Fransoa Testa piše za 021.rs iz Hongkonga: Koroni je uspelo ono što ekolozima celog sveta nije decenijama

Junak ove priče živi na obali, naspram peščane plaže koja je sada prazna. Sa svog prozora dnevno može da izbroji oko 400 brodova koji isplovljavaju i uplovljavaju u luku. U ovom trenutku, kaže, vidik je prazan, a okean je potpuno plav.
Fransoa Testa piše za 021.rs iz Hongkonga: Koroni je uspelo ono što ekolozima celog sveta nije decenijama
Foto: 021.rs (Fransoa Testa)
U Hongkongu, jednom od najvećih svetskih finansijskih i trgovačkih centara, trenutno je više od 200.000 ljudi u karantinu. Tokom četrnaestodnevne izolacije građani nose narukvice za praćenje kretanja koje se kontrolišu preko aplikacije. Ovaj običaj uveden je nakon tamošnjeg dramatičnog iskustva sa virusom SARS.
 
Situacija je trenutno ponovo zabrinjavajuća, iako je izgledalo da je sve lagano počelo da se smiruje. Razlog tome je povratak ljudi iz onih delova sveta gde se pandemija tek rasplamsava.
 
O tome kako živi ovaj ogromni grad i kako građani izdržavaju restriktivne mere protiv kojih su čak i demonstrirali, govori Fransoa Testa, Francuz koji živi 10 kilometara nadomak Hongkonga, na ostrvu Čeng Čau. 
 
Testa je Parižanin italijanskih korena koji nikad nije progovorio jezik svojih italijanskih predaka. To u šali često ističe. Diplomirao je matematiku na pariskom Univerzitetu "Pjer i Marija Kiri" a potom specijalizirao aeromehaniku.
 
Pre nego što se 1983. godine zaposlio u kompjuterskoj industriji, nemirni duh odveo ga je i na studije astrologije. Desetak godina kasnije obreo se u Hongkongu, u kojem i danas, nakon četvorogodišnjeg pariskog izleta od 2014. do 2018. godine, živi.
 
"U trenutku kada ovo pišem u svom domu, nemamo zabranu kretanja, s tim što na ulici ne sme da bude više od četiri osobe zajedno. Moj dnevni život vrti se oko kuće, čišćenja, kuvanja, kupovine hrane. 
 
 
 
Masku nikad nisam nosio, za razliku od 99 odsto stanovnika Hongkonga. Nošenje maske za mene ima smisla ako si bolestan, znam da se infekcija može preneti preko očiju koje maskom nisu zaštićene. Zato više volim da držim socijalnu distancu.
 
Uprkos tome, kako sutra idem u centar grada da kupujem, po prvi put ću nositi masku, više kao neki gest socijalne solidarnosti, nego da zaštitim sebe.
 
Kod nas je sada problem to što se mnogo ljudi vraća sa univerziteta i škola iz Evrope, Kanade, Australije i Amerike, gde se pandemija rasplamsala kasnije nego kod nas. Nakon popuštanja prvobitnih oštrih mera, privatne kompanije su ponovo počele da rade normalno. U februaru je mnogo ljudi radilo od kuće a od početka marta svi su se, osim studenata i profesora, vratili na posao. Škole i univerziteti su još uvek zatvoreni. Ljudi su čak bili počeli da izlaze na piće i klopu. 
 
Međutim od prošlog ponedeljka, državni službenici ponovo rade od kuće, verujem da će se time rukovoditi i oni u privatnom sektoru. Ovdašnji političari najavljuju da će biti uvedene nove mere kako bi se sprečio novi talas epidemije, a prva koja je stupila na snagu je zabrana ulaska u zemlju onima koji nemaju stalni boravak. Svi ostali moraće da se testiraju po dolasku. Gotovo sam siguran da će kafići i restorani, koje su ugostitelji nekoliko dana ubrzano glancali, uskoro ponovo biti zatvoreni.
 
 
 
Brinem zbog kćerke koja studira na Kings koledžu u Londonu, njen univerzitet je zatvoren. Odlučili smo da ne dolazi u Hongkong da ne bi završila u karantinu, ovde ili po povratku u Evropu. Sada je kod prijatelja u Briselu, završava kurseve koji su na drugoj godini njenih studija, na odseku "International Relations and Politics".
 
Iako znam nekog nekog ko ima virus - šesnaestogodišnja sestra prijatelja moje kćerke koja studira u Švajcarskoj, odakle se nedavno vratila u Hongkong, pozitivna je na virus korona - mislim da nema razloga da većina ljudi bude tako dramatično uplašena. Ukoliko nema neke druge bolesti i zdravstvenih komplikacija, čovekov imuni sistem će se sam izboriti sa virusom.
 
Virus korona je opasna za ljude koji već imaju neke patološke reference koje ih čine ranjivijim u odnosu na ostalo stanovništvo. Oni, nažalost, postaju kolateralna šteta ovog virusa.
 
Ne znam šta bi bila neka osnovna emocija ove pandemije. Ja lično, ne osećam ni samoću, ni bes. Više razmišljam o tome kako da zaštitim kćerku koja živi daleko od mene. Svakodnevno pričamo preko skajpa, podsećam je na to da bude pažljiva, da su zapravo ti asimptomatični slučajevi potcenjeni u celoj priči, posebno u Kini gde nisu uzimali u obzir tu populaciju. Samo u Vuhanu na primer, prema laboratorijskim statistikama, 65.000 ljudi se vodilo kao "nosilac virusa bez simptoma".
 
Što se tiče samog grada, javni prevoz, supermarketi, sve radi normalno. Koristim i prevoz a idem i u supermarkete (bez maske). Lanac snabdevanja funkcioniše. Cene osnovnih namirnica - što je mnogo namirnica u Hongkongu - povećane su. Razlog tome je što je aerotransport maltene stao. I to je dosta loš znak za hongkonšku ekonomiju.
 
 
Živim na obali, naspram predivne peščane plaže. Nikad ne plivam jer je okean preplavljen teretnjacima, brodovima, kanalizacionim izvodima… Od januara nema više brodova koji saobraćaju na relaciji HK - Kina, uključujući i Makao.
 
Inače, sa mog prozora mogu dnevno da izbrojim oko 400 brodova koji isplovljavaju i uplovljavaju u luku. U ovom trenutku ceo vidik je prazan, uključujući i horizont koji nikad do sada nisam mogao da vidim od svega načičkanog po njemu. Okean je postao plav, umesto braon, kakav je inače do izbijanja epidemije bio.
 
Ne verujem u simplifikovano povezivanje događaja, ali činjenica je da ono što nije pošlo za rukom ekolozima širom sveta, koji su godinama upozoravali da će naša planeta zbog gramzivosti i sebičnosti, biti sve zapuštenija, virusu korona uspelo je brzo i bez po muke.
 
Ajde sad da vidimo da li će ljudi naučiti neku lekciju iz toga…"
 
Još fotografija koje ilustruju ovu priču mogu se videti u galeriji:
 
  • Jakov

    14.04.2020 18:54
    Uzivaj
    Uzivaj dok mozes. Nadoknadice to ljudi brzo cim se karantin zavrsi.
  • Sklavko

    14.04.2020 17:16
    ...
    Izjednačavanje napora ekologa sa učinkom virusa je vrlo mudro, moram priznati. Svi duvate u istu tikvu, neverovatno.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.