se sada opet oseca napadnuta, povredjena i ponizena profesorica nakon najnovih njegovih postupaka, o kojima ovog puta ne bih trosio reci.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.