Ovo je priča o mamikama i "maminim prvacima"
Danima gledamo objave na internetu pretrpane đacima, a najviše prvacima.
Pišu ih ponosne mamike uz obavezno "Mamin prvak!" pa onda emodži planete, pa katančić, pa prigodna slika. I sve vas, više-manje, priznali ili ne, to nervira.
Pored interneta iritantne su i uživo - moraju da stoje tu, moraju da se guraju, moraju "samo još nešto da kažu" svom detetu, moraju da mašu, moraju da brinu i moraju da "ko da samo njihovo dete polazi u školu".
Štaviše, isto kao i "moj prvak, moj ceo svet" postovi iskakali su i oni puni hejta prema ovoj vrsti sadržaja. "Jao, u redu, samo je tvoje dete krenulo u prvi, bokte mazo kao u rat da idu, moš misliti!" - i ovakvi su komentari bili nekako popularniji jer su tako neodoljivo otresiti, hrabri i "zapravo iskazuju stav svih nas".
Moj polazak u prvi razred bio je jedan od najstresnijih događaja koje pamtim. Jedan od onih kojih se u detalj sećaš i svaku emociju, sve u vezi sa njim pamtiš i to ne kao lepu uspomenu. Nesumnjivo sam imala punu podršku porodice – niko me nije plašio školom i na prijem prvaka došla sam sa puno nade da sada kreće nešto baš super.
A onda je krenula prozivka i raspoređivanje dece kod različitih učiteljica. Nas je petoro bilo iz iste zgrade i gle života - svi su otišli kod jednog učitelja i to onog koji je važio za najveću "legendu" škole, sem mene. Ja sam sama pripala onoj jednoj najgoroj koja se poslednji put osmehnula pre 30-ak godina i to slučajno.
Bila sam mršavica, nogice kao štapići, buljave Stiv Bušemi oči, a bogami i ista frizuru. Moj drugi u "dvoje po dvoje" bio je Tibor - dečak koji je isto kao i ja ćutao, jer je bio skroz sam i nikog nije znao. Devojčica iza mi se podsmehivala i rekla da ličim na dečaka, da je Tibor siromašan, a ona iza nje pokazivala je svoju mamu u grupi mama koje su stajale sa strane i govorila kako je njena najlepša od svih, a da je mama ove druge isto lepa, ali ne kao njena.
Drhtala sam i htela da zaplačem, Tiborovi dlanovi su bili hladni i znojavi. On se trudio da ne gleda ka mamama. U drugoj koloni moja najbolja drugarica i naših troje drugara iz zgrade smejali su se i radosno mahali okolo. U tom momentu sam bila "najsamija" od svih samih ljudi u celom "samogradu", na celom svetu.
A onda sam videla nju, lepšu od svih, čak i od ove dve baš jako lepe mame onih baš jako lepih devojčica - moju mamu. Njene ruke koje mašu, osmeh i namig bili su onaj neki signal sa zemlje koji je Mark Votni uhvatio posle celih 97 solova provedenih u samoći, na Marsu.
Njen osmeh mi je u tom momentu značio ceo svet sa dodatkom katančića – stajala je, smetala i gurala se da mi mahne, da mi još nešto kaže, da ode na živce. Nije se trudila da bude kul i da ne nervira druge. Trudila se najbolje što može da taj tako težak i važan trenutak ne traje ni sol duže i hvala joj na tome. Je l' nervirala? Naravno, kao i sve ostale mame. Idu na živce, kao da samo one imaju prvake.
A prvaci? Je l' kreću u rat bokte pa da mora da se trubi okolo? Bogami kreću. U glavama se odvijaju ratovi sa samim sobom, strahovima i nesigurnostima, sa decom koja u školu već prvog dana svečano donose prezir prema jeftinoj, polovnoj garderobi, mamama koje nisu baš toliko atraktivne, Tiborima čiji su roditelji nadničari i sa sudbinom kletom što je sve drugare rasporedila u druga odeljenja. Na Marsu je surovo.
Pre četiri godine bila sam mama koja je bodrila jedno usamljeno prvače koje je držalo svog Tibora za ruku, a ove godine drugo. Obojica su stali u vrstu bez poznatog lica u odeljenju. Gurala sam se bogami za sve pare samo da signal sa zemlje Votniju pošaljem što brže - onaj ceo svet nije taj moj prvak moš misliti, to je zabluda.
Ceo svet je Zemlja u njegovim očima, a ona se vidi sa tog Marsa. Sitna je doduše, u masi, ali se vidi. A na njoj je ekipa.
"Moj prvak!" je više od "Pogledajte moje čedo i čujte kako sam ponosna". Ove do zla boga iritantne žene uzvikuju, mašu i guraju se, ne sebe radi, već da makar, ako ikako mogu, učine da neke nogice što su ko štapići ne drhte prejako. Ipak treba nositi ceo naš svet na njima.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Ogled(anje): Kako se guši sloboda
10.02.2026.•
2
Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.
Uređivanje pravosuđa
06.02.2026.•
5
Predsednik Republike je potpisao ukaze kojima je proglašena grupa zakona o izmenama i dopunama zakona u oblasti pravosuđa.
Ogled(anje): Veština razgovora
03.02.2026.•
0
Televizijski intervjui tipa "jedan-na-jedan" je, verovatno, najpotcenjeniji format. Retko koja stanica ga nema u svojoj programskoj ponudi.
EU i SAD: Ne deli samo okean
27.01.2026.•
5
Uzbudljivo je naše doba, širom globusa se dešavaju krupne promene i ne vidi se konačan epilog događanja čiji smo svedoci.
Ogled(anje): Razotkrivanje diktatora
27.01.2026.•
10
Prošle zime sam odgledao, i potom komentarisao serijal "Adolf Hitler - razotkrivanje diktatora".
Business as usual
26.01.2026.•
1
Poslednjih meseci ceo svet sa pažnjom prati dešavanja oko Grenlanda, najvećeg ostrva na svetu.
Grenland je srce Amerike
20.01.2026.•
21
Teško da je pre samo godinu i po dana iko i pomišljao da će Grenland, ostrvo veličine oko dva miliona kvadratnih kilometara između SAD i Arktika, biti u središtu pažnje svetskog javnog mnjenja.
Ogled(anje): (Ne)sportska priča
19.01.2026.•
0
Sport klub. Više od jedne decenije bio je ultimativno najbolji specijalizovani sportski televizijski brend u Regionu. Možda i u vasceloj Evropi.
Ogled(anje): Prvi sneg i "spuštene pantalone" komunalaca
13.01.2026.•
19
Od kada sam u novinarstvu - to je bezobrazno mnogo decenija - postoje figure koje žurnalisti, iz generacije u generaciju, žestoko rabe. Bez obzira što iste podsećaju na izlizane blokeje na đonovima ishabanih cokula.
Mister Dolar
12.01.2026.•
6
Uskoro će, 20. januara, godinu dana od kako je Donald Tramp stupio na tron najmoćnije države na svetu.
Novogodišnja otmica na američki način
05.01.2026.•
6
Decenijama unazad svet na lep i pomalo raskalašan način provodi novogodišnju noć.
Demografija i politika: Kad broj ljudi počne naglo da opada
05.01.2026.•
8
Unazad pola veka pravi je bum na planeti. Broj ljudi se za pola veka udvostručio, sa četiri na osam milijardi.
Nezgodna pitanja
02.01.2026.•
3
Došao je ovaj moj osmogodišnjak jednog decembarskog dana iz škole i pitao: "Mama, a šta su to deca bez roditeljskog staranja?"
INTERVJU Kokan Mladenović: Zašto smo mi magarci?
22.12.2025.•
9
Predstava "Zašto magarci stoje na promaji?", po tekstovima Danila Harmsa, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno je izvedena u Novosadskom pozorištu.
Autoimuna bolest
19.12.2025.•
2
Rodoljub Šabić piše o korupciji, novoj eliti i "autoimunom oboljenju".
Zauvek izmenjena slika starog jezgra Novog Sada
13.12.2025.•
2
Centar Novog Sada je devastiran do neprepoznatljivosti. Glavna vizura od spomenika Svetozara Miletića do Kompleksa Banovine više ne postoji.
Mangupi u Nemanjinoj
12.12.2025.•
1
Sve autokrate i diktatori u Srbiji su benevolentne dobrice koji rade na polzu naroda, ali ne mogu oni da isprate sve što rade mangupi oko njih, pa ako nešto ne valja, nemojte im zameriti.
I služba REM-a u službi "blokadera"?
05.12.2025.•
0
Rodoljub Šabiće piše o tome da li je i služba REM-a prešla na stranu "blokadera".
Socijalno odgovorni i razvojni tekst kojim ne upravljaju stranci
28.11.2025.•
1
Znate li kakav je budžet? Bilo koji i za bilo koju godinu – opštinski, gradski, pokrajinski, republički, ko god da je ministar, iz koje god stranke (kažu legende da je bilo drugih stranaka pre SNS-a).
Lustracija u Srbiji - istorija i perspektiva
21.11.2025.•
4
Dubina političke, društvene i moralne krize u Srbiji, uz nesumnjivu poljuljanost naprednjačkog režima koja sve više liči na njegovo odumiranje, mnoge podstiču na razmišljanje o Srbiji posle Vučića.
Komentari 17
Obožavam
Za koLektora
Bananamen
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar