Policijska priča bez Džekija Čena

Ljudi u zemlji su ispred malih ekrana tokom nedavnih protesta u centru Beograda mogli da prate različite policijske priče.
Policijska priča bez Džekija Čena
Foto: 021.rs
 
Nepoznati policajci su pendrekom tukli muškarce koji su mirno sedeli na klupi u parku. Stampedo žandarma je šutirao i udarao mladića koji leži sam na ulici. Inspektor vrsnih borilačkih veština Džeki Čen je hvatao kriminalce. Prve dve priče su realnost, treća je fikcija. U fokusu ovog teksta je policijska priča u kojoj glavnu ulogu nema Džeki Čen, već policajci koji su prekomerno koristili silu tokom protesta u Beogradu.
 
Policijska brutalnost je stara priča u Srbiji. Stručnjaci Evropskog komiteta za prevenciju torture Saveta Evrope su još 2004. i ponovo 2007. godine bili začuđeni kako u policijskim stanicama po Srbiji vise bejzbol palice i gvozdene šipke na upadljivim mestima. Deset godina kasnije, Komitet je posle posete Srbiji zaključio da je nasilje prihvaćena praksa i deo policijske kulture. Štaviše, počinitelji se retko izvode pred sud, dok su kazne uglavnom uslovne. U tom kontekstu, upitni su dometi reforme policije u Srbiji zbog policijskog nasilja na protestu u Beogradu.
 
Postoje jasna pravila kako policajci treba da primenjuju silu. Zakon o policiji (čl. 68) i Pravilnik o upotrebi policijskih ovlašćenja (čl. 84) obavezuje policijske službenike da koriste silu proporcionalno pretnji, postupno, suzdržano i srazmerno, odnosno od najlakšeg prema težem sredstvu prinude i uz minimum neophodne sile i onda kada je to neophodno. Štaviše, službenom palicom se udara u predelu mišićnog tkiva tela tako da se ne uzrokuju ili prouzrokuju što je moguće blaže telesne povrede, ako ih nije moguće izbeći.
 
Ljudi koji su mirno sedeli na klupi i nemoćno ležali na ulici nisu pretnja koja zahteva više udaraca nogom i palicom, pa čak i iživljavanje. Čak i ako su prethodno uradili nešto loše, policijski službenici treba da budu humani i da poštuju dostojanstvo ljudskog života, posebno jer nije bilo nikakvog otpora ili napada u tim konkretnim situacijama. Postoje snimci sa protesta koji ukazuju da postupanje policajaca i primena sile nije uvek bila proporcionalna pretnji, ni srazmerna, niti da je vođeno računa da se izbegnu povrede ili da se nanesu najmanje moguće povrede.
 
Svako krivično delo, uključujući i zlostavljanje i mučenje, mora da se dokaže. Zato je važno da Sektor unutrašnje kontrole Ministarstva unutrašnjih poslova, tužilaštvo, Zaštitnik građana i Nacionalni preventivni mehanizam protiv torture odrade kako treba svoj deo posla. U idealnim uslovima, Odbor za odbranu i unutrašnje poslove Narodne skupštine bi trebalo da traži vanredni izveštaj od policije povodom postupanje tokom protesta. Iako je Zaštitnik građana delovao brzo i poslao tim zaposlenih na lice mesta, saopštenje koje je izdao je konfuzno.
 
Zaštitnik već u naslovu saopštenja zaključuje da policija nije koristila prekomernu silu, a zatim da će pojedinačni slučajevi biti ispitani. Logično se nameće pitanje kako je on uopšte zaključio da nije bilo prekomerne sile, ako svi slučajevi nisu prethodno ispitani. Konfuziju povećava i njegova tvrdnja da su tri tima na terenu utvrdila da policijski službenici nisu prekoračili ovlašćenja, ali da su članovi tih istih timova bili „očevici prekoračenja ovlašćenja policijskih službenika u nekoliko slučajeva“. Na kraju saopštenja Zaštitnik građana poziva policiju na suzdržanost i građane da ne napadaju policiju.
 
Postoji još jedan problematičan aspekt rada policije tokom protesta. U prethodnom periodu policija se hvalila kako primenjuje policijsko-obaveštajni model – na osnovu prikupljenih informacija donosi odluku kako će obavljati svoj posao. Iako se već nekoliko puta pokazala sposobnom da reši rizične situacije tokom poseta visokih stranih zvaničnika, povodom poslednjih protesta nameće se pitanje kako je došlo do ovako loše procene i to u momentu kada se očekuje veliko nezadovoljstvo ljudi zbog najavljenog policijskog časa i aktivnosti predsednika Republike u vezi sa Kosovom.
 
Loša bezbednosna procena je najverovatnije dovela do najnasilnijih demonstracija u Srbiji u prethodnih 10 godina i više. Na primer, od mitinga "Kosovo je Srbija" iz 2008. godine. Osim toga, u zemlji nije odavno zabeležena ovolika količina napada na policijske službenike, policijska brutalnost prema demonstrantima, pri čemu se nije štedelo ni na izbacivanju metaka suzavca, čiju upotrebu moraju prethodno da odobre direktor policije i ministar unutrašnjih poslova.
 
Iako u ovom trenutku možda deluje besmisleno pozivati građane da prijavljuju prekomernu upotrebu sile ili pravosudne organe da rade svoj posao, to je jedini način da ostane institucionalni trag o ovim događajima. Civilno društvo ne može da zameni tužilaštvo i podnosi krivične prijave umesto njega zbog policijske brutalnosti ili da traži da se pronađu grupe koje se gađale policiju, iako to trenutno radi. Važno je da svi koji smatraju i govore da nasilje nije dozvoljeno u Srbiji, zaista nešto i urade po tom pitanju.
 
Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP). Tekst je prvobitno objavljen na sajtu Peščanika
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Filosof

    12.07.2020 21:08
    @Dragica

    Dragice, ne znam da li si sarkastična ili stvarno to misliš.
    Ako si sarkastična, odličan komentar, ali ako stvarno to misliš, verovatno si i 90-ih isto to pričala za SPS, pa smo na kraju videli šta nas je snašlo.

    Znaš kako kažu, kad voziš magistralom peglicu ili juga, i u tvoju traku iz suprotnog smera uđe šleper, onda se sklanjaš pa makar i u kanal, nema tu priče o Zakonu o bezbednosti saobraćaja i ko ima prvenstvo prolaza, nego ako hoćeš da spasiš živu glavu, sklanjaj se sa puta.

    Tako ti je i u međunarodnoj politici, a to što naši političari umišljaju da mogu najmoćnijim zemljama sveta da teraju inat je posebna priča, ali mi nisu jasni građani koji ih u tome podržavaju.

    Više je primera u istoriji da nam nije iskren prijatelj ni Rusija niti Kina, nego su uz nas samo kad njima odgovara, a okrenu nam leđa kad nemaju interes da nas brane. Najbolji primer je napuštanje vojnog aerodroma u Prištini od strane Rusije, pa se normalan čovek pita zašto su ga i zauzimali.
  • Vojvosadjan

    12.07.2020 11:57
    @Dragica
    Dragice, crna Dragice. BoNžur madam.
  • Dragica

    12.07.2020 11:19
    Ovi "protesti" pokazuju svu nemoć tzv. naroda protiv legitimno izabrane vlasti, kojoj ne pada na pamet da nešto menja zbog šačice stranih izdajnika i domaćih plaćenika, snaga haosa i bezumlja, fašističke čizme koja bosom nogom gazi goloruku Srpsku crkvu i narod. Procvetaće na Kosovu hiljadu bonžura ali huligani neće pobediti poredak!

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.

Majne ćazzi, ko je naci?

Ako želiš da postaneš heroj u Srbiji 2025. godine, ne moraš da spasiš dete iz požara, niti da izmisliš lek za rak.

Kraj rata (ni)je blizu

Početkom juna bi trebalo da započne nova runda pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini.

Imate li kutiju?

Imam taj neki deo u ormanu, vitrini, regalu, kako god se zvalo, gde uglavnom držim sve "važno" što mi nikad ne treba.

Sto kila krivice

Sedele smo nedavno nas tri, drugarice, onako dugo, ispijajući litre kafe i dangubeći najjače.

Tužilaštvo i sud pod nadstrešnicom

Sudija Apelacionog suda u Novom Sadu u penziji Savo Đurđić iznosi svoja zapažanja o dosadašnjem postupku u vezi sa padom nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu.

Izložbe u Novom Sadu kao poziv na promišljanje

Ljubitelji umetnosti u Novom Sadu ovih majskih dana imaju jedinstvenu priliku da se upoznaju sa radovima stvaralaca koji se razlikuju od onoga u šta su posetioci decenijama zadivljeno upirali pogled.

Sistemski mikrodozing

U vodi iz gradskog vodovoda ponovo su pronađeni crvi. Zvaničan odgovor nadležnih institucija bio je: sve je u redu, nisu opasni, ima ih u malom broju, ne brinite.