Vrhunac nebitnosti Evrovizije

Evrovizijska nedelja je za nama. Mnogi bi rekli nikad dosadnija, ali ponajviše nikad besmislenija.

Mnogi su pune džakove kletvi bacali na one koji su se i ove godine usudili da gledaju ovaj festival smatrajući ga licemernim, politički obojenim i bili bi potpuno u pravu.

No, cela vojska okorelih fanova ne odustaje. Nakon prošlogodišnje telenovele u kojoj je izraelsko učešće napravilo toliku pometnju da je pored nereda unutar organizacije, diskvalifikacije Holandije, mora incidenata i kontroverzi i na kraju planskog dovođenja festivala na najneutralnije tlo Švajcarske, mnogi su verovali da će ovogodišnja Evrovizija biti ili još burnija ili pak, potpuno mirna i vraćena na stare tokove. Istina je negde između. 

Za početak zemlje bivše Juge dobile su svoje packe i nisu ušle u finale: Uložile su mnogo vremena, novca i posvećenosti na što savršenije izvedbe pesama koje su u najmanju ruku bezveze; "Milu" smo čuli već sto puta, a Prinčevo mahanje rukom i stiskanje pesnice još više. Prst bih ovaj uperila u bumerštinu u žiriju nacionalnog takmičenja i tu bih ga ostavila. 
 
A kada su finalisti u pitanju javnost veli da konkurencija nikad nije bila slabija, iako je Švedska standardno bila odlična, Finska još standardnije bila luda ko zvono i to nam objasnila kao onomad Kaarija sa plafona, Estonija izdominirala kritikom Evrope i donekle uradila ono što je Holandija pokušala posle godine, pre nego što ju je Evropa uputila na najbrži izlaz. 
Nemačka je poslala ubedljivo najjaču pesmu u poslednjih ikad, Letonija nam pokazala koliko vizuelno može da oduva muzičko, Albanija je ove godine savršeno artikulisala neartikulisani etno vajb, Francuska rešila da ide na siguricu – jaka balada uz jak vokal. Malta je servirala Kanta, Grčka odličnu pesmu i sjajan glas, Španija dobar kuk, Italija preslatku baladu uz još slađu izvedbu. Ruku na srce, bilo je odličnih stvari. 
 
Od onih koje su tu standardno i viđamo skoro svaki put: Generičke pesme koje uđu na jedno izađu na drugo poput ovogodišnje Holandije, Islanda, i San Marina, United Krindždom i njihovih standardnih nula poena, ali i Ukrajine koja ulazi u finale (ili pak pobeđuje) na silu poput onih snimaka iz Japana gde train pusheri guraju ljude u voz da svi stanu; još od početka rata u Ukrajini ova zemlja što zasluženo, što ne, ali mora da stane u voz, makar na silu.
 
I naravno Izrael. I ove godine poslao je baladu u izbedbi ženskog vokala čiji je nastup, sada već tradicionalno, organizator morao da modifikuje - "Ua" da utiša, a da pusti lažni "Jej" i tapš, te da se ne vidi da pevačica sjajno glumi zahvalnost za podršku. Izrael je takođe poslao (opet tradicionalno) i milione novca kojim je kupio televote glasove i ugurao se na skoro pobednički tron iako gotovo niko pesmu nije niti primetio.
 
Pobedu Austrije mnogi su upravo i komentarisali tako, kao spas od Izraleske pobede. I ne samo televote, Izrael je uložio poprilično i u najagresivniju moguću internet kampanju i reklame kojim se pozivamo da glasamo za njihovu pesmu. Neko bi upitao zbog čega je toliko važno pobediti na tako idiotskom festivalu koji gledaju samo isti takvi, a neki bi pak rekli koliko je to sjajna platforma za promociju zemlje, kulture, nevinosti, najlepšosti i spiranja krvi sa zastave. 
 
A kada je u pitanju celokupna organizacija – ove godine su Švajcarci bili perfektni i uspeli, po mom skromnom mišljenju da nam prirede najbolji revijalni deo - gledali smo nastup "pobednika naših srca", Baby Lazanje i Kaarije kako izvode mešap svojih evrovizijskih pesama u najluđoj izvedbi sa snažnim vajbom muzike i stila 90-ih. A kada je lokalna organizacija u pitanju, možda bi neko mogao da javi Duški Vučinić da slobodno ustupi mesto nekom novom, jer čini se da ćemo se uskoro podaviti u režiranom hejtu celokupnog festivala. 
 
I na kraju, pobedila je Austrija. Kao i prošle godine Švajcarska tako što nije bila favorit publike, ali je skupila taman toliko poena da se popne na prvo mesto. Čini se da je recept za pobedničku pesmu jak vokal, ozbiljna tema i dovoljno dopadljiv aranžman da publika baš ne digne ruke potpuno, već da pošalje koji glas. Takođe, i ove su se godine izgleda train pušeri trudili da ne dopuste Izraelu pobedu, jer bi to definitivno odvelo ceo festival dođavola. 
 
Nakon subote pojavili su se mnogi navodi da je možda vreme za preispitivanje načina glasanja jer, čini se, nešto ne štima u ovome najbolje. Jedan moj prijatelj rekao je da treba određivati pobednika merenjem vrištanja publike u hali i prva bih glasala za ovaj predlog.
 
I bes prema organizatoru je ponovo i više nego opravdan – sponzoru takmičenja, iako je agresor, navodno ne može se dati noga, kao onomad Rusiji, ali se na kraju postavlja pitanje – na koji način prekinuti tradiciju sad već gotovo sigurne zamalo pobede Izraela, već dužeg nezadovoljstva decenijskih ljubitelja ovog festivala? Neke ideje?
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Hihihi

    13.06.2025 22:38
    Lol
    Pa Malta baš i nije servirala Kanta, ako me razumete. ;)
  • Deks

    19.05.2025 22:06
    Naprotiv, ove godine je veoma podignut kvalitet Evrovizije, bilo je pregršt predivnih pesama. Zaslužena pobeda Austrije mada je moj favorit bila Italija. Jedina zamerka za organizaciju mi je glasanje publike. Evroviziju treba vratiti korenima i dozvoliti samo glasanje stručnog žirija. Publici nije u prvom planu kvalitet, već oni gledaju populizam a to ne želimo na Evroviziji. Stadioni su za populizam a ne Evrovizija. To je i razlog zašto Srbija nije prošla u finale jer po kvalitetu to bi sigurno zaslužila. Inače Ukrajina ima odličnu zabavnu muziku i zasluženo je skoro svake godine u vrhu Evrovizije počev još od Ruslane 2004.g. Državne televizije članice EBU (čitaj države) organizuju ovo takmičenje i s obzirom da su Rusiji uvedene sankcije ova zemlja je isključena. Međutim ni jedna zemlje članica EBU nije uvela sankcije protiv Izraela. Ako je Izraelu dozvoljeno da se takmiči onda je ravnopravan i ima pravo i na pobedu. Govorite o mogućoj zloupotrebi glasanja (publike), a gde su dokazi? Izrael je zaista imao odličnu pesmu i verujem da se mnogima svidela i da su glasali za nju. Potresno je bilo to što im je pevačica jedva preživela napad iz Gaze pre dve godine kao što je potresna i svakodnevna patnja Palestinaca.
  • A1

    19.05.2025 21:16
    Prevaziđeno
    Suvišna analiza suvišnog festivala.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.

Sedite malo, odmorite

Ne umem da sedim. Bukvalno. Ako nemam telefon u ruci, daljinski u vidokrugu i nešto da "skeniram" pogledom (najčešće spisak obaveza koje neću obaviti), ustajem.