Koliko smo iracionalni kada procenjujemo rizik od nuspojava vakcinacije?
Zamislite da ste roditelj deteta od godinu dana u periodu kada u vašoj državi vlada epidemija smrtonosnog gripa koji je fatalan za decu do tri godine. Stopa smrtnosti od ove zarazne bolesti je takva da umire 10 na 10.000 dece.
Foto: 021.rs
Piše: Milica Lazić
Naučnici su otkrili vakcinu koja u potpunosti otklanja rizik od smrtnosti usled posledica gripa, ali vakcina ima određene nusefekte od kojih će umreti određeni broj dece. Da li ćete racionalno doneti odluku kada vam se matematički predstavi rizik u obe situacije?
Izvor: FakeNews Tragač
Davne 1990. godine dvoje naučnika sa Univerziteta u Pensilvaniji Ilana Ritov i Džonatan Baron sproveli su jedno od pionirskih istraživanja u oblasti donošenja odluka o imunizaciji. U jednom segmentu ovog istraživanja ispitanici su upitani da procene da li bi u slučaju primera sa početka ovog teksta vakcinisali dete ukoliko će nuspojave vakcinacije biti smrtonosne za određeni, tačno specifikovan procenat dece.
Ispitanicima je zatim ponuđeno da se 10 puta izjasne o tome da li bi vakcinisali svoje dete u zavisnosti od rizika od smrtnosti usled nuspojava vakcinacije koji se kretao od 0 do 9 na 10.000 dece. Ukoliko pogledamo zdravorazumski, čak i maksimalna smrtnost od vakcinacije od 9 na prema 10.000 je svakako bolja opcija u odnosu na smrtnost od 10 na prema 10.000 od posledica gripe. Ipak, da li su ispitanici u slučaju svih 10 opcija donosili ispravnu odluku?
Odgovor na prethodno pitanje je – naravno da ne.
Svega 9 odsto ispitanika reklo je da bi vakcinisalo svoje dete ukoliko od nuspojava vakcinacije umire 9 od 10.000 dece, zanemarujući informaciju da je stopa smrtnosti od gripe veća. Ono što je još interesantnije, jeste da je čak 23 odsto ispitanika reklo da ne bi tolerisalo nikakav rizik od vakcinacije. Ovi ispitanici su odbacili čak i situaciju u kojoj od vakcinacije umire 1 na 10.000 dece, odlučujući se da u hipotetičkoj situaciji ne vakcinišu svoje dete, iako je smrtnost od gripe čak 10 puta veća.
Svega 9 odsto ispitanika reklo je da bi vakcinisalo svoje dete ukoliko od nuspojava vakcinacije umire 9 od 10.000 dece, zanemarujući informaciju da je stopa smrtnosti od gripe veća. Ono što je još interesantnije, jeste da je čak 23 odsto ispitanika reklo da ne bi tolerisalo nikakav rizik od vakcinacije. Ovi ispitanici su odbacili čak i situaciju u kojoj od vakcinacije umire 1 na 10.000 dece, odlučujući se da u hipotetičkoj situaciji ne vakcinišu svoje dete, iako je smrtnost od gripe čak 10 puta veća.
Ukoliko je eksperimentalna instrukcija samo malo dopunjena i ukoliko je ispitanicima rečeno da bi od posledica nuspojava vakcinacije umirala ista deca kao i od posledica gripe, ispitanici su bili u većoj meri, ali nedovoljno racionalni. Naspram 9 odsto ispitanika u prethodnoj hipotetičkoj situaciji, u slučaju kada je reč o smrti iste dece 47 odsto ispitanika je procenilo da bi vakcinisalo dete kada je smrtnost od nuspojava vakcinacije 9 na prema 10.000. Više od polovine ispitanika ne bi ni u ovoj situaciji donelo ispravnu odluku, iako se radi o istoj deci, od kojih bi 1 od 10 na svakih 10.000 vakcinacijom bilo spaseno.
Iracionalna bića
Nekoliko decenija istraživanja u oblasti donošenja odluka u situacijama percepcije rizika donelo nam je brojne nalaze o tome kako smo mi uglavnom iracionalna bića. Međutim, ono što su nam istraživanja dosledno pokazala jeste da smo mi iracionalni na veoma predvidiv i sistematski način. To znači da je naše donošenje odluka obojeno određenim vrstama kognitivnih pristrasnosti, da se služimo određenim heuristikama ili prečicama u mišljenju, što dovodi do toga da grešimo iz istih razloga i u vrlo predvidivom pravcu.
Kada je u pitanju percepcija rizika u slučaju imunizacije, skloni smo različitim kognitivnim pristrasnostima u zavisnosti od toga da li se radi o novootkrivenoj vakcini u situaciji aktuelne epidemije ili o vakcinaciji koja se koristi dugi niz godina za zaraze sa kojima naša generacija nema iskustva. Ovo je razumljivo, budući da u prvom slučaju procenjujemo rizik kada imamo iskustvo sa aktuelno rizičnom situacijom, dok u drugom slučaju rizik procenjujemo u situaciji kada naša generacija ili generacije u nazad nemaju iskustvo sa stvarnom pretnjom. Takođe, na donošenje odluka o imunizaciji u kontekstu zarazne bolesti sa kojom generacijski nemamo iskustvo, veća dostupnost informacija o nuspojavama utiče na naš proces odlučivanja.
U prethodno navedenom istraživanju, u kom se hipotetička situacija odnosila na aktuelnu epidemiju, možemo reći da su ispitanici donosili pogrešne odluke zbog nekoliko veoma povezanih kognitivnih pristrasnosti. Istraživanja dosledno pokazuju da kada se nalazimo u situacijama u kojima smo prinuđeni da biramo između dva nivoa rizika, skloniji smo činu propuštanja nego činu izvršenja.
Odnosno, u situacijama u kojima smo primorani da donesemo tešku odluku, kada sve ponuđene opcije sadrže određeni rizik, pretežno se odlučujemo za status quo. Osim toga što smo skloniji nečinjenju kada odluka nužno sadrži prihvatanje određenog rizika, propuštanju smo skloniji i kada donošenje odluka percipiramo kao naporno. Dobar primer ovome je podatak da u zemljama u kojima su građani po rođenju registrovani kao donori organa, ali mogu da se odjave kada god žele, broj donora je preko 10 puta veći nego u zemljama u kojima se građani prijavljuju za donorstvo.
Averzija prema žaljenju
Jedan od razloga zašto smo u situaciji procene rizika skloniji činu propuštanja, nego činu izvršenja je nešto što se u psihologiji zove averzija prema žaljenju ili očekivanje žaljenja. Reč je o tome da percipiramo da ćemo više žaliti zbog onog što smo uradili nego zbog propuštanja. Iako smo u slučaju bilo odabira činjenja, bilo odabira nečinjenja, mi ti koji smo doneli odluku, percipiramo da bismo u situaciji kada bi do smrti došlo usled posledica gripe manje krivili sebe.
U slučaju smrti od gripe uzrok možemo u skladu sa uverenjima, pripisati nekim spoljašnjim uzročnicima, iako smo odluku o nevakcinisanju sami doneli. Sa druge strane, svesniji smo udela svoje odgovornosti u slučaju kada je do smrti došlo usled čina koji smo izvršili, odnosno usled vakcinacije.
Osim toga, moramo da uzmemo u obzir da naše odluke nisu nezavisne od emocionalnih procesa. Emocija koju doživljavamo tokom donošenja neke odluke utiče na to da li ćemo se opredeliti za čin propuštanja ili čin izvršenja.
Averzija prema dvosmislenosti
Kada je u pitanju emocija straha, koja je u većoj ili manjoj meri prisutna kada se nalazimo u pretećoj životnoj situaciji, bićemo skloniji izbegavanju rizika, ali i izbegavanju odluke. U situaciji koja izaziva strah smo stoga i skloniji nečemu što nazivamo averzijom prema dvosmislenosti. To znači da ćemo u neizvesnim situacijama pokazati sklonost ka poznatim i izvesnim verovatnoćama, čak i ako su one objektivno nepovoljnije, nego prema onima koje nemamo u iskustvu i koje smatramo neizvesnim.
Ovom je potrebno pridodati čitav niz kognitivnih pristrasnosti i heuristika kojima smo skloni kada nam vakcinacija nije nešto novo ili nepoznato i kada generacijski nemamo sećanje na period kad su se ljudi suočavali sa opasnošću od koje se vakcinacijom štitimo. Odnosno, kada su nam informacije od nuspojavama iskustveno bliskije nego doživljaj stvarne pretnje usled odbijanja vakcinacije.
Tada, upravo nedostatak kolektivnog sećanja na epidemiju i (ne)posredna dostupnost informacija o nuspojavama vakcinacije doprinosi tome da donesemo odluku koja je pogrešna. Istraživanja dosledno pokazuju da nam je svima svojstveno da se pri donošenju različitih odluka daleko više oslanjamo na iskustva kojih lako možemo da se prisetimo nego što se bavimo procenom stope rizika.
Tekst "Koliko smo iracionalni kada procenjujemo rizik od nuspojava vakcinacije" prvobitno je objavljen na sajtu FakeNews Tragača, a tekst sa propratnim ilustracijama možete da pročitate na OVOM LINKU.
Milica Lazić je doktorka psiholoških nauka i naučna saradnica na Filozofskom fakulteta u Novom Sadu. U svom istraživačkom radu bavi se subjektivnim blagostanjem i psihološkom rezilijentnošću, naročito u kontekstu aktuelnih i negativnih iskustava iz perioda odrastanja. Osnivačica je Psihološkog centra za mentalno zdravlje u zajednici "MentalHub".
Ukoliko imate potrebu za radnom snagom nudimo vam mogućnost da na jednostavan način oglasite poziciju za posao.
Radno mesto možete oglasiti u odeljku Oglasi za posao ili jednostavno klikom na ovu poruku.
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
Šta je bio razlog posete?
10.08.2026.•
4
Kratka poseta ukrajinskog predsednika Beogradu se završila, a da nismo čuli pravi razlog prvog dolaska ratnog ukrajinskog predsednika u srpsku prestonicu.
Suša u Srbiji: Opomena za sva vremena
01.08.2026.•
34
Pogodila nas je žestoka suša, kakva se ne pamti.
Uvozimo mašine, izvozimo pamet, a budućnost kupujemo sićom iz "tajnih fondova"
27.07.2026.•
10
Zašto uvozimo mašine, a izvozimo pamet, dok nam akademska elita glasa u mraku, a budućnost se kupuje za sitniš iz "tajnih fondova"?
Put ka EU: Biće boljih vremena
17.06.2026.•
12
Prošao je samit u Tivtu, predstavnici Evropske unije su izložili zemljama "Zapadnog Balkana" šta treba da urade ukoliko žele članstvo u najlukrativnijem društvu.
Zatvoreno otvaranje Svetskog prvenstva
17.06.2026.•
0
Pa, možemo reći da smo imali sreće da je Svetsko otvoreno u Meksiku, a ne u Americi.
Svetsko, a ko da je naše
09.06.2026.•
1
Napomenuh u jednom od prethodnih tekstova da će fuca biti krš na Svetskom, a verujem da to treba mal'ko objasniti. Nije to moje mišljenje, to je naučna činjenica.
O, kakva svinjarija: Ekonomski pogled na Svetsko prvenstvo
05.06.2026.•
4
Očekivanja i razočaranja se dešavaju, nije to nešto novo, nekada jeste strašno, ali nije retko.
Reč-dve o Svetskom prvenstvu i premudrom Đaniju
03.06.2026.•
9
Za one koje mrzi da čitaju evo ukratko: Blago onima koji nemaju para da idu na Svetsko ove godine.
Pruga Beograd-Bar: Kako smo proputovali
28.05.2026.•
10
Na današnji dan pre tačno pola veka otvorena je pruga Beograd-Bar. Jedan od najvećih jugoslovenskih projekata.
Piše Siniša Tucić: U odbranu Nevene Jevtić
20.05.2026.•
7
Poseban trenutak u mom intelektualnom stasavanju, dogodio se negde polovinom dvehiljaditih kada sam se upoznao sa zanimljivim ljudima u okviru Kluba studenata filozofije "Gerusija" koji je kasnije prerastao u kolektiv.
Veran Matić: Umesto pravde - novi pucnji u Slavka Ćuruviju
18.05.2026.•
2
Iako je na Uskrs 1999. godine, za vreme bombardovanja, streljan od strane Službe zadužene za zaštitu bezbednosti i do danas nerešeno ubistvo Slavka Ćuruvije jednako bolno traži odgovore na niz pitanja.
Ruže su procvetale
11.04.2026.•
7
Izmučeno, ali časno srce čoveka rođeno u Titogradu prestalo je da kuca 8. aprila.
Zašto Amerika ratuje?
01.04.2026.•
11
Rat SAD i Izraela protiv Irana svakim danom se sve više intenzivira, žrtve na obe strane su sve brojnije, razaranja surovija.
Umetnik je prisutan
30.03.2026.•
29
Prvi čovek Novog Sada nedavno je inicirao ukidanje dozvole Akademiji umetnosti da se dva prostora u gradskom vlasništvu nadalje koriste za potrebe važne visokoškolske institucije.
Trampovska revolucija
27.03.2026.•
1
Savremenu krizu demokratije najbolje pokazuje činjenica da su mnogi lideri velikih svetskih sila danas na vlasti tako što su promenili ustave svojih zemalja da bi ostali na položaju duže nego što je bilo predviđeno.
Izgubljene duše koje sebe zovu novinarima
17.03.2026.•
6
"U poslednjih 14 godina svedočimo vrtlogu nekontrolisanog amoka izgubljenih duša koje sebe zovu novinarima."
Tramp je (možda) shvatio da razorno oružje nije dovoljno za pobedu
16.03.2026.•
13
Prošle su dve sedmice od početka rata protiv Irana. Napadnuta država je pretrpela velike i bolne žrtve, ali nije se predala.
Piše Janis Varufakis: Fatamorgana od 1,25 biliona
13.03.2026.•
1
Nedavno spajanje kompanija SpaceX i xAI – finansijski spektakl koji su dežurni krugovi navijača pozdravili ovacijama – mnogi su dočekali sa uzdahom olakšanja.
Gorivo skuplje, možda bude "koristi" od toga
10.03.2026.•
25
Jedva da je prošlo sedam dana od početka agresije SAD i Izraela na Iran, a građani Srbije već su osetili prve posledice.
Trampova slava
10.03.2026.•
6
Puneći tekstovima treći nastavak knjige Senke sećanja, pre godinu dana sam napisao i onaj koji se odnosio na stanovnike vašingtonske Bele kuće.
Komentari 9
Maki
hm
egoista, pa šta!?
Samo da pitam dušebrižnike, pogotovo lekare: da li smem da primim ako sam već preležala bolest? Da, tu vašu koronu. Jer ako jesam, a plašim se unošenja nečega u organizam u tom obliku, onda svi psiholozi treba da zastupaju nas plašljive, da napišu dijagnozu: nema leka za ove koji neće da unose ništa nasilno u organizam ili odbijeni za vakcinu zbog pretnji da će im se nešo uneti u organizam.
Tako nekako, iracionalan strah malo sutra.
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar