INTERVJU Zoran Predin: Našu decu čekaju njihove Sutjeske i Neretve

Jedan od najznačajnijih rokenrol bendova Jugoslavije Lačni Franz, proslaviće naredne godine četiri decenije od osnivanja, a frontmen sastava Zoran Predin u intervjuu za 021 priča o muzici nekada i sada, partizanima, "presvlačenju dresova", šta očekuje buduće generacije, ali i o tome šta je ovdašnji folklor.
Zoran Predin nije čovek jeftinih parola, jer da je tako, činjenica o 40 godina od osnivanja Lačnog Franza bila bi apsolutno nebitna. Bend koji vodi uspeva da ostane mlad, te da u sadašnjosti pronađe reči koje su potrebne da bi se secirala stvarnost za običnog čoveka.
 
Taj vid odnosa sa publikom traje od samih početaka slovenačkog sastava, pa već na prvom albumu "Ikebana" iz 1981. godine, pevaju mami da "kupi nam pištolje", jer se "nismo dokazali", ukazujući na destruktivnu prirodu čoveka. Na istom albumu, u čuvenoj pesmi "Praslovan" Predin peva o tome kako će po svim propisima sve otići dovraga, što će se pokazati dekadu kasnije. 
 
S druge strane, Predin ispeva i numere kao što su "Čakaj me", koju će u međuvremenu obraditi Arsen Dedić. Godinama kasnije, uz pratnju Arsenovog sina, Matije Dedića, otpevaće setnu "Što bi mi bez nas", gde će kroz stihove "Htjeli smo bolji svijet, al' onda je nestalo novca, pa se naš dobri zec pretvorio u opasnog lovca" opisati sudbinu svoje generacije. 
 
Zoran Predin je nedavno napunio 60. godinu života, od čega je 40 godina posvetio muzici. Kako kaže u intervjuu za 021.rs, ogromna je razlika između muzike od pre četiri decenije i onoga što se danas stvara. 
 
"Muzika iz osamdesetih je nosila zaraznu radoznalost i poetske poruke koje su potpuno promenile svet. Danas je muzika uglavnom samo industrija zabave. Muzika za oči", poručuje Predin u razgovoru za 021.rs. 
 
021: U jednom intervjuu, na konstataciju novinara da bi onaj ko je slušao Lačni Franz osamdesetih teško poverovao da ćete kroz 30 godina pevati Čolu i Bijelo Dugme, rekli ste da imate "još luđe ideje". Koje su to još luđe ideje i jeste li ostvarili neke?
 
Predin: Ideja minimalne obrade vrhunskih hitova bivše države u albumima "Tragovi u sjeti" 1 i 2 s Matijom Dedićem je uspešno prošla glavom kroz zid. Pevajući pesme svojih kolega ispunio sam sebi skrivenu želju, da odabrane pesme na svoj način vratim u kolevku. Imam još puno, a neke od ludih ideja koje ću realizovati u bliskoj budućnosti. Recimo album Zoran peva Arsena, u kojem ću Arsenove pesme izvesti u gypsy swing maniru. Četrdesetu godišnjicu svoje muzičke karijere obeležiću i serijom koncerata, kako električnih tako i akustičnih, na kojima ćemo ugostiti legendarnu Anju Rupel iz Videosexa.
 
021: Pevate o "generaciji stripova (na hladnoj pivi)". Neiscrpna inspiracija vam je sadašnjost, pa tako i oni koji je čine, a to su delom mladi. Ko su danas te generacije o kojima biste pevali?
 
Predin: Celi se život družim i radim sa mladim ljudima, a vršnjake vrlo retko susrećem. Normalno je da svako romantizuje i idealizuje vlastitu mladost. Današnje generacije će morati same sebi pisati pesme, koje će ih predstaviti budućim.  
 
021: U pesmi "Koji s vjetrom pjevaju" pevate da vas anđeli čuvari "danas brane od zla - žive duše mrtvih drugova". Te "žive duše mrtvih drugova" mogu biti i oni socijalistički apartčici koji su usponom kapitalizma zaboravili na "bratstvo i jedinstvo" i brzo se prihvatili transformacije javnog u privatno. Kako vama deluje to presvlačenje mnogih na prelazu iz socijalizma u kapitalizam, a potom njihovo menjanje dresova od stranke do stranke?
 
Predin: Menjanje dresova nije ništa novo. Antičke drame govore o tome. Mene najviše zabrinjava nestanak javnog dobra, zdravstvo i školstvo su danas mete zapadnog kapitala. Marketing organizovano već 20 godina uzgaja glupane koji se hrane populizmima svih boja. Polupismeni su danas debela većina, pošto je demokratija vladavina većine. A "žive duše mojih mrtvih drugova" su duše Arsena Dedića, Vlade Divljana, Darka Glavana, Dražena Vrdoljaka, Iztoka Puca, Boška Petrovića, Margite Stefanović i mnogih drugih kolega i prijatelja.
 
 
021: U "Praslovanu" zaključujete "zajebali sve, što se zajebati dalo". Činili vam se da je situacija, kada se već jednom uništila u potpunosti, krenula na bolje, odnosno da se popravlja ili nam je to "sjebavanje svega" postalo stalno stanje, gotovo osobina ovdašnjih prostora?
 
Predin: Tako je. To je naš folklor. Niko nas ne može tako sjebat, kako možemo sami sebe. U tome smo sigurno svi svetski prvaci. 
 
021: Smatrate, između ostalog, da sloboda, bratstvo i jednakost nestaju iz našeg odgoja. Jesmo li te tri vrednosti zamenili sa dogmom - "bog, domovina, nacija"?
 
Predin: Slažem se. Temeljni atributi francuske revolucije na kojima su se do juče temeljila naša društva su zbog marketinških razloga odbačeni. Vratili smo se u srednji vek. Danas se omladincu čini moderno biti sličan svima. Razmišljanje vlastitom glavom, radoznalost, imati kičmu i slične stvari nisu više u modi. Anonimni medijski komentari i lažne vesti su ogledalo novog sveta.
 
021: Dedić je pevao "Partizana", Rundek peva "Ay Carmela", a vi pevate "Bilećanku". Kako vam deluje to prećutno zaboravljanje antifašističke borbe i njenog nasleđa, smatraju li današnje elite partizane i dalje opasnima kad se trude da ih izbace iz istorije ili je reč o nečemu drugom?
 
Predin: Partizanstvo je sigurno trn u peti neoliberalizmu naših kaptalizama. Partizanstvo od čoveka traži vrline, kojih se kapital plaši. Obrazovanje, razmišljanje vlastitom glavom, radoznalost, lična hrabrost suočiti se i pobediti laž... Čekaju nas teške bitke. Glupost je strahovita globalna snaga, a u sprezi sa verom čini se nepobedivom. Našu decu čekaju njihove Sutjeske i Neretve. Na žalost. 
 
 
021: Otpevali ste i "svako dobro majstori, samo vas smo trebali", ali to nisu samo stihovi nego i nešto što narod na ovim prostorima izgovori kada sagleda situaciju oko sebe i sve te "majstore". Je li ta (samo)ironija sve što nam ostaje za čuvanje zdravog razuma?
 
Predin: Da. U tom pogledu ništa se nije promenilo. Zajebalo nas je ono "bolje sutra" iz osamdesetih. Uz konstataciju, da ironije, a pogotovo samoironije nove generacije više ne prepoznaju. Živimo u kraljestvu doslovnosti.
 
021: Kada sami secirate stvarnost oko sebe, šta kažete sebi, kako se ohrabrite, za sutrašnji izazov i za novi dan? 
 
Predin: Sam odgajam svoju decu. Čitamo knjige, slušamo muziku i gledamo filmove na kojima stoji moj svet. Oni će svoj pogled na svet izgraditi poznavajući istoriju i umetnost uz koju smo mi odrasli. Toga danas u školi više nema.   
 
021: Imate li predlog - kako da "vratimo sunce u svoj dan"?
 
Predin: Neformalnim povezivanjem srodnih duša iznad nacionalnih i verskih okvira. Za početak.
  • Neka žena

    21.07.2018 18:13
    Zar
    I ovde ima potrebe za botovima?!
  • Lačni

    19.07.2018 13:41
    Bravo Zorane!
    Ne znam odakle bih počeo...toliko je sve dobro rekao. Možda me najviše dotiču delovi kada govori o našoj deci, omladini...Kao i on pokušavam svojoj deci pokazati delove svoje mladosti i odrastanja, pa nekada i po cenu sukoba, ukazivati im na "dobru i lošu" muziku, oblačenje, film i slično. Iako sam ponekada i pomislio kako je to uzaludan posao ( klonuo duhom ) vreme je pokazalo da ništa nije bilo uzalud! Moja deca su sve to primila na sjajan način, pronašla su svoj put i svoj način u ovom nakaradnom vremenu. Samo mi to možemo, nikakva država niti njeni sateliti to neće učiniti.
  • Maslina

    16.07.2018 21:13
    Dosledan sebi. Bravo, dobri stari Predin!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.