Mladi su najgori

Ta neka simpatična mržnjica prema mladima dolazi, čuda li, s godinama.
Mladi su najgori
Foto: 021.rs
Odrastali smo i sami a svakim narednim korakom, bližim nekoj odraslosti, sudarali smo se sa strelama koje ispaljuju lukovi u rukama nekih zvanično odraslih; te ne znate vi ništa, te kašće vam se samo, te zeleni ste vi, te manite se toga, ne znate u šta se upuštate.
 
I slušajući neke nove zvanično odrasle ljude, a u nedostatku ličnog kontinuiranog suživota sa generacijom Z, čujem, dragi moji, svašta: Te da to ne zna red, te da su drski, da ne umeju rečenicu da sklope, da ih zanima samo beneficija ali ne i rad, da čak ne žele ni da rade besplatno već da, kao pravi ljudi, budu plaćeni za svoj (verovatno nikakav i nedovoljno odrastao) rad. Čujem svašta, čujem da gaze i da ne mare. Da ne slušaju i da guraju svoje. Da nam se sa njima ne piše dobro.
Evo, gazeći četresprvu, najčešće kroz šalu, pa na mala vrata, bacam i sama strelice ka nekim novim mladima, konkretno onima koje podižem. I ta deca koju podižem, ona s kojom se druže i ona koja ih okružuju deo su neke nove Alfa dimenzije koja nasleđuje trenutno sve ikada. 
 
Nemali broj puta strelica mi se tako jasno, nedvosmisleno i precizno vratila i zabola se po sred čela; oni znaju, oni umeju, oni su u stanju da preskoče i milenijume i milenijalce. Srećom, strelice sa čela skinem lako jer ih Alfe za sada bacaju sa gumenim vrhovima, duše mekane. A kad ih skinem onda shvatim neke nove popriličnosti:
 
Biće bolji ljudi od nas, sigurna sam. Da, ti tako najgori mladi koji ne znaju reda i ne poštuju odrasle i ne umeju da se izražavaju i samo blenu u ekrane, da, ti. A u to verujem jer ih vidim kako prirodno razdvajaju dobro od lošeg, koliko su prirodno otporniji na promene, koliko lagano i bez pompe prigrle svaku inovaciju kao da je oduvek bila tu. Koliko lako uče i koliko su njihovi alati sada digitalni, a znanja personalizovana. 
Jer se tako lako i jednostavno povezuju globalno i tako lako, nama neshvatljivo, prevazilaze i granice i netrpeljivost prema bilo kakvim različitostima uprkos tako snažnim naporima odraslih da različitosti vide i osude - preskaču, ne vide ih, ne registruju i ne fermaju.
 
Jer su kreativni do zla boga, prilagodljivi kako nismo navikli i spremni da se sutra očas posla prilagode svakom izazovu. To juče izašlo iz pelena a danas, ej samo, zna da ista zagađuje prirodu. To drži papirić u onoj pesnici malenoj što videlo života nije a već zna da je treba otvoriti tek iznad kante. To razvilo veštine emocionalne inteligencije jer se eto, neko dosetio da se, možda, malko više pažnje posveti mentalnom zdravlju i podršci u školama i porodicama.
 
A ova današnja gen Z omladina? Rade i oni neke dobre stvari. Ta zarazna tehnološka prilagodljivost vuče ih isto tako lako ka ekspresno mobilišućem aktivizmu - često su angažovani pokretači društvenih inicijativa i kampanja za pozitivne promene. A te promene koje žele opet se, često, uzvrte oko onih vrednosti koje mi zadrte matore guzice odbijamo da širimo: sloboda, moralni integritet, nepotkupljivost, tolerancija i "slepilo" ka  različitostima.
 
Ta njihova zarazna samostalnost i pozitivna bahatost strela je za sebe – i to ona bez gumenog pričvršćivača. Njome sam sigurna da će umeti da promene nešto. Možda je svet preveliki zalogaj ili samo treba dočekati neku tamo Omegu.
 
U proteklih nekoliko nedelja, Novi Sad je bio središte studentskih i srednjoškolskih protesta, posebno ispred Gimnazije "Jovan Jovanović Zmaj". Ovi protesti rezultat su reakcija na pritiske prema nastavnicima i učenicima koji su se usudili da učestvuju u akciji "Zastani, Srbijo", organizovanoj u znak sećanja na žrtve tragedije na Železničkoj stanici. 
Napori vlasti da kako zna i ume obezvredi protest tuge zbog nastradalih i vapaj za odgovornošću su u najmanju ruku besramni. Gradonačelnik je osudio skup ispred gimnazije, nazivajući ga "moralnim sunovratom, nezapamćenim u istoriji Novog Sada". 
 
Od juče internet je preplavljen akcijama podrške - što srednjoškolaca što studenata u nameri da se očuva minimum dostojanstva i kritičke misli. Moralni sunovrat kako kaže gradonačelnik strela je usmerena ka ovim mladim ljudima koji iz jedne potpuno druge dimenzije posmatraju istu koja proleće pored i maši ih. 
 
A ja bih sve svoje strele odložila do daljnjeg, nadajući se da će upornost biti jedna od onih osobina koje će se naći na počasnoj listi vrlina kojima ćemo ostaviti ovaj svet. Da gaze i da ne mare. Da ne slušaju i da guraju. Ili makar da izguraju do Omegica. Oni će rešiti sve.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Beli

    07.12.2024 18:27
    Ogledalce
    Moja generacija (i ja)kaže
    Bile martovske demonstracije(Vuk Drašković) ništa nismo uradili(izdani)
    Bio 5 oktobar - pokradeni , iznevereni,sludjeni
    Ovi danas (naslednici vlasti pre 5 oktobra) rade šta hoće,pametni otišli,mi ostarili i iznevereni postali smo samo posmatrači borbe Kurte i Murte
  • 27yo

    07.12.2024 14:29
    Imam 27 godina i smatram se mladim. Hoću, želim i nadam se boljem životu. Politika me i interesuje i ne ali znam da ovi na vlasti ne valjaju tj krš su. Problem je što nemam u koga da pogledam za primer! Opozicioni lideri su blago rečeno sramotni. Reciklirani iz bivše vlasti ili nekulturni ili nepristojini u svakom slučaju orah iz ruke da ne uzmeš ni njima ni ovima sa vlasti. Ne želim da kažem i naravno da nisu isti ali meni treba neko mnogo više drugačiji nego što su ovi. To je problem mladih. Mnogi moji drugovi su aktivisti kod vlasti i kod opozicije i gledajući njih shvatam da tu sreće nema. Mi se svađamo oko "zvezde i partizana" a nama je potrebna politička Barselona a toga nema. I za kraj za sve koji misle da su "mladi" ustali čisto da znate mnogo ali mnogo više mladih podržava vlasti ili još gore. Ovi mladi što su "ustali" su jednocifrena manjina.
  • Kaja

    07.12.2024 09:49
    Obavezno
    Mladi izađite na izbore, ali svi, da krojite vi svoju budućnost a ne oni sa sedamdeset, osamdeset godina.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.

Sedite malo, odmorite

Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.

Srbija odumire

Poslednjih godina često čujemo kako u mnogim fabrikama nema dovoljno radnika, a ni ponovna raspisivanja konkursa ne rezultiraju popunom radnih mesta.