Mnogi su pune džakove kletvi bacali na one koji su se i ove godine usudili da gledaju ovaj festival smatrajući ga licemernim, politički obojenim i bili bi potpuno u pravu.
No, cela vojska okorelih fanova ne odustaje. Nakon prošlogodišnje telenovele u kojoj je izraelsko učešće napravilo toliku pometnju da je pored nereda unutar organizacije, diskvalifikacije Holandije, mora incidenata i kontroverzi i na kraju planskog dovođenja festivala na najneutralnije tlo Švajcarske, mnogi su verovali da će ovogodišnja Evrovizija biti ili još burnija ili pak, potpuno mirna i vraćena na stare tokove. Istina je negde između.
Za početak zemlje bivše Juge dobile su svoje packe i nisu ušle u finale: Uložile su mnogo vremena, novca i posvećenosti na što savršenije izvedbe pesama koje su u najmanju ruku bezveze; "Milu" smo čuli već sto puta, a Prinčevo mahanje rukom i stiskanje pesnice još više. Prst bih ovaj uperila u bumerštinu u žiriju nacionalnog takmičenja i tu bih ga ostavila.
A kada su finalisti u pitanju javnost veli da konkurencija nikad nije bila slabija, iako je Švedska standardno bila odlična, Finska još standardnije bila luda ko zvono i to nam objasnila kao onomad Kaarija sa plafona, Estonija izdominirala kritikom Evrope i donekle uradila ono što je Holandija pokušala posle godine, pre nego što ju je Evropa uputila na najbrži izlaz.
Nemačka je poslala ubedljivo najjaču pesmu u poslednjih ikad, Letonija nam pokazala koliko vizuelno može da oduva muzičko, Albanija je ove godine savršeno artikulisala neartikulisani etno vajb, Francuska rešila da ide na siguricu – jaka balada uz jak vokal. Malta je servirala Kanta, Grčka odličnu pesmu i sjajan glas, Španija dobar kuk, Italija preslatku baladu uz još slađu izvedbu. Ruku na srce, bilo je odličnih stvari.
Od onih koje su tu standardno i viđamo skoro svaki put: Generičke pesme koje uđu na jedno izađu na drugo poput ovogodišnje Holandije, Islanda, i San Marina, United Krindždom i njihovih standardnih nula poena, ali i Ukrajine koja ulazi u finale (ili pak pobeđuje) na silu poput onih snimaka iz Japana gde train pusheri guraju ljude u voz da svi stanu; još od početka rata u Ukrajini ova zemlja što zasluženo, što ne, ali mora da stane u voz, makar na silu.
I naravno Izrael. I ove godine poslao je baladu u izbedbi ženskog vokala čiji je nastup, sada već tradicionalno, organizator morao da modifikuje - "Ua" da utiša, a da pusti lažni "Jej" i tapš, te da se ne vidi da pevačica sjajno glumi zahvalnost za podršku. Izrael je takođe poslao (opet tradicionalno) i milione novca kojim je kupio televote glasove i ugurao se na skoro pobednički tron iako gotovo niko pesmu nije niti primetio.
Pobedu Austrije mnogi su upravo i komentarisali tako, kao spas od Izraleske pobede. I ne samo televote, Izrael je uložio poprilično i u najagresivniju moguću internet kampanju i reklame kojim se pozivamo da glasamo za njihovu pesmu. Neko bi upitao zbog čega je toliko važno pobediti na tako idiotskom festivalu koji gledaju samo isti takvi, a neki bi pak rekli koliko je to sjajna platforma za promociju zemlje, kulture, nevinosti, najlepšosti i spiranja krvi sa zastave.
A kada je u pitanju celokupna organizacija – ove godine su Švajcarci bili perfektni i uspeli, po mom skromnom mišljenju da nam prirede najbolji revijalni deo - gledali smo nastup "pobednika naših srca", Baby Lazanje i Kaarije kako izvode mešap svojih evrovizijskih pesama u najluđoj izvedbi sa snažnim vajbom muzike i stila 90-ih. A kada je lokalna organizacija u pitanju, možda bi neko mogao da javi Duški Vučinić da slobodno ustupi mesto nekom novom, jer čini se da ćemo se uskoro podaviti u režiranom hejtu celokupnog festivala.
I na kraju, pobedila je Austrija. Kao i prošle godine Švajcarska tako što nije bila favorit publike, ali je skupila taman toliko poena da se popne na prvo mesto. Čini se da je recept za pobedničku pesmu jak vokal, ozbiljna tema i dovoljno dopadljiv aranžman da publika baš ne digne ruke potpuno, već da pošalje koji glas. Takođe, i ove su se godine izgleda train pušeri trudili da ne dopuste Izraelu pobedu, jer bi to definitivno odvelo ceo festival dođavola.
Nakon subote pojavili su se mnogi navodi da je možda vreme za preispitivanje načina glasanja jer, čini se, nešto ne štima u ovome najbolje. Jedan moj prijatelj rekao je da treba određivati pobednika merenjem vrištanja publike u hali i prva bih glasala za ovaj predlog.
I bes prema organizatoru je ponovo i više nego opravdan – sponzoru takmičenja, iako je agresor, navodno ne može se dati noga, kao onomad Rusiji, ali se na kraju postavlja pitanje – na koji način prekinuti tradiciju sad već gotovo sigurne zamalo pobede Izraela, već dužeg nezadovoljstva decenijskih ljubitelja ovog festivala? Neke ideje?
OGLASI RADNO MESTO! Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
Komentari 5
Hihihi
Deks
A1
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar