Vole li novosadski klinci više Baku ili Prasetinu?
Za oko mi je prošle nedelje zapao snimak horde mladih dečaka koji su usred Futoške ulice opkolili automobil Bake Praseta koji je pokušavao da se probije kroz barikade tinejdžera i stigne do tačke B.
Foto: Pixabay
Sama scena mi je bila mučna poput onih Amerikanaca koji prave hranu tako što stave tonu nekog smeća i kroz svih 30 minuta agonije kuvanja nečeg nejestivog govore "mmmmm loooking so good and delicious" a ti u fazonu "želim da izađem odavde što pre, molim vas".
I da se odmah razumemo: ovo nije oda elitizmu i zgražavanju, ovo je sonata o ličnim borbama da u dubini svog želuca i uma pronađem onog nekog ko nije dosadni bumer kome su "mladi krivi za sve", kome je "sve otišlo dođavola" i koji je očigledno i sam zemlju doveo do duhovnog i prosjačkog štapa, ali je tu da nam kaže da je izgleda došlo vreme da se gasi svetlo, ne nakon "njegovog" vremena, već nakon ovog, sodomogomorskog bakaprasećeg.
Odrasla sam u ono doba kada internet ili nije postojao ili je počeo da "nastaje", pa ti je za dobrih sat vremena interneta bio potreban lokalni provajder koji je najčešće izgledao kao "Fat computer guy" iz South Parka koji prevrne onim smaračkim očima svaki put kad uđem da kupim novih sat vremena (jer za više nemam para, a treba mi opet da pišem sudbinski bitne komentare po forumu Krstarice).
Takođe, za tih dobrih sat vremena interneta trebalo je dobrih pet minuta poznatog zujanja da se (ako bog da) priključiš na internet i da ti ukućani ne zvocaju što su bez telefona dok si onlajn.
Informacije su bile trilijardama godina daleko u odnosu na ove današnje, a bake prasići postojali su, pa mogu sigurno reći i pre moje ere - samo su se zvali drugačije i romantizujemo ih jer su bili "naši" idoli, a ne idoli naših neprijatelja, današnje omladine. I verujte mi, nije bilo sile koja bi me sprečila da ne smislim način na koji ću da ostvarim ono što sam naumila. A večito sam "naumilavala" ono što se ne sme, od skoro svega strogo zabranjenog uvek sam uspevala da ćapnem makar deo - izeš život u neznanju - pa da onda taj ostatak američkog recepta ostavim nepojedenim jer je užasno.
I onda uskočim u komentar sekcije na ovaj dolazak Bake Praseta i dočeka me sajam najtoksičnijeg bumerstva - i sve u svemu stav zgrožene javnosti svodi se na: "gde su ti roditelji, sve to treba na Goli otok, to je sve zbog televizora, to je sve zbog roditelja koji se bave sobom a ne decom, e moj Novi Sade, na šta si spao" - i naravno - ko poslednji izađe da uradi ono šta već treba.
I sve pršti od sekira, golih otoka, giljotina i ostalih rešenja kao da je sam đavo došao da kaže "e ljudi sad ja, najgori, preuzimam ovaj vaš raj neiskvareni koji ste tako jako čuvali". I, eno, ulete jedan komentar koji je doslovno rekao "ajde ljudi, opustite se, dečko je popularan na internetu, nije toliko strašno" i stvarno mi je u tom momentu bio ona doza balansa za koju sam se uhvatila dok sam i sama tonula u moru najoštrije osude.
Ta tako strašna agresija usmerena pre svega ka roditeljima dece koji su izgleda prvi na listama za odstrel, gospode s druge strane tastature i druge strane digitalnog, a kasnije i ka deci koja su jednog četvrtka rešila da se pripoje ekipi koja će dočekati lika koji im je kul, ista je ona agresija (ako ne i gora dragi čitaoci) od one koju tako zdušno preziremo u javnim nastupima ove i drugih baka prasića. Njegov pogani jezik i odsustvo dobrog ukusa i neke vrednosti, vizije života, morala i prostakluk nisu ništa drugačije od smeća koje u svojoj ličnoj američkoj kuhinji krčkate i vi koji golim otocima "reeeešavate" roditelje ove dece.
Kao neko ko je u tim godinama bio virtuoz obmane i pronalaženja načina da ono što naumim to i uradim (i kao neko ko zna da je "šta dete zna šta je motiv i upornost" ha ha), uverenja sam da se tim tako najgorim roditeljima ove dece iz Futoške od pre neki dan mora ostaviti ogroman prostor za nešto što se zove (znam Milorade, zvuči neobično da nešto nisi u pravu, ali...) "možda ne znamo, možda su dobri, možda daju sve od sebe i možda podižu male Hudinije". Možda ne svi, možda dobar deo.
Ja se sa svojim ličnim bumerskim demonima borim svakodnevno - osudiću, ali pokušavam da to uradim bez giljotine, preneraziću se, ali ću pokušati da taj "preneraz" utopim u more nade koje imam, izgubiću nadu, ali ću naći novu - jer ne vidim druga rešenja.
I dalje smatram da je svet otišao predaleko od mojih moći da ga ispravim. Ipak, sigurna sam da dobra šansa (ako je uopšte ima) leži u transparentnim odnosima sa decom, slobodom da vide, pipnu, čuju i osete ono što žele, u sigurnom okruženju, te da donesu sud sama - ubeđena sam da su onda takvi procesi na dobrom putu da se usidre na njihovo bujno, a ne na ono golo ostrvo.
Uostalom, ušao je i nama Baka Prase u kuću, svima je. Umesto kaiša i puške, izvadila sam ono najoštrije "ne želim da ti zabranjujem, želim da ti verujem". Sinak je primio k znanju info i proverio sam o čemu se tu radi, a kada je Stefan bio u gostima i rekao "hajde da gledamo Baka Praseta", ovaj je samo kratko odgovorio da mu je to dosadno.
Sa druge strane, ko zna koliko je onih stvari koje mu nisu dosadne, ali su po kriterijumima strogih kritičara i dalje za spaljivanje ove majke veštice na sred trga. No, možda sam stvarno imala sreće da mu Baka Prase bude smor, a možda sam i dalje Hudini koji sve ovo radi na napipavanje kao slepac po mraku nadajući se da će ta američka pita ispasti. Ne kako valja, nego na pod.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Mizoginija bez galame: Zašto broj žena u politici ne znači i ravnopravnost
08.03.2026.•
1
Kad god se povede razgovor o položaju žena u politici u Srbiji, gotovo po pravilu se iznose brojevi.
Šta će odabrati Evropa: Čipove, tenkove ili čipove za tenkove?
03.03.2026.•
4
Opasno se zakuvalo širom globusa, gotovo da nema regije bez žarišne tačke odakle se lokalna netrpeljivost očas može razbuktati do ratnog požara svetskih razmera.
Ogled(anje): Televizija nekad i sad
03.03.2026.•
1
Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.
Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa
24.02.2026.•
7
Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?
Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam
20.02.2026.•
7
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.
Piše Dimitrije Vojnov: Šta nam hapšenje u Crnoj Gori govori o SNS vlasti?
19.02.2026.•
8
Hapšenje Vesne Bratić može biti velika pouka za nas koji smo protiv Aleksandra Vučića.
Izbori u Mađarskoj: Orban protiv Mađara
17.02.2026.•
31
Manje od dva meseca preostalo je do 12. aprila i parlamentarnih izbora u Mađarskoj.
Ogled(anje): Godina pre dolaska naprednjaka na vlast
17.02.2026.•
9
Momčilo Bajagać je u stihu svoje pesme tvrdio kako "godine prolaze nervoznim korakom".
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Komentari 11
Jarvis
Dejan021
021
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar