Branka Nikolić Arive piše za 021 iz Pariza: Pre tri meseca su suzavcem rasterivali lekare, a sada im aplaudiraju
Niko ne voli paničare, ali ne biti zabrinut u ovakvim okolnostima je možda podjednako patološki ili neiskreno,
kaže Novosađanka koja od 1999. živi u glavnom gradu Francuske.
Foto: 021.rs
Novosađanka Branka Nikolić Arive u Parizu se obrela posle bombardovanja 1999. godine. Trenutno radi na doktoratu, a inače predaje engleski jezik na Višoj školi "Pôle de Vinci".
Trudi se, kaže, da kod kuće radi sve ono što i inače radi, društveni život inicira na Zoomu, nervira se kad dostavljači povrća hoće da profitiraju na ovoj situaciji, a primećuje i da se poslovično elegantni Parižani, posle tri nedelje izolacije, oblače uglavnom sportski.
"Francuska ovih dana ima najveći broj zaraženih i (već duže vreme) najveći broj mrtvih od kovida u svetu. Ne želim ništa da predviđam! Pokušavam da zadržim stare navike koliko je to moguće: nisam zamenila dan za noć, ne sedim u pidžami, peglam odeću, nastavljam jogu i qi gong sa istim profesorima (preko Zooma, naravno).
Važno je promeniti položaj i ne sedeti uvek na istom mestu. Organizujem virtuelne ručkove i večere sa prijateljima iz celog sveta, danas nas je bilo 14 iz osam zemalja.
U izolaciji sam i radim u isto vreme, što me spasava. Predajem preko Zooma. Moj fakultet je sticajem okolnosti, zbog štrajka prevoza u decembru, već nekoliko meseci spreman za ovakvu vrstu nastave i kad je objavljeno zatvaranje škola i fakulteta, sistem je već bio razrađen. Za nas koji smo se u decembru nekako snalazili da lično dođemo na posao, odmah je organizovana obuka na Zoomu.
Svi smo zapravo u izolaciji, što ne znači apsolutnu zabranu izlaska ili policijski čas. Izlazak se, naravno, ne preporučuje i ograničen je na sat vremena. Ko to proverava? Postoji formular koji svako ko izađe treba da popuni i potpiše (kada je izašao i zašto) i, teoretski: ako vas policija uhvati bez papira, plaćate kaznu. O tome se piše u novinama, ali u mom kraju dosad nijednom nisam naišla na policiju.
Izlazim sa maskom, koju uglavnom navučem kad uđem u prodavnicu. U početku su nas obasipali informacijama o beskorisnosti maski koje, navodno, treba da nose samo zaraženi. Testova nema i samo u vrlo teškim slučajevima se zna da je neko zaražen.
Restorani su zatvoreni, ali neki isporučuju hranu. Velike samousluge koje su nekad redovno nudile kućnu dostavu, sada su prebukirane, čak je drive-in pretrpan. Pre neki dan smo očekivali isporuku porudžbine od pre 10 dana, koja je odjednom, dan pre predviđenog roka, otkazana bez ikakvog objašnjenja.
Cene nisu skočile i koliko znam nema nestašica: ima i toalet papira i - uglavnom - dezinfekcionih sredstava, ali maski skoro uopšte nema. Međutim, treba lično otići i dugo stajati u redu, jer puštaju samo ograničen broj ljudi unutra, u pekarama dvoje.
U takvoj situaciji su se snašle male prodavnice koje su se udružile preko jednog sajta koji ne želim da reklamiram, mada ga koristim jer nemam izbora ako ne želim da izađem. Oni još uvek isporučuju u roku od 24 sata, ali cene su 30-40 odsto više. Juče su nam stigle dve kese voća i povrća - 60 evra.
Nikome se ne savetuje izlaženje. Ulice su uglavnom prazne, osim oko prodavnica. Ima puno džogera.
Ovo je situacija koja podseća na rat i koja podstiče najbolje i najgore u ljudima. Ponekad i jedno i drugo u istim! Niko ne voli paničare, ali ne biti zabrinut u ovakvim okolnostima je možda podjednako patološki, ili neiskreno.
Čini mi se, ili samo želim da verujem, da ovde ima manje ksenofobije nego u drugim evropskim zemljama, mada je nedavno na Tviteru objavljena poruka koju je neko ostavio na vratima komšije kineskog porekla, u kojoj ga moli da se vrati "u svoju zemlju".
S druge strane, ima divnih primera solidarnosti: moje maske su besplatno stigle od jedne medicinske sestre u penziji koja ih šije (sa filterom) i šalje kome treba. Mlađe komšije u mojoj zgradi se nude da idu drugima u kupovinu, drugi - koje jedva poznajemo - se raspituju da li smo dobro i da li nam nešto treba. Fakulteti nude studentima pomoć u plaćanju telefonskih računa i nadoknadu troškova slanja knjiga (biblioteke su zatvorene) do 70 odsto.
Ljudi su uglavnom svesni šta drugi čine za njih. I ovde se tapše lekarima (ili se tapšalo - ja nešto ne čujem), ali možda manje od kako su neki lekari zatražili de se prekine sa tim "licemernim izlivima zahvalnosti" od ljudi koji glasaju za neoliberalnu vladu koja je svela budžet za naučna istraživanja na minimum i drastično smanjila broj osoblja i kreveta u bolnicama. Još samo pre tri meseca policija je suzavcem prskala lekare koji su protestovali.
A što se tiče poslovične francuske elegancije i stila, priznajem da ne gledam toliko kako je ko obučen sada, ali sve je više ljudi obučenih "sportski". Osećam da mi je kosa predugačka - eto šta se sve može desiti za tri nedelje.
Kad se ovo završi, prvo trčim kod frizera, onda na masažu.
Ukratko - može se, samo da ne postane mejnstrim"
Kako ovih dana izgleda Pariz, odnosno deo grada u kojem stanuje sagovornica 021.rs, može se videti u galeriji.
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Šta je bio razlog posete?
10.08.2026.•
4
Kratka poseta ukrajinskog predsednika Beogradu se završila, a da nismo čuli pravi razlog prvog dolaska ratnog ukrajinskog predsednika u srpsku prestonicu.
Suša u Srbiji: Opomena za sva vremena
01.08.2026.•
34
Pogodila nas je žestoka suša, kakva se ne pamti.
Uvozimo mašine, izvozimo pamet, a budućnost kupujemo sićom iz "tajnih fondova"
27.07.2026.•
10
Zašto uvozimo mašine, a izvozimo pamet, dok nam akademska elita glasa u mraku, a budućnost se kupuje za sitniš iz "tajnih fondova"?
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
12
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
10
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Komentari 3
Gordana
Branka
4 konja debela
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar