Fišing do smrti

"Jeste, uzela sam tuđi identitet i bilo je lako. Iskoristila situaciju. Ja ću već sutra biti u drugoj zemlji a vi ćete i dalje pisati o tome svemu i nećete saznat ništa o meni..."
Fišing do smrti
Foto: Pexels (karina zhukovskaya)

"Hvala vam na pomoći, dobro ću ručati na osnovu tuđe bolesti i vaših dobro podmetnutih leđa, žao mi je ali jebiga", reči su anonimne osobe koja je pre par dana, predstavljajući se kao bolesna devojka iz Mostara uspela da namagarči ljude za ogroman iznos a nakon što su je provalili obrisala je naloge sa mreža, spakovala kofere i otišla.  

Ovaj slučaj je samo jedan od mnogih, a prilično sam sigurna da dosta toga ni ne znamo. U glavama većine nas to funkcioniše, rekla bih, dosta jednostavno - loši ljudi ubijaju, kradu i lažu ali onako filmski, holivudski, furaju neki svoj zli transparentni fazon i ne odu dalje od knjiških primera zlikovaca kakvima ih zamišljamo. 

Mi takođe, osim toga što verujemo da su njihove granice pomerene u odnosu na naše, i dalje beskrajno verujemo u one linije preko kojih se, u našoj stvarnosti, prosto ne ide. 
 
Preko tih linija se ne ide jer eto ih tu, ispred naših vrata, zvone da traže novac za bolesno dete, zaustavljaju u centru, evo ih i ispred marketa tražeći novac za onesvešćeno dete u naručju i eto ih na našim internet ekranima gde se pojavljuju ili kao jedni od nas, isti istacki, samo im je život teži, a spas leži u našim rukama jer su ih sve druge već ošamarile.
 
U liniju koja se ne prelazi lako poverujemo zato što okače fotografiju koja, kako bi tabloidni "pudliceri" rekli "ledi krv u žilama" ili još gore "na ovo neće zaplakati samo onaj ko nema srca" i desi se ono što svi čekamo, slomimo se. Imali mi dvocifreni ili trocifreni IQ slomi nas ta linija za koju smo istinski bili uvereni da se ne prelazi, a to su tuđa bolest, krađa identiteta osobi kojoj je pomoć zaista potrebna, zloupotreba lica da prose protiv svoje volje i sve one linije za koje vrlo dobro znamo da postoje i u gorim oblicima, ali nekako dečije verujemo da nisu ispred naših vrata.
 
Desilo se nebrojeno puta da neko zatraži novac zbog bolesti i mnogo puta da se neko dovoljno iscima da klikne koji link dalje i shvati da je u pitanju samo šarena laža - i tada se dešava ono najtužnije: nije čovek, rekla bih, ožalošćen što je dao novac i novac mu je ukraden. Čovek je ožalošćen jer nije pomogao. 
 
On je doživeo sreću verujući da je uradio nešto dobro i nakon što je i sam emotivno proživeo delić teške sudbine osobe kojoj je novac potreban i učinio nešto malo, koliko je u mogućnosti, a opet dovoljno da zaleči svoju ranu koju ima, mora da se nosi sa dvostrukim teretom što liniju koja se prelazi u tim slučajevima nažalost čini posebno tankom.
 
Fenomen u svemu ovome leži posebno u bezvoljnosti nas samih da se samo malo potrudimo da to dobro delo zaista naiđe na onog kome je potrebno - neretko se susrećemo sa: "Ja ću dati, njima na dušu ako je prevara", te smo učinili medveđu uslugu svima.
I naravno da sa porastom bede koja nas okružuje, ogromnim poskupljenjima koja samo prehranjivanje čine luksuzom, porastom bola u preponama države da finansijski podrži iole jači zdravstveni izazov, naravno da ćemo prelako poverovati u istinitosti svake tužne priče zato što smo možda i sami deo istih. 
 
Lepše se osećamo kada pomognemo, ali sam duboko uverena da i u trenucima emotivne magle i uprkos cigli na grudima koju osetimo kad nas zablješti sjaj očiju deteta sa ulice ili slike, moramo da se bar mrvicu potrudimo da vetar zaista dune u prava leđa.
 
I baš je devojka s početka teksta rekla: "Šta ja sad treba da uradim? Ja se samo poslužila tuđim identitetom a cura naivna i dobra pa mi dala svoje podatke – dobar temelj za mene, izvukla sam pare". Sve u fazonu: "Nema ljutiš - ti jesi dobar i divan, stoji. I jesi naivan ali šta da se radi." Ali kako je moguće biti ono što osećaš da želiš da budeš i znaš da možeš, a da ne podmetneš nogu upravo onome kome želiš da pomogneš? Kako da ne budeš onaj koji prevarantu neće biti jedan od onih neophodnih točkića da mašinerija radi perfektno? Kako zadržati to najlepše u sebi i stati na put pojedincima i celim organizacijama? 
 
Što više razmišljam o tome sve me više baca na neku sajbersekjuriti obuku koja počinje lekcijom o starom dobrom tradicionalnom fišingu - ako je provereno – klikni. Ako nije, proveri. Ako nisi siguran, pitaj nekog ko zna. Pitaj ih više. Zatraži dokaz ili potvrdu, deli te svega par koraka do ispravne odluke. Valjda.
  • Ina

    18.01.2023 19:20
    Tekst za razmišljanje
    Bravo,bravo za tekst.Ovaj tekst je za ozbiljno razmišljanje i nije za brzi komentar,ali zaista nije.Kolumnisti svaka čast.Samo tako nastavi i dalje...
  • Tvrdi

    18.01.2023 13:19
    Ако
    Је отишла из државе, није нестала са лица земље. Може да се нађе оптужи, осуди и драстично казни за превару и пример свима који то покушавају.
  • Iija

    18.01.2023 11:38
    Sami sebe
    Uvek ljudi sami sebe prevare. Ako verujete da će vam neko nešto dati ispod cene, za male pare ili samo vama učiniti znači već ste sami sebe prevarili.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.