Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić

Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
Foto: 021.rs
Posle dugih godina usamljenosti, nacionalizma devedesetih i anemičnosti bezidejne, politički korektne neoliberalne tranzicije nakon petooktobarskih promena, konačno sam u Novom Sadu pronašao sagovornike, koji ozbiljno čitaju knjige, filozofske tekstove i pričaju o njima. 
 
Bio sam dvadesetak godina mlađi, a grad u kojem živim, izgledao je posve drugačiji. Dovoljno je bilo da sednem u dvojku ili osmicu i da sa Novog naselja stignem u centar grada. Bio sam siguran da ću u Katoličkoj porti, na Trgu slobode ili u Zmaj Jovinoj sresti barem pet ljudi iz moje generacije koji pišu poeziju, eseje, promišljaju svet oko sebe...
Brzo bismo seli na neku klupu i započeli razgovor o Ničeu, Fukou, Marksu, postmoderni… Poslovično zatvoreni Novi Sad  tih godina je postao izuzetno živ i pretvorio se u agoru na kojoj mladi ljudi misle i razgovaraju. Sa zanimanjem sam slušao diskusije u kojima su učestvoli Maja Solar, Saša Hrnjez, Darko Markovac, Savo Romčević, Hana Kukučka, te  Dragan Jovanović i Ivan Radenković koji nažalost više nisu među nama. Skupovi "Gerusije" su se najčešće organizovali u bunkeru ispod Izbe, a kasnije i u CK13. 
 
Iako nisam studirao filozofiju, za sebe mogu da kažem da je druženje sa studentima filozofije mene lično zauvek odredilo. U mnogobrojnim sastancima u okviru "Gerusije", polako sam sazrevao. Učio kako se pristupa problemu, diskutuje, interpretira filozofski tekst, dovodi u vezu sa drugim filozofskim knjigama, iznosi stav... 
Svaki naš susret, bio je obojen kritičkim mišljenjem prema društvu u kojem živimo, neoliberalnom kapitalizmu, kontroli u društvu... Studenti filozofije nisu štedeli nikoga i stalno su dovodili u pitanje postojeći poredak, ma koliko vlast pokušavala sebe da predstavi demokratstskom, jer je izabrana na izborima.   
 
Sloboda i demokratija nisu puko sabiranje glasova. Sama činjenica da je Sokrat osuđen na smrt glasanjem, zato što je kvario omladinu na najbolji način pokazuje kako se vlast od davnih dana, obračunavala sa onima koji su drugačije mislili. 
 
Imajući sve to na umu, veoma sam se uznemirio kada sam pročitao vest da je dekan Filozofskog fakulteta u Novom Sadu  prijavio profesoricu Nevenu Jevtić Etičkoj komisiji zbog navodnog govora mržnje, na protestu 5. septembra 2025. Kako je docentkinja sa katedre za filozofiju izjavila za televiziju N1, prijava otvara pitanje granice između akademskog kodeksa i ustavom zagarantovane slobode govora. Ističe i da se sankcije kreću od usmene opomene, do javne osude, koja bi bila uvod u njen otkaz. Zaključak Etičke komisije glasi da je prijava uzeta u razmatranje, te da je na profesorki da dostavi svoju izjavu. 
 
Nevenu Jevtić poznajem još iz opisanog perioda i vremena "Gerusije". Kao i svaki pošteni predavač, ona je stala uz svoje studente, koji su u brutalnoj akciji, nakon što je dekan pozvao policiju, bili izbačeni iz zgrade Filozofskog fakulteta. Jedan od predmeta koji Nevena predaje na katedri za filozofiju je i politička filozofija i bilo bi licemerno i neshvatljivo da žmuri na nasilje koje sa događa na fakultetu i u široj društvenoj zajednici. 
U skladu sa tim, smatram da je u potpunosti normalno da Nevena održi govor nekoliko dana posle eklatantnog napada na autonomiju univeziteta i upotrebe brutalne državne sile. Na pomenutom skupu, profesorica je između ostalog izgovorila: "Ne idemo nikuda! Ovo je naša zemlja, ovo su naši fakulteti, ovo su naši studenti!"
 
Poziv predavača docentkinje i profesorice na fakultetu Nevene Jevtić ne prestaje sa završetkom predavanja i ispitima na katedri. Iako je još 1979. u svojoj knjizi "Postmoderno stanje", u svom izveštaju o znanju, Fransoa Liotar napisao da staro načelo koje tvrdi da je "stjecanje znanja neodvojivo od obrazovanja (Bildung) duha, čak i osobe, zastarijeva i zastarjet će", na našim fakultetima na svu sreću još postoje profesori koji smatraju da su obazovanje i odnos prema studentima i mladim generacijama nešto mnogo šire i da podrazumeva brigu prema zajednici koja od 1. novembra 2024. i pada nadštrešnice traži pravdu za 16 izgubljenih života. 
 
Ali nije u pitanju samo konkretni događaj – govor na pomenutom političkom skupu. Čini se da je disciplinski postupak koji se na Filozofskom fakultet upravo pokreće protiv Nevene Jevtić, zato što je predmet njenog akademskog istraživanja polje političke filozofije. Iz njene pozamašne bibliografije na sajtu Filozofskog fakulteta može se pročitati da se u svojim naučnim radovima bavila Hegelom, Kantom, Marksom, i drugim filozofima koji su od Antike, a naročito od renesanse i prosvetiteljstva uticali na moderno poimanje politike i slobodu mišljenja u javnoj sferi... 
Posebno se u jednom od navedenih radova bavila razlikom u Hegelovom i Kantovom shvaranju morala. U daljem navođenju radova, može se zapaziti da se ona nije pisala samo "velikim filozofima", "univerzalnim pojmovima", već se u svojim radovima bavila i problemima šire zajednice: Statusom gimnazije u prosvetnim prilika Kraljevine SHS/Jugoslavije između dva svetska rata, filozofijom pedagoške delatnosti Pavela Jozefa Šafarika, gimnazijom kao temeljem zajedničkog obrazovanja. Iz svega navedenog, može se uočiti njeno mišljenje za društvo i o društvu.
 
Danas, nakon petnaest godina vladavine režima Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, Novi Sad više nije onaj grad o kojem sam pisao na početku teksta. Daleko od toga da gajim resentiman prema dvehiljaditim godinama, u kojem je sprovedena pljačkaška privatizacija, koja je proizvela armiju nezaposlenih i nezadovoljnih gubitnika tranzicije, što je i stvorilo socijalnu bazu za uspostavljanje sadašnjeg režima na vlasti. 
 
Dolazak Srpske napredne stranke je samo ubrzao neoliberalni kapitalizam, obesmislio politički život kao takav, ukinuo javnu sveru kao prostor međusobnog dijaloga i razumevanja među ljudima. Agoru je zamenio tržni centar, a klupe na Trgu slobode, na kojima se diskutuje, skrajnute su u drugi plan napadnim vašarskim tezgama na kojima se građanima nudi konzumiranje hrane.
 
U poslednjih deset i više godina, Novosadski univerzitet je oterao više kvalitetnih predavača i predavačica sa različitih katedri. Zbog doslednog levičarskog angažovanja, nepristajanja na kompromise filozofkinja Maja Solar odlučila je da napusti svoju poziciju na katedri usled pritiska, dan posle odbranjenog doktorata.  
 
Sa univerziteta je zbog svoje podrške studentima proterana Jelena Kleut, a može se postaviti pitanje u kojoj meri je njen Filozofski fakultet stao u odbranu priznate komunikološkinje. Treba napomenuti da nepodobni profesori u novosadskim srednjim školama dobijaju suspenzije, jer su podržali studentske zahteve. U poslednjih nekoliko meseci, na delu je svojevrsna odmazda nad onima koji su tražili pravdu za žrtve pada nastrešnice i kaznu za počinioce.  
 
Slučaj profesorica Nevene Jevtić i Jelene Kleut, a ranije i Maje Solar kao i prosvetnih radnika u srednjim školama, najozbiljnije postavlja pitanje pred celu zajednicu – kako će u budućnosti prolaziti svi oni koji su se školovali da obrazuju našu decu? 
 
Svojim načinom vladanja, pritistiscima i ucenama, aktuelna vlast je dovela u pitanje i sam smisao glasanja, sejanjem straha nasiljem na dan izbora oko glasačkih mesta. Atinski polis je Sokrata osudio na smrt glasanjem, a režim Aleksandra Vučića je ukinuo polis.  
 
Društvu nisu potrebni profesori, institucije, društvu nije potrebna demokratija. Ako ovaj put ne stanemo u odbranu u Jelene Kleut i Nevene Jevtić, kao i svih prosvetnih radnika koji su ovih dana pod udarom režima, država u kojoj živimo, pretvoriće se u otvorenu diktaturu, kakvu veliki književnik Miroslav Krleža još tridesetih godina prošlog veka opisao u svom distopijskom romanu "Banket u blitvi" koji ovih dana čitam. 
OGLASI RADNO MESTO!

Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.

Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Ruže su procvetale

Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.

Zašto Amerika ratuje?

Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.

Umetnik je prisutan

Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.

Trampovska revolucija

Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.

Trampova slava

Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.

Ogled(anje): Televizija nekad i sad

Televizija! Društveni fenomen bez presedana pre pedesetak godina. Jugoslovenska - tada jedna jedina - sa osam republičko-pokrajinskih centara. Svi (je) gledaju. Alternative nema.

Ogled(anje): Bez Rusa Olimpijada kusa

Uživao sam u takmičenjima na izvanredno organizovanim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji. Sportisti su nanovo pomerali granice ljudskih mogućnosti. Ima li kraja?

Piše Janis Varufakis: Recept za fašizam

Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim.

Ogled(anje): Kako se guši sloboda

Kasno proleće 2000. proticalo je znaku kulminacije represije diktatorskog režima Slobodana Miloševića nad nezavisnim i profesionalnim medijima u tadašnjoj Jugoslaviji.