"Spens" - medalja za svedočanstvo naše propasti

Ovih dana pljušte mu medalje, k'o kokice iz automata. Umesto njih, možda je bilo primerenije da se jednom četrdesetogodišnjaku uruči, ako ne bjuti, onda bar SPA vaučer, za - bar delimični - fizički i duhovni oporavak.
"Spens" - medalja za svedočanstvo naše propasti
Foto: 021.rs
Sportski i poslovni centar "Vojvodina", među Novosađanima od milja kršten u "Spens", u znak sećanja na Stonotenisko prvenstvo sveta koje je 1981. godine održano u Novom Sadu, a povodom kojeg je ovaj arhitektonski gigant i izgrađen, ovih dana na bilbordima širom grada dobija medalju u znak proslave 40. rođendana.
 
Pljušte mu medalje, k'o kokice iz automata, a možda je, umesto njih, bilo primerenije da se jednom četrdesetogodišnjaku uruči, ako ne bjuti, onda bar SPA vaučer, za - bar delimični- oporavak.
 
Ali mi prosto volimo da slavimo naše propasti, da ih dižemo na nivo nacionalnog ponosa, traje to od one bitke u delu zemlje koji, sa ili bez non-pejpera, objektivno više nije naš, do zgrada i institucija koje su živo svedočanstvo našeg propadanja. 
 
Nekada ponos i istinski simbol grada, danas je tek tužna građevina čiji su delovi oronuli - prilično ili skroz (šetnja kroz "Spens" je tu ozbiljno vidljiv dokaz), i dalje nedovršeni (sada derutni prostor pored otvorenog bazena koji je bio Dino-park), pogrešno renovirani i rekonstruisani (zatvoreni bazen), prostori bez adekvatnih sadržaja (otvoreni bazen, veliki deo neiznamljenih lokala u celoj zgradi)...
 
Hale u kojima su u jednom trenutku braća Grbić, Mešter, Gerić, Boškan, Batez, Vujević, Kovač i Mijić svojim umetničkim klizanjem kroz vazduh - do same krovne konstrukcije ove zgrade - dizali radost obojkaških sladokusaca - utihnule su. I sportu su drugačije boje danas. Tako je "Spens" danas postao tek prečica koja živi mahom zahvaljujući studentima, kojem tek tri kafića daju kredibilitet da se nazove delimično živim. 
 
Mesto kojem su, tvrde neki koji te geste pamte, Novosađani nekada darivali svoje kućno cveće ne bi li bilo lepše i zelenije, bilo je zapravo simbol solidarnosti jednog vremena, imenilac zajedništva, simbol potrebe da se zajednički prostor oplemeni, da bude blistavo lice zajednice. 
 
Danas toga više nema. Danas se zajednički prostori ruže, ruše, lome, prljaju, zapišavaju, ne čiste, potkrada im se mobilijar, kradu se čak i sadnice sa javnih površina, na njih se - maltene inkognito - načičkavaju spomenici bez smisla i potrebe... I onda se tim derutnim i pohabanim prostorima daju medalje. 
 
Ali i kao takvi, sa medaljama na trošnom kaputu, oni su i dalje ogledalo duha vremena, ali ovog - vremena bezidejnosti, bezobzirnosti, samodovoljnosti, odsustva potrebe za zajedništvom, izostanka solidarnosti, nemanja potrebe za zajedničkim prostorom koji će biti mesto rađanja sportskog duha novih generacija i nove umetničke kreativnosti i snage koje su trenutno ozbiljno posustale.
 
Oni su slika i prilika vremena u kojem je važno uzeti procenat od svega što izađe na videlo dana, vremena u kojem se više niko ni ne trudi da sakrije propast, krivolovstvo i krivokletstvo, jer uvek se tu nađe velika politika da ti da alibi i aminuje da nisi lopov, iako se vidi da caru uveliko zebe guzica, jer gaća na njoj već dugo nema.
 
Pa ipak, moglo se i drugačije. Manje bombastično, iritantno, pa i uvredljivo, sa više smisla, mere i stila. Umesto postavljenih bilborda, možda je korisnije bilo oprati prozore, očistiti prljavo stepenište, urediti WC, upristojiti amfiteatrić koji studenti i danas od milja zovu "kada", ofarbati tu i tamo ponešto što se još spasiti može, umesto kanti u koje curi kiša zakrpiti tamo gde curi, skinuti rđu sa cevi, možda sniziti zakupe lokala ne bi li još neko pristigao pod krov ove zgrade, rastvoriti prozore i vrata i pustiti malo vazduha unutra, učiniti taj prostor opet bližim ljudima... 
 
Jer, ko zna, možda još negde na nekoj Detelinari, Podbari, Telepu, Limanu, Naselju, Klisi, ili u centru ima neki ludak koji bi "Spensu" i danas doneo neki cvetić u saksiji. U znak sećanja na nemoguće kojem se svi, sve u prilike, uzaludno nadamo...
OBRATI PAŽNJU! Osvežili smo platformu sa muzičkim kanalima, a preko koje možete slušati i Radio 021. Preporučujemo vam novu kategoriju - LOUNGE, za baš dobar užitak i relax tokom dana. Vaš 021!
  • Ilija Čvorović

    05.05.2021 23:17
    Ljudi su .....
    Taj sa bilbordima je to od nekoga zasluzio, u tom grmu lezi zec, samo ga autor teksta ne vidi, čekaj da baštovan nauči da deli pa ce biti i zelenila.
  • Vlada

    04.05.2021 10:54
    @Pera

    A najviše spomenik propaloj Srbiji.
  • Bojan

    04.05.2021 09:49
    @Dejan

    Svašta sam u životu video, ali da neko leči svoje komplekse što ne zna da pliva i kliže time što mrzi Spens, e to mi je novo.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Osećate li bes?

Sećam se razgovora u kojem je jedna žena sa ponosom objašnjavala da svoju decu uči da nikada ne viču, da ne lupaju vratima, da bes nije lep i da pristojan čovek mora da zna da se obuzda.

Evropa se ubrzano naoružava

Na Starom kontinentu kao da su zaboravili jeziva iskustva, da se držimo samo novijih vremena, prošlog veka i dva svetska rata.

Dogovor stranačkih kolega

Prošlog četvrtka uveče učesnici protesta u Novom Sadu su akumulirani bes iskalili na gradskim prostorijama Srpske napredne stranke i demolirali ih.

Nacionalno onesvešćen

Još od 2018. godine u Srbiji se u više navrata pominjala ideja o uvođenju tzv. nacionalnih udžbenika, tinjajući ispod površine sve dok nije dobila politički ventil.

Ko pije kafu za vreme protesta?

U ovoj zemlji leto je postalo toliko nepodnošljivo da i asfalt stenje pod sopstvenom težinom, a vazduh nosi gustu moralnu nelagodu koja se lepi za kožu i za savest.

Samo vozi

Na svakom bilbordu, u svakom televizijskom obraćanju, i u svakom kadru snimljenom iz drona koji klizi iznad prazne trake, ponavlja se ista rečenica kao zavet: Srbija je postala gradilište.

Kupi mi, tata, jedan mali rat

Deluje gotovo neverovatno, ali do 2030. godine iz budžeta Evropske unije će se čak 800 milijardi evra uložiti u razvoj vojne industrije.

Više rata u Ukrajini, manje gasa u EU

Mada se već nekoliko godina, najmanje otkad je počeo sukob u Ukrajini, stanovnici Evropske unije prilagođavaju manjku gasa, nevolje se neprekidno uvećavaju.

Psihodrama

Neko je na Tviteru pametno napisao: Ako vratite da pogledate emisiju OKO na RTS-u pre koji dan pogrešili ste, ako je ne pogledate isto ste pogrešili.

"Sudija koja tuži"

Novinar Stevan Dojčinović je u više intervjua govorio o promeni ponašanja sudija od 2021. godine, kada sudije u slučaju KRIK-a, počinju da presuđuju slobodi govora i slobodi medija.