
Ludnica novosadskog dana
Biti dovoljno lud ili primoran da nešto pre osam sedneš u auto i zaputiš se na neku od adresa na drugom kraju grada svojevrsni je oblik hrabrosti ako mene pitate.

Foto: 021.rs
Ova video igrica sa bezbroj prepreka i uvek novim apdejtovima zvana "Novosadski saobraćaj" smatra se jednom od najsavremenijih avantura u kojoj pobeđuje samo najluđi ili onaj sa najboljom terapijom.
Za one koji su pratioci instagram stranice "Janka Čmelika" znaju dobro pod kakvim se stresom konkretno živi u mom komšiluku - sve deluje kao onaj skorašnji tiktok mim gde lik spolja udara svom snagom o prozor vozača, a vozač, dok se vozilo klati pod silinom udaranja, sedi miran i radi šta god mimdžija poželi - e tako napolju po ceo dan čuje se ležanje na sireni jer je neko nekog zagradio, najave o koitusu s majkom i sklanjanje kontejnera najbolje u dimenziju X ukoliko jednim centimetrom zauzmu potencijalno parking mesto – treba da ih nema i da gore u paklu.
Ta grupna tortura prosto udara o staklo svaki dan i odlazak na put poznatiji kao "e, idem samo časkom (haha, časkom!) da obavim nešto do Podbare ili Grbavice ili s drugog kraja na Novo naselje", pretvara se u višesatnu igricu sa gomilom prepreka, iskačućih distraktora što onih pravih, što onih fejk, sudaranje ne samo vozilima, nego i dijagnozama onih koji upravljaju i skoro uvek, ako si vešt u prelasku nivoa – dolazak do kraljice. Ta kraljica može biti tek prepreka pred sam cilj, mada može biti i nešto što te odmah, na samom izlazu iz sigurne zone dočeka.
Oni koji su igricu prešli nekoliko puta znaju stvari bolje i mudro planiraju svaki potez – prelazak preko Temerinske iz poprečne u poprečnu, raskrsnica dva Janka ili sličnih noćnih mora bez semafora jednak je posmatranju života koji ti prolazi pred očima i mudrije je izabrati triput desno nego jednom levo - gubiš uvek, samo je pitanje da li bi pre da izgubiš živce ili vreme. Ali samo uz doooobro poznavanje čepova, ključnih tačaka zastoja, prečica i caka imaš tu čast da izgubiš ono što ti je manje bitno.
Ali uz svu dobru unapred isplaniranu strategiju postoji i ono što je zasigurno slučaj - neka od ulica će biti zatvorena, onako, nenajavljeno, jutros niotkuda, neko naložio ili nekome dunulo. Te se ulice zatvaraju svakodnevno, budu zatvorene i po par srednjih vekova, otvore se tek toliko da se skonta da nismo mi to baš najbolje, ajmo opet. Kopa se u zatvorenim ulicama i u onim koje to nisu, tako da prepreke, gejmeru moj sa strategijom, dolaze sa svih strana, množe se i udružuju, repliciraju i mutiraju, te se svakodnevne strategije smatraju zastarelim već iste sekunde.
Moj je utisak da je vozila po centimetru živaca na novosadskim putevima svake godine sve više, da je strpljenja, parkinga, zelenih talasa i pristojnog ponašanja sve manje. Izgleda da postavljamo prioritete tako da je bitno samo preći igricu, sredstva izistinski ne biramo, makar i na svoju štetu.
Skoro svakodnevno svedoci smo ekstremno različitih doživljaja tuđe bahatosti i reakcija onih mimdžija što samo sede i čekaju da sve to prođe - ogroman broj ni krivih, ni dužnih ne želi da se zamera, te gleda da od budale koja mu nanosi ili mu je nanela što materijalnu, što moralnu štetu pobegne što pre. Imamo i onaj drugi ekstrem – gde onaj koji lupa o prozor to radi jer prosto postojiš.
I eto, juče sam u povratku s posla prišla kolskom prilazu na čijoj se bočnoj sredini nalazi ulaz u zgradu. Na drugom kraju prolaza nalazi se parking. Ovaj amfor karakteriše veoma gust saobraćaj komšiluka na dve noge koji prolaze do jednog ili pak do drugog ulaza na dnu parkinga, dece koja se tu igraju, ponekog psa, ali i automobila – ovo je prostor gde postoje dva nepisana pravila: ako vidiš auto pomeriš se, a ako vidiš pešaka usporiš dok se pomera ili čekaš da prođe.
Jedan budući lupač o staklo stajao je na bočnom ulazu i čekao da mu neko otvori vrata. Ja sam, autom puzeći brzinom minus 20 na sat pored njega ispunjavala svoju rutinu koja se sastoji od bar četiri prolaska kroz taj prostor dnevno, deset godina unazad. Da me sad pitate bila bih sigurna da ovuda mogu proći i zatvorenih očiju. Nakon što sam parkirala i krenula ka ulazu u zgradu shvatila sam da me onaj od malopre držeći ogromnu torbu za sport čeka - pomislih "oh, kakav ljubazan čovek, drži mi vrata!"
"Znate li", reče on meni preneraženo, "da ste mi retrovizorom dodirnuli torbu?" Malo mi je zvučalo šašavo ali sam uljudno odgovorila da se izvinjavam, a brigu o tome da li je dodirnuta torba sada dobro zadržala sam za sebe. "Da li znate", nastavio je, "da ste MOGLI tako i mene da dodirnete? Da li znate ste MOGLI tako i da me udarite?"
I dok je tenzija i štajesvemoglost u njegovim rečima rasla, na sekund da budem napadnuta i to ne samo rečima, niotkuda je naleteo moj muž. Samo njegova pojava koja nije verbalizovala čak ni pozdrav bila je dovoljna da torba sa dve noge pobegne u zgradu i nestane u izmaglici besa.
Moj kra(l)j tog dana bio je čovek koji je vikao na mene jer sam mu dodirnula torbu retrovizorom u mimohodu. Ne onaj dostavljač koji mi je presekao put, te nas je samo moja brza desna na kočnici spasila sigurne katastrofe, niti zatvorene tri ulice, niti celočasovno kruženje Podbarom u potrazi za parkingom, niti kilometarska kolona ispod nadvožnjaka u Partizanskoj.
Strategije se menjaju svakodnevno, pod novim okolnostima: Najbolje je igricu ni ne paliti, posebno ako vam se igra oko osam i posle oko 16 časova. Takođe, odlična terapija pravi sjajnu razliku u odabiru pristupa problemima na putu, izbegavati sve ulice koje mogu biti zatvorene, zaobići kritičnih 14 delova grada, a kad naiđeš na kraljicu: puno sreće, pamet u glavu, lepu reč u gvozdena vrata i obavezno torbu pod mišku pre štrafte.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Piše Siniša Tucić: Istorija pamti - i one koji ćute i oni koji deluju
29.08.2025.•
6
U utorak, 26 avgusta, vozim se sa prijateljem i saborcem Markom Jozićem auto-putem od Niša prema Beogradu.
Osećate li bes?
28.08.2025.•
23
Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.
Evropa se ubrzano naoružava
25.08.2025.•
16
Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.
Dogovor stranačkih kolega
21.08.2025.•
17
Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.
Pregovori Trampa i Putina - hoće li biti mira?
18.08.2025.•
4
Tri i po godine je izgledalo da pogibijama i bestijalnosti u Ukrajini nema kraja.
Nacionalno onesvešćen
04.08.2025.•
4
Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.
Da li nam ne treba 100.000 radnika iz Afrike ili nam ih treba dvostruko više - šta kažu činjenice
28.07.2025.•
64
Vest o tome da postoje naznake dogovora o mogućem uvoza radnika iz Gane za deficitarne poslove u Srbiji izazvao je brojne kritike na ovdašnjoj javnoj sceni.
Piše Siniša Tucić: Dve sobe
21.07.2025.•
6
Minulo je 37 godina, od tog toplog jula 1988. Dobro se sećam kada sam kao desetogodišnjak uleteo u stan sa ulice.
Dekan Ekonomskog fakulteta Čučković: Vrlina je ontička sredina (između krajnosti)
20.07.2025.•
12
Profesor etike i dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici, Aleksandar Čučković, ocenio je u autorskom tekstu da smo "svi mi ovde predugo ćutali, pa nam se dogodilo ovo sa čime se suočavamo".
Ko pije kafu za vreme protesta?
08.07.2025.•
12
U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.
Piše Erik Vijar: Studenti mesecima protestuju, ali Evropu to ne zanima
07.07.2025.•
14
Već sedam meseci u Beogradu se održavaju masovne demonstracije. Za pisca Erika Vijara, dobitnika Gonkurove nagrade, ova situacija otkriva da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić spreman na sve da bi ostao na vlasti.
Naoružavanje Evrope - dalje od bezbednosti, bliže strepnji
04.07.2025.•
6
Poslednjih šest meseci priča o naoružavanju Evrope dominira političkim prostorom Starog kontinenta.
Kupi mi, tata, jedan mali rat
20.06.2025.•
13
Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.
Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU
14.06.2025.•
8
Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.
Psihodrama
13.06.2025.•
26
Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.
Piše Siniša Tucić: Lajk, spin, pendrek
10.06.2025.•
14
Memorandum SANU. Černobilj, Niko ne sme da vas bije. Osma sednica, Gazimestan. Jogurt revolucija.
"Sudija koja tuži"
10.06.2025.•
2
Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.
Majne ćazzi, ko je naci?
06.06.2025.•
31
Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.
Kraj rata (ni)je blizu
04.06.2025.•
1
Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.
Imate li kutiju?
30.05.2025.•
14
Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.
Komentari 19
Dule
Djomla
Trt
Klasično budalisanje bezobraznih i nepromišljenih. Nisu problem ludaci koji izleću na crveno, nego ljudi koji ne izleću poput munje na žuto; nije problem izgradnja kružnih tokova i tamo gde su potpuno nepotrebni, nego kad se ljudi kojima su bez potrebe nametnuti u njima snalaze za sekund sporije od optimuma; nije problem ludilo mozga da se svuda ide automobilom, nego što svai drugi sadržaj u gradu nismo zamenili hektarima parkinga i garaža.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar