Kako da mi dete preživi Srbiju?
"U stalnom raskoraku kako vaspitavati decu: onako kako ja mislim da je ispravno ili onako kako će da preživi Srbiju", rečenica je koju sam pročitala negde na internetu.
Foto: 021.rs
I pomislila sam: "Nas je izgleda mnogo više nego što mislim."
Baš ta nedoumica nešto je čime ustima punim beznađa završavam svako ćaskanje na temu principa, metoda, filozofija i načina prenošenja funkcionisanja života deci. Apsolutno svesna da sa principima koje ponese odavde neće preživeti ovo društvo sem ukoliko ga tona čiste sreće i nedostatka baksuzluka ne bude u stopu pratila, često posegnem za rečenicama i metodama kojih se i sama gadim i još češće lupim samoj sebi šamar i kažem "E nećeš vala".
Potom prihvatim da sam odlučila da dete vaspitavam onako kako ja mislim da treba, potpuno ili skoro pa potpuno svesna da će takav u ovoj zemlji, da izvinite, potpuno najebati.
Ovo je zemlja u kojoj "imati nekog negde" rešava sve, a mala deca se tome uče, kao što to najčešće biva, od malih nogu. To je moć u najčistijem obliku pa samim tim i cilj kome stremimo sami i vučemo i decu ka istom.
Imanje nekog negde dovoljno je samo po sebi da se bahatima, beskrupuloznima i najgorem šljamu unapred sklanjamo s puta, a nađemo li se na njemu - zgaziće nas, ili odbaciti da letimo 20 metara od pešačkog prelaza da doooobro razmislimo šta nam je to trebalo.
Imati nekog negde dovoljno je i da usmrtimo onoga na putu i da prođemo apsolutno nekažnjeno - ovde je i zakon takav da pogne glavu pod imanjem nekog negde. Eto, toliko je to bitno.
Ovo je zemlja u kojoj "znaš ti ko sam ja" ide u paru sa imanjem nekoga negde i moć je za sebe, ultimativni argument pesnice otpora toj truloj pravičnosti i pravdi koju oni koji nemaju nikog nigde pokušavaju da uspostave – siroti, ne znaju oni ko su ovi niti koga imaju gde. Dovoljno je u ovoj zemlji biti iz Žitorađe i automatski imati nekog negde, te se diplomatijom lagano može baviti i kojeko, ako se dovoljno zna ko je, je l', ko.
"Uvek budi bolji" rečenica je koju ova dva roditelja prevale preko svojih usta bar osam puta dnevno, po glavi deteta. I isto toliko se puta dnevno kroz ovu glavu provuče i ona posle: "A šta ako u suprotnom pravcu ide onaj koji je učen da uvek ima nekog negde i da 'boljost' kao vrednost niti poznaje niti je bitna – ona živi u tamo nekim rečima, u delima koja se ne mogu ni opipati, stvarima koje nisu prestiž i u glavama čiji je sadržaj potpuno nebitan."
Ako imaš nekog negde, u ovoj zemlji, biti bolji je stvar podsmeha – ne mora se ništa ako imaš nekog negde. Ti si svoje već uradio, možeš i ako hoćeš, da se priključiš tuči navijača recimo i da im objasniš neke stvari – ne zato što znaš neke stvari već zato što oni ne znaju ko si ti pa ih možeš pitati to. To je ona magična ulaznica u svet kakav stvaramo i Srbiju kakvu ne želimo našoj deci a koja, e pa do đavola, u njoj rastu.
I jedan dečak imao je nekog negde. I godinama je maltretirao moje dete – prvi put nađeni u takvoj situaciji govorili smo naše uobičajeno "uvek budi bolji" koje često ide uz "nasilje nije rešenje" i "beži od budale". Posle i više nego previše vremena desilo se to da je bes u glavi našeg deteta kulminirao, da je nekako uspeo da iznedri ono što nismo mislili da će u sebi stvoriti i svom silinom udario malog koji ima nekog negde; povredio ga i zauvek postavio na mesto na kom treba da bude.
Nisam bila srećna, a ni ponosna. A na sebe ponajmanje – jer očigledno ono "uvek budi bolji" već tako rano nije dalo dobar rezultat. Četiri godine i četiri hiljade "uvek budi bolji" kasnije, sinak mi je rekao: "Znaš, mama, sretnem ja njega u školi, javi se on meni, sve to OK. Ali svaki put kad ga vidim, ja ga nekako..." - "Šta, sine?" - "...mrzim."
I bez šale, ta reč je bila kao rez po sred stomaka – ono što najmanje želim da moje dete oseća je mržnja. Ali tu smo gde smo – da li zahvaljujući bahatosti tatinog sinčića, sistema koji neumorno zakazuje, našim metodama koje će uvek veličati samo i isključivo Srbiju kakvu želimo da vidimo ili adaptaciji deteta društvu uprkos svemu najboljem što želim da postanu.
Možda je goli opstanak u Srbiji konačan odgovor i možda smo igricu obrnuli – umesto da deca vaspitavaju Srbiju da uvek bude bolja, Srbija vaspitava roditelje – da nema druge.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Šta je bio razlog posete?
10.08.2026.•
4
Kratka poseta ukrajinskog predsednika Beogradu se završila, a da nismo čuli pravi razlog prvog dolaska ratnog ukrajinskog predsednika u srpsku prestonicu.
Suša u Srbiji: Opomena za sva vremena
01.08.2026.•
34
Pogodila nas je žestoka suša, kakva se ne pamti.
Uvozimo mašine, izvozimo pamet, a budućnost kupujemo sićom iz "tajnih fondova"
27.07.2026.•
10
Zašto uvozimo mašine, a izvozimo pamet, dok nam akademska elita glasa u mraku, a budućnost se kupuje za sitniš iz "tajnih fondova"?
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
12
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
10
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Komentari 20
Milomir
Miloš
Tasha
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar