
Otrov(a)no ogledalo
U petak je 18 ljudi primljeno u KCV i dečiju bolnicu sa simptomima trovanja – svi su jeli u istom restoranu.

Foto: Pixabay
Nakon toga su na "otrovčić" naišli i na društvenim mrežama. Nakon što je vest objavljena brižni čitaoci su pohrlili da optuže koga? Restoran! Ne, pardon, ljude.
Da, bili su krivi ljudi jer su, sudeći po svakom drugom komentaru, jeli u restoranu na Badnji dan. A na Badnji dan svako NORMALAN posti, sedi kod kuće i suzdržava se od grehova. Empatija je definitivno na listi stvari koje su dozvoljene toga dana ali ju je, izgleda, kao i svih ostalih, teško pronaći pa se retko i servira na mrežama.
Neko je čak i napisao da su ljudi možda katolici, možda ne poste, možda to sve nije ni bitno? Ne, ne. Samo najoštrija instant osuda i "nek ti je Bog u pomoći". Hitnoj pomoći.
Nedavno sam pročitala kolumnu u kojoj autorka govori o tome koliko su ljudi na društvenim mrežama (posebno u poslednje vreme) sposobni da bez problema šutnu nekog ko je već na dnu opisujući sveopšti podsmeh osobi koja je zamolila za pomoć u potrazi za garsonjerom do 200 evra. Konstatacija da su društvene mreže danas zapravo najbolje ogledalo društva bacila me je na razmišljanje - da li jeste zaista ogledalo društva i kakvo je ono, ako je tako?
Ono je ekstremno neempatično - u stanju smo da se najslađe poradujemo nečijem bolu – i to ni iz kakvog ličnog motiva, nego eto tako jer ko mu je kriv? Restoran možda?
Ono je, međutim, i vrlo empatično - ne mali broj puta sam naletela na apel gde je pomoć usledila istog trena – bilo materijalna, bilo u vidu kontakta, konekcije, informacije ili u vidu "ostavljam sve i idem da dam krv sada ovog časa nepoznatoj osobi".
Ono će da šutne kad si na dnu – to je društvo da najlakše moguće uhvati za ruku potencijalnog samoubicu i pruži podršku do kraja u nameri da sebi oduzme život. Ništa, evo pišem nekom klincu "ubij se" pa ću posle na basket malo, ti?
Ono će da pruži ruku kada toneš - ljudi su veliki broj puta uspeli da postanu horda koja je poterala pola sveta i prevrnula pola zemlje da rodi taj prokleti najskuplji lek na svetu – samo da pomogne detetu koje niti poznaje niti će ga ikada posle videti.
Ono je fejk - mreže su sve ono što je naša predstava društvu bila i biće – ultimativno veštačka. Ovde se maske navuku i izdrži se taj loš dah ispod njih taman toliko koliko da blic opali i to isključivo iz dobrog ugla. Kao i u životu kada roditelji kažu da spremiš sobu jer dolaze gosti tako i izvornu običnost u slici i reči provlačimo kroz filtere, da ne budemo ko nesvet.
Ono je kao pijani teča na slavi - juče je čuo Malagurskog da je nešto rekao i evo ga sve zna i tu je da objasni. Juče je postalo roditelj i tu je da ti otkrije tajne bosanskih piramida i trendove u svetu bitkoina. Tu je da zanemari tvoje mišljenje jer je nebitno a iznese svoje, jer je najbitnije. Tu je da te ne čuje.
Ono je netolerantno – na naznaku prvog neslaganja, nesviđanja ili čiste dosade tu smo da pogledamo prezime jer ono govori više od hiljadu reči, da zavirimo u sliku, jer ako je ten preplanuo, a mesec je januar, nisi ti tebra neko s kim ću stati u isti koš i neću oklevati da ti to i kažem.
Ono je nemoralno – lajv na TikToku dok bombe padaju na Kijev a domaćin kaže: "Ajmo tapkajte, ako si za Rusiju pošalji ružu, a ako si za Ukrajinu pošalji kapicu". Sve u svemu pošalji mi šta god, ali da je nešto skuplje od tvojih emocija.
Ono je naivno - napiši u komentaru "amin" i uplati novac na nepoznat račun ako želiš da ti skinem magiju, rezerviši direktno kod vlasnika, mene, profil od juče, i ne brigaj, blokiraću te čim stigne pošiljka s onim što nisi naručio.
Ono je duboko podeljeno – na TikToku i dalje postoje, zabave radi, mečevi u kojima s jedne strane sedi lik Srbenda sa 33 prsta i zastavom Srbije i Rusije iza, pušta Baju i izgovara uvrede ovom drugom, a s druge strane sedi lik umotan u Albansku zastavu, pokazuje ono rukama što nas jako vređa i pušta Ritu Lipu i nešto mumla na svom zlom jeziku, ljudi tapkaju, njima kaplje kešić, a posle odu zajedno na pivo i da podele kintu.
Ono je smešno - i smešno smešno i smešno neozbiljno i smešno jezivo, jer mi smo društvo onog lika što je napisao "kako to misliš ručak nije bitan", ali i onog matorog što je napisao "sekzi i zavidljivo", one legendice "sramite se, čestitke", ali i one "nisam ih videla ne mogu da komentarišem", kao ultimativni odgovor na "moja deca najlepša".
Po svemu sudeći mi smo drušvo prevaranata, lezilebovića i istinskih psihopata kojima je izgleda lakše da budu bar malo ono što su jer se sve to dešava negde tamo daleko, na nekom internetu. Mi smo društvo kojoj je iznova potrebna validacija – jedan pravi prijatelj i jedno "lep si" i "ne grešiš" nije dovoljno, potrebna je cela livada, svaki dan, iznova kao bunar bez dna.
Mi smo, ujedno i društvo najdivnijeg u ljudima – spremnih da iz istih stopa odu u apoteku u svome gradu da uzmu lek nekome jer u njegovom nema, da podele hleb, da poklone. Da povežu, da ukažu, da pozovu i da se odazovu. Da pokrenu lavine i da dokažu da nije sve palo u vodu, kako se čini.
I samo je dovoljno da pomislimo na moć koju društvene mreže imaju, te koliko nas mogu učiniti sjajnima u dobroj nameri i užasnima u najgoroj da se zaista izistinski uplašimo onog što mogu da naprave. A dovoljno je samo da malkice, samo malkice razmislimo pre nego što osudimo, okačimo, podelimo i apelujemo.
I znam da je jako teško odoleti radosti što je neko na infuziji jer je jeo meksičku hranu na srpski praznik i da je ta pobeda ravna istorijskoj, ali čvrsto verujem da su nekada dovoljna samo dva minuta i odličan ugao za blic u glavama - čarobno ogledalo društva stvarno lako, sigurna sam, može da izgovori: "Ti si najlepša na svetu, ali samo ako izbrojiš do deset pre nego što mi ponovo postaviš isto pitanje".
Podrži 021
021 je pokrenuo svoj gift shop - Shopins.rs, a kupovinom nekog od artikala direktno podržavate rad naše redakcije. Svaki vaš doprinos, ma kako bio velik ili mali, dragocen je. Jer pravo novinarstvo vredi.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Ćuruvija dočekao bombe, a Veran Matić ih pravda
31.03.2023.•
0
Na to bi mogla da se svede odbrana prvooptuženog Radomira Markovića, bivšeg šefa Resora državne bezbednosti "tajne policije".
Da zalijemo mi to... betonom
29.03.2023.•
22
Pre neko veče rekli smo deci da "večeras gasimo sva svetla na sat vremena", onako neobavezno.
Pored reke, u hladu krošnji izrastaju deca
28.03.2023.•
7
Tipičnost jednog grada ogleda se u odnosu na dominantnu kulturnu matricu koja je vladala na ovom prostoru, i koja se formirala kroz istoriju od tri stoleća.
Jedan skoro klasičan razvod
25.03.2023.•
2
U biblioteci Akademske knjige iz Novog Sada možete pronaći i dela poznatog advokata Tibora Varadija. Među njima nalaze se i priče iz advokatske arhive.
INTERVJU Miodrag Stošić: Humor nije lek, ali je pokazatelj da je opasnost prošla
23.03.2023.•
1
Kao narod nismo napravili konsenzus o tome šta se desilo devedesetih i zbog toga se te teme još uvek nisu "skuvale" do kraja i rizično je baviti se humorom na taj način, kaže Miodrag Stošić za 021.rs.
Knedle moramo da izvadimo
16.03.2023.•
24
Vodila sam pre neki dan ovog mog petogodišnjaka da vadi krv, iz vene.
O Vučićevom "nadstranačkom pokretu": Jedi pitu i ne pitaj koliko košta
13.03.2023.•
5
Nije ovde reč o tome zašto Aleksandar Vučić formira nekakav "nadstranački pokret".
Komunistički postskriptum
11.03.2023.•
4
Današnji svet karakterističan je po projektima globalizacije, ne puko ekonomske, nego i političke i ideološke.
Nagrada za arhitekturu u urbanističkom haosu - vreme je za promene
07.03.2023.•
4
Bezmalo tri decenije svake godine Društvo arhitekata Novog Sada dodeljuje nagradu za arhitekturu "Đorđe Tabaković" za kontinuirana plodotvorna ostvarenja na teritoriji Vojvodine.
Androginost božanstava
04.03.2023.•
3
Razumevanje mita pokazaće se kao jedno od najkorisnijih otkrića 20. veka. Zapadnjak više nije gospodar sveta: ispred sebe više nema "domoroce", već sagovornike.
Reciklaža nije dovoljna: Koristiti aparate do kraja
03.03.2023.•
7
Pre nekoliko decenija proizvođači su počeli da u nekoliko navrata u godini izbacuju neznatno poboljšane verzije računara i drugih mašina.
Srećan 8. viber
01.03.2023.•
4
Bilo je pitanje momenta kada ću neki tekst započeti sa "nekad se lepo znalo" i bojim se da je kucnuo čas za to.
Uvod u podunavsko pismo: Od lađe do mačke
27.02.2023.•
0
Izdavačka kuća "Akademska knjiga" nedavno je objavila "Uvod u podunavsko pismo" Haralda Harmana.
Deset evrovizijskih opravdanja
23.02.2023.•
9
Neću vas lagati, ali negde tamo u periodu između sredine januara i sredine februara (kada shvatim da je nova godina zapravo počela) pomislim "O ne, nova godina, sve opet ispočetka".
Novosadski kviz-majstor Branimir Arsić "u penziji": Nešto veliko treba da se desi da se vratim na TV
21.02.2023.•
0
Popularno kviz takmičenje "NS Open" ove godine će trajati dva dana, sa još većim brojem kvizova. O ovom takmičarskom izazovu za 021.rs priča potpredsednik Srpske kviz asocijacije Branimir Arsić.
Kada je Ajnštajn putovao
18.02.2023.•
3
Novosadska Akademska knjiga nedavno je objavila "Putne dnevnike Alberta Ajnštajna", u kojima su zabeleženi utisci o Dalekom istoku, Palestini i Španiji.
Kad se zatrese grad - šta nam je bitno?
17.02.2023.•
6
Ustala sam i krenula u svoju klasičnu rutinu u vidu najvećih muka ovog sveta a to su pregovori sa dečurlijom oko doručka.
Mitovi o poreklu
11.02.2023.•
1
Razumevanje mita pokazaće se kao jedno od najkorisnijih otkrića 20. veka. Zapadnjak više nije gospodar sveta: ispred sebe više nema "domoroce", već sagovornike.
Dlan kao đon
06.02.2023.•
31
Kada je predsednik republike zakoračio u skupštinsku salu prošlog četvrtka začuo se gromki aplauz.
Komentari 18
g pen
mrva
Auto radio kasetofon
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar