Pritisak, pritisak, pritisak...

Pritisak se u opštem smislu definiše kao sila koja deluje na određenu površinu. Meri se u Paskalima, a razlikujemo atmosferski, hidrostatički, dinamički i mehanički.
Pritisak, pritisak, pritisak...
Foto: 021.rs
Međutim, nekada davno kada smo se ovog termina dotakli u školama, ni slutili nismo koliko je sve oko nas upravo odnos sile i površine na koju sila deluje. Nekad smo sila, nekad površina, ali bilo kako bilo – pritisak je u vazduhu i svuda oko nas. Ljubavi, pričekaćeš.
 
Sile smo, verujem, mnogi od nas bili još od malih nogu. Ni ne znajući da opterećujem površinu često sam, dok meri svoj krvni i drži se za glavu, od majke mogla čuti da joj je visok upravo zbog mene. Visok je bio i tati, ali tu sila nije bila sa mnom – sekirao se oko sveta oko sebe. 
Danas, kad i sama gledam visoke vrednosti na ekranu shvatam da je sila svuda, prožima se kroz prirodu i stvari, kroz ljude i društvo. Materijalizuje se i na drugim, ne samo na prizma/omron ekranima, a onda je stvaramo i sami, silovito, na druge površine.
 
Posmatramo već dva meseca snažan pritisak studenata na institucije i vlast; oni neumorno nastavljaju blokade fakulteta i još snažnije pritiskaju ne bi li ostvarili svoje zahteve. Vršeći pritisak na vlast, oni vrše pritisak i na ostatak društva; onaj lične prirode gde shvatamo da ne treba i ne smeju da budu sami. Onaj pritisak gde biti deo zajednice znači pokazati solidarnost i nikako drugačije. Pomoći im da se izbore sa psihološkim pritiskom i strahom od nasilja; možda podmetnuti sebe ispred haube. Taj pritisak nas tera da u što većem broju i sami dohvatimo transparente, latimo se crvenih rukavica i njima zgrabimo silu i pohitamo ka željenoj površini da otresemo svoje paskale. 
Ogroman broj škola ovih dana se bori sa svojim pritiscima; neke su obustavile rad većinom glasova nastavnika i profesora koji su ušli u štrajk u znak podrške studentnima a neke nisu zbog, kako kažu, političkih pritisaka. Pritiske u njima vršili su pritisnuti nastavnici i to na roditelje dece koji su, u znak podrške, rešili da decu ne šalju u školu. 
 
Tu, gde je bilo političkih pritisaka ali i onih ekonomskih gde su se prosvetari uplašili da ne izgube posao i koru hleba desio se novi pritisak; mnogi su se roditelji samoorganizovali i kao besna sila agresivno podržali nastavnike koji žele a ne smeju. Oni su okružili škole i pokazali pritisnutim nastavnicima da nisu sami, da se oslobode straha i priključe pritiscima sa ove strane ograde. I u nekim slučajevima, uspeli.
 
Sa druge strane, Ana Brnabić vršila je finansijski pritisak navodeći da će, ukoliko ne pokleknu, studenti izgubiti prava na domove, na budžetsko finansiranje i ostale privilegije. Mediji vrše pritisak na svoj način: S jedne strane, oni nacionalni, kao pesmicu ponavljaju da se država suočava sa političkim plaćenicima skrivenim u telima studentarije koja ima na umu da sruši državu dok, ujedno, sve to radi samo da bi palamudila po fakultetima. 
 
Taj medijski pritisak prenosi se precizno u ruke (ko za inat, uvek starijih građana) koji iste podižu nailazeći na protestne kolone i prstom upirući u neprijatelje njihovog voljenog predsednika govoreći mladima da treba da ih je sram, da su bede jedne i da "marš u P" (gde je P jednak sili F koja deluje ravnomerno po površini A).
 
A nesporno, pod pritiskom prejakih i dobro organizovanih, ekstremno kreativnih i hrabrih studenata je i kreativni direktor vladajuće stranke – krvava šaka kao simbol blokada i protesta prosto vuče i pritišće da se u suprotnom taboru stvori nešto slično. Tako smo bili počastvovani da ugledamo remek delo nekog ko je, očigledno, sistolno i dijastolno ostao bez vida - ruka koja je besramno i dalje krvava pokazuje nam srednji prst. U danima nakon rađanja ove kreacije iste smo viđali po plakatima koje su čuvali neki lojalni vojnici ali i po betonima u školskim dvorištima; neki Ćaci oslikavali su crvenog bana a potom bežali, pod pritiskom sramote, možda.
A čini se da je u ovoj priči o dedi i repi i studentima sve više onih koji se priključuju da pomognu. Nesporno da i oni to rade pod pritiskom – onim pritiskom koji kaže: Ovo se dešava sada i verovatno nikada više, studenti neće ponoviti ovako nešto, prilika je takva da ovog trena moraš da povučeš i ti da iščupamo repu. 
 
Da li je ovo socijalni pritisak ili onaj koji ima veze sa savešću ili odgovornošču nije ni važno. Važno je da sa svima ostalima iskoračimo na ulicu: da napravimo takvu silu koja zasigurno diže vrednosti na nečijim prizmama dok more ljudi posmatra bojažljivo, iza zavese, praveći se da je i dalje važan. Da krvave srednje prste vraća u džepove, da iznova makar potajno bude osramoćen dostojanstvom, upornošću i hrabrošću omladine i svih ostalih koji se pod pritiskom sopstvenog besa i poniženja nalaze na ulicama.
 
Pritisak je svuda oko nas. Važno je samo da pokleknemo gde treba i pritisnemo gde je sudbinski važno. Da ga merimo jer se sekiramo zbog sveta oko nas. A da bismo ljubav vratili u vazduh, pritisnimo asfalt danas. I svaki naredni put kad osetimo pritisak, kakav god.
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • NikolaLiman

    24.01.2025 16:49
    Sjajno
    Bravo! Pritisak do daaaske!
  • Novi Sad

    24.01.2025 12:44
    Pitam se
    Pitam se sta ce primitivne divljacine osmisliti da na ovo odgovore? Do sada im je pao na pamet samo centralna tema njihovog mozga: Srednji prst. Kad pogledam taj intelektualni kapacitet, pitam se, kako su samo uspeli da tako zasednu na potrebne poluge kontrole? Ko ih je tome naucio i finansirao isto? Taj deo me brine. Nikad ne bih pomislio da su englezi umesani.
  • Trandafil

    24.01.2025 12:37
    Pročitah na redditu
    Pumpaj!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.

Sedite malo, odmorite

Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.

Srbija odumire

Poslednjih godina često čujemo kako u mnogim fabrikama nema dovoljno radnika, a ni ponovna raspisivanja konkursa ne rezultiraju popunom radnih mesta.