Gde se vidite za pet godina?

Na internetu je pravu buru pre nekog vremena izazvala objava jednog od brojnih "preduzetnika".
Gde se vidite za pet godina?
Foto: 021.rs
U objavi ovaj "enterpreuner" lamentira nad tim kako je od jutros imao razgovore sa pet kandidata za posao i niko nije imao uverljiv odgovor gde vidi sebe za pet godina. 
 
Ovaj tvit skupio je ubrzo nekoliko stotina "kvotova" besnog čitalaštva, kivnih na 2024. godinu u kojoj se i dalje na intervjuima za posao postavlja ovo pitanje. 
Neki od odgovora bili su "krećem da treniram borilačke veštine da mogu da prebijem svakog ko me pita gde vidim sebe za pet godina", "pet kandidata se spasilo", "da me neko pita bukvalno bih sam napustio taj tužni skup", "dabogda ti se niko ne javio na oglas" i još mnogo sličnih. 
 
Svakako, znamo da se ovo pitanje generalno, knjiški i u idealnim uslovima postavlja kako bi se procenile ambicije i ciljevi, dugoročna posvećenost, odgovornost prema sopstvenom razvoju, sposobnost planiranja i usklađenost sa mogućnostima i vrednostima kompanije, ono suštinski i veoma evidentno kod ljudi u Srbiji izaziva osećaj poniženja, razočarenja i negde čak i vređanja.
U okruženju gde se promene dešavaju svako malo, ljudi često moraju da menjaju i ciljeve i prioritete i apetite. Pitanje koje podrazumeva stabilnost i dugoročno planiranje u ovoj zemlji zvuči bahato, ignorišući svakodnevne izazove i realne brige. 
 
Mnogi kandidati smatraju da se takvim pitanjem isključivo ispituje lojalnost, što deluje stereotipno jer ima za cilj jedno – da testira rešenost da se dugo zadrži u firmi. Ljudi zato osećaju pritisak da odgovore ono što "zvuči lepo", a ne ono što zaista misle. A to vodi do osećaja neprijatnosti i poniženja.
 
A zašto?
 
Živimo u zemlji u kojoj se u ogromnoj meri gaji kultura gazdovanja, pa većinom radimo za "gazde". A vrlo dobro znamo kako se radi za gazde – vredno i marljivo, kao i svuda, s tom razlikom da gazda očas posla jednog dana nakon ustajanja na pogrešnu nogu zagazduje prstom u pravcu izlaznih vrata. 
 
U zemlji koju ekonomska kriza drmne jače nego ostale, što zbog nepopularne politike, što zbog jeftine radne snage, vrlo lako čak i oni čiji su poslovi do juče bili sigurni kao zora – ne osvanu. Pa poslodavci koji su se do juče hvalili kojekakvim benefitima, "fitpass"-ovima, privatnim zdravstvenim osiguranjima, picama i pivom petkom, "remote" radom i tim bildinzima – utihnu, nakon što su kroz vrata ispratili na desetine do juče tržišno primamljivih stručnjaka.
 
Živimo u zemlji u kojoj se danas ne kopa, a sutra kopa litijum, te se juče mirno spavalo nad jastukom, a danas beži glavom bez obzira. U zemlji u kojoj se danas zvecka oružjem, a sutra smo se ipak samo šalili. U kojoj se danas uvodi vojni rok, a sutra se očekuje da poslodavac blagonaklono gleda na obavezan izlet u šumu i šiljenje puške u kasarni. Danas se u ovoj zemlji novcem obasipaju buduće majke da bi sutra iste dobile otkaze po povratku s porodiljskog.
 
Danas protestuju poljoprivrednici, sutra prosvetari, prekosutra ponovo isti, jer se ništa ne menja. Do juče je jaje koštalo 11 dinara, a danas "niko živ ne zna zašto su cene u Srbiji toliko veće u odnosu na one u Evropi". Danas se u ovoj zemlji novcem kupuje čast, ugled i do juče najčvrščći stav, a koliko već sutra traži davno izgubljeni kredibilitet nazad. 
Dok se ministri bore protiv kladionica, televizije ih uporno reklamiraju. U zemlji u kojoj se svakodnevno nekoliko stotina hiljada zaposlenih pribojava političkih promena – jer svaka od njih potencijalno sobom nosi ili promenu pozicije ili gubitak posla, po principu "nije ga ni bilo".
 
I znajući ogroman broj ljudi koji su za poslednjih pet godina promenili poslove, jer su firme propale, zaista je suštinski licemerno pitanje petogodišnjeg plana staviti u ruke radnika. Onog, koji na takvo, u idealnim uslovima, može odgovoriti poželjno samo u okruženju koje se ka njemu, ako ne u potpunosti, a onda bar velikim delom, postavlja kao mesto koje petogodišnje i sve ostale planove može da isprati. 
 
Ovde su ljudi s pravom besni na takve floskule, jer pravo pitanje treba da se postavi poslodavcu, državi u kojoj posluje i društvu koje ga formira. Gde on sebe vidi za pet godina? Ima li petogodišnji plan i da li je kandidat deo njega? 
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Mirko

    15.11.2024 19:01
    ...na to pitanje...
    ...se postavi kontra pitanje - a kako vi mene mislite da tretirate?
    Ako budem imao dobro radno okruženje, kolege koje mi ne podmeću "klipove", šefa koji me ne maltretira većprati, usmerava i motiviše, ako budete ulagali u mene i moje veštine i cenili moj rad, vidim sebe u ovoj kompaniji kako napredujem i pratim svog šefa - on stepenicu gore, ja stepenicu gore.

    Ako mislite da vam radim prekovremeno za džabe zbog renomea tj "prestiža" koji nosi ime ove kompanije, da "se takvi stručnjaci na ulici nalaze za manje para", ako mislite da je tim bilding 3 pelinkovca koja mi platite na "proslavi dočeka nove godine", bojim se da se vidim na isti način kao i moj prethodnik - u drugoj kompaniji :)
  • Darko

    15.11.2024 17:51
    Dace mi bog snage da sa svojom decom odem u Ameriku jer nisam im neprijatelj da zive u Srbiji...
  • KizaRock

    15.11.2024 17:48
    ...
    Za 5 godina cu zaliti za dzigericom koju mu ovi monstrumi jedu 30 godina. Ostaje nada da cu decu da spasem i posaljem u svet.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.

Sedite malo, odmorite

Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.

Srbija odumire

Poslednjih godina često čujemo kako u mnogim fabrikama nema dovoljno radnika, a ni ponovna raspisivanja konkursa ne rezultiraju popunom radnih mesta.