Preminuo Nikola, Džo večno ostaje sa nama

Posle šezdest i pet godina svakodnevnog prisustva poznati novosadski sportista, trener i muzičar više neće dolaziti u Sokolski dom, ali generacije Novosađana će i dalje prenositi i dograđivati mit o neprevaziđenom animatoru.

Proteklih dana u Novom Sadu se na svakom čošku moglo čuti "umro je Džo".

Da, uprkos upornoj borbi, dugogodišnji trener - prednjak i neprevezaiđeni animator Nikola Novaković nije odoleo opakoj bolesti; upokojio se. Zvuči nestvarno, ali više neće boraviti u Sokolskom domu, mestu u koje je, bukvalno svakodnevno, dolazio nepunih šezdest i pet godina.

Svi smo ga zvali Džo, ima i onih koji, pored decenijskog poznanstva, tek ovih dana iz novina saznaju njegovo pravo ime. Počeo je kao gimnastičar, zapažen u danas nestandardnim disciplinama; bio je prvak Jugoslavije u partizanskom višeboju.

Nastavio je kao trener odnegujući tri generacije odličnih vežbača, takođe vodećih u nekadašnjoj, mnogo većoj, državi. Potom se posvećuje mlađim uzrastima, unoseći, u promenjenim društvenim uslovima, duh animatora u obnovljeno sokolsko društvo.

Izvanredan organizator zimovanja po Sloveniji i letovanja na Jadranskoj obali, hiljade novosadskih mališana uputio je na aktivan odmor i boravak u prirodi. Upriličava atipične dočeke Nove godine, kombinujući sportsko vežbanje, ples, pesmu i piće. Pomagali su Bane Krstić i mnogi drugi muzičari, u detinjstvu sportisti.

U ranoj mladosti Nikola je bio i aktivan muzičar, čiji je bend učestvovao na takmičenjima bit sastava, prvim lokalnim gitarijadama. Ljubav prema muzici je u zrelijem dobu iskazao organizujući regionalno ugledan Festival malih tamburaških sastava, potom i "Veče sa zvezdama" posvećeno poeziji Mike Antića.

Nikola se i u bolesti držao sportski, viteški. Trpeo je i poslove obavljao redovno, gotovo do poslednjeg dana. O boljki nije pričao, mada su stalni gosti "Birc(h)ause Džo" znali da je kraj blizu.

Većina gostiju decenijama dolazi u ovaj, u sred centra, a zabačen lokal. Međusobno se toliko poznaju da neke stvari uoče i kada im se ne skrene pažnja.

Ipak, teško da će iko od drugara i stalnih posetioca lokala reći da je "Umro Džo". Jeste se Nikola Novaković "preselio na onaj svet", ali Džo ostaje.

Nije u pitanju običan nadimak kakav nosi svako od nas; reč je o simbolu zabavnog druženja, izuzetnog kozera, animatora kakvog je teško naći. Bio je pouzdan i ljudi su mu verovali.

Zapravo, veruju mu i sada, kada Džoa više ne mogu čuti. Tako su svi njegovi prijatelji, mada nikad nisu slušali oktet "Džoinice" koji je decenijama pažljivo razvijao, ubeđeni da je u pitanju najatraktivniji sastav.

Svačiji životni vek je ograničen, Nikola jeste umro, ali Džo ostaje večno u Novom Sadu, sa nama koji ćemo se podsećati na jednog od poslednjih novosadskih trenera - prednjaka. Džoov duh se odomaćio u ponašanju lokalne raje i pojedinim, delom domaštanim epizodama trajno ostaje prisutan u nekoj imaginarnoj kutiji sećanja Novog Sada.

  • Liman

    08.03.2018 17:15
    Za Dzoa
    Pocivaj u miru, ljudino !
  • Strahinja

    05.03.2018 18:14
    Čika Džo, pocivajte u miru!

    Jedan si od najboljih ljudi koje sam ikada sreo...
  • Pikac

    05.03.2018 13:04
    Mnogo dobar ČOVEK
    Dok si nas TI trenirao ulica nam je bila na dobrom glasu.Poslednji pozdrav legendo,tvoj PK.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.