INTERVJU Andrija Šrek: Još se nismo vratili u srednji vek, ali smo na dobrom putu

Nije slučajno da se deca danas odmalena sistemski pretvaraju u pokorne poslušnike, bez kritičkog mišljenja, kojima je lako manipulisati i vladati. Svest za opšte dobro, izumrla je, kaže Andrija Šrek.
Primarijus mr sc Andrija Šrek specijalista je pedijatrije. Na Institutu za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, na Klinici za pedijatriju, radio je dve i po decenije, a od pre nekoliko godina deo je tima jedne privatne bolnice. U njegovoj biografiji stoji niz činjenica koje njegovu karijeru čine potpuno netipičnom.
 
Između ostalog, bio je član radne grupe za izradu nacionalnog programa prevencije gojaznosti dece i omladine pri Ministarstvu zdravlja Republike Srbije a član je Evropskog udruženja za kliničku nutriciju i metabolizam. Ipak najneobičniji podatak u biografiji ovog starog rokera, ovo "stari" sam naglašava, jeste da je bio jedan od osnivača i prvi predsednik "Ateista Srbije", udruženja koje brani pravo čoveka da bude gnostik, ateista ili "nevernik", ma kako to u ovom našem, klerikalno obojenom društvu, okoparajuće zvučalo. 
 
O tome sme li se danas biti ateista u Srbiji, kuda naše društvo vode buduće generacije kojima smo u škole uveli versku nastavu, a ona se pretvorila u katehizis, koliko je za zdravlje pojedinca, pa i naroda važna uravnotežena i pravilna ishrana, kao i gde se dade čuveni novosadski pank, Andrija Šrek govorio je u intervjuu za 021.rs.  
 
021: Sme li se u Srbiji danas biti ateista ili bar gnostik? Da li je biti ateista opasnije danas ili devedesetih, na primer?
 
Šrek: Na vidim zašto ne bismo smeli da budemo ateisti. I ne vidim nikakvu opasnost ako se neko izjašnjava kao ateista. Još uvek se nismo vratili u srednji vek, mada smo na dobrom putu ka tome.
 
Razlika između devedesetih godina prošloga veka i današnjeg vremena u tom pogledu bi jedino mogla da bude u tada euforičnom "otkrivanju" sopstvene religioznosti, u navali nacionalne ostrašćenosti, dok se danas samo jednostavno podrazumeva da ste, ako živite u zemlji Srbiji, pravoslavni hrišćanin. Na primer, niko prilikom čestitanja verskih praznika više ni ne spominje koji se Uskrs slavi, nego se samo napiše "Христос воскресе", jer to, zaboga svi proslavljamo. Dok, u stvari, nije tako.
 
021: Da li bi se Ateisti Srbije predomislili povodom svog ateizma kada bi se, recimo, crkva odrekla skupih vrata za Hram Svetog Save i dodelila te pare deci koju građani leče slanjem esemesova?
 
Šrek: Uopšte ne vidim povezanost između neverovanja u Boga i bilo kakvog činjenja crkve.
 
021: Odskora Srbija ima novog patrijarha. Jedni su oduševljeni time što ide "Pajinim stopama", pa pešači po Beogradu, hrani decu u Tiršovoj, drugi misle da je to odličan PR čoveka koji mu vodi društvene mreže. Šta je vaš utisak, može li neko takav da stvori atmosferu dijaloga izmedu "prve" i "druge" Srbije? I da li se ima hrabrosti za to, jer vlasti uvek više odgovara podeljenost te dve Srbije, ona jedino podeljenom Srbijom i može vladati.
 
Šrek: Udruženje "Ateisti Srbije" se ne bavi politikom. Među našim članovima ima ljudi vrlo različitih političkih opredeljenja, tako da ne mogu da odgovorim na ovo pitanje. No, isto tako, u (još uvek važećem) Ustavu Republike Srbije nedvosmisleno piše da je i crkva odvojena od države, tako da ni ona ne bi trebalo da ima bilo kakav upliv u političke prilike u zemlji.
 
021: Uloga crkve u našem društvu prilično je velika, svedočili smo raznim akcijama na tu temu a doživeli smo i to da su tokom pandemije olabavljane neke mere, odnosno progledano je merama kroz prste, nauštrb zdravlja građana, da bi se sahranili crkveni velikodostojnici. Da li je moguće da crkva u 21. veku najzad odigra i neku progresivnu ulogu, ulogu koja će biti u korist građana?
 
Šrek: Naravno, sve je moguće, ali postoje dve ozbiljne prepreke za to. Prvo, osnovna postavka na kojoj crkve grade svoj autoritet je pogrešna, jer za postojanje Boga ne postoji nijedan dokaz, naprotiv. Drugi i važniji razlog je što, i kad crkva ponekad izgleda kao da deluje u korist građana, ona to u stvari radi isključivo da bi ojačala svoju ulogu i uticaj, kao i, naravno, iz čisto materijalnih razloga.
 
 
021: Koja je najnegativnija tekovina u našem društvu koja je rezultirala religijskim pomodarstvom i klijanjem verskih dogmi? Šta je pozitivno u crkvenoj dogmi danas u Srbiji, što bi morali da priznaju i ateisti?

Šrek: 
Najnegativnija tekovina je, svakako, uvođenje verske nastave u škole u Srbiji, koja se, umesto učenja o nastanku religija i njihovog istorijskog značaja (u pozitivnom i negativnom smislu), pretvorila u katehizis, odnosno učenju dece religijskim dogmama, u kojima nema apsolutno ničega pozitivnog. 
 
Naprotiv, deca se od malih nogu sistematski pretvaraju u pokorna bića sa odsustvom kritičkog mišljenja i sticem utisak da se tako odgajaju, sad već nove generacije poslušnika kojima je lako manipulisati i vladati. I to nikako nije slučajno.
 
021: Šta kažete onima koji tvrde da "Ateisti Srbije" kritikuju samo Srpsku pravoslavnu crkvu? Jesu li druge crkve empatičnije ili samo manje glasne?
 
Šrek: Naravno da to nije tačno. "Ateisti Srbije" najviše kritikuju SPC zato što je ona kod nas najšire zastupljena i to je logično. Ali jasno je da kritici, pa po potrebi i podsmehu, podležu sve organizovane religije.
 
021: Kada jedan ateista kaže da je religijska kultura kod nas na niskom nivou, šta to znači? Šta bi bila prihvatljiva religijska kultura, religijska kultura na pristojnom nivou?

Šrek: 
To znači da mnogi, naročito mladi ljudi, zapravo uopšte ne znaju šta slave, šta znače ti religijski rituali koje upražnjavaju, ili znaju vrlo površno. Često tvrdimo da bi prosečna osoba, kada bi - vaistinu - pročitala Bibliju, počela sebi da postavlja neka logička pitanja i da bi bila na dobrom putu da postane ateista, pre nego vernik.
 
021: Lekar ste po struci, pedijatar, a bavite se i temom ishrane zdravih i bolesnih ljudi. Ovde u Srbiji živi se prilično stresno, kada se pogledaju sve anomalije u našem društvu komotno se može reći da je bolest duboko nagrizla sve njegove pore. Koja i kakva hrana bi mogla da ga izleči, ili će ga, kad odrastu, možda izlečiti tek klinci koji su danas vaši pacijenti?
 
Šrek: Zdrava, raznovrsna i uravnotežena ishrana od ranog detinjstva može sprečiti nastanak mnogih bolesti, to je poznato odavno. Nažalost, novo pomodarstvo (ne samo religijsko) donelo je i nove, fancy trendove u ishrani, kojima se deci uskraćuju neophodne namirnice za njihov pravilan rast i razvoj.
 
Stoga sam priličan pesimista u pogledu budućnosti našeg društva, kada ga preuzmu ovi religijski indoktrinirani i kvazipomodni klinci. Neke od njih već vidimo u Skupštini, nažalost.
 
021: Vaši preci deo su lepše istorije Novog Sada: otac Andrija projektovao je nekadašnji bioskop "Arena", zgradu robne kuće "Ugled", studentske domove na Limanu, jedan predak - pradeda Luka Maletić bio je jedan od osnivača Udruženja Srba zanatlija Novog Sada, deda Ðorde Maletić bio je upravnik Pokrajinske bolnice i pokrajinski ministar zdravlja. Šta mislite, postoji li danas svest kod građana za opšte dobro, kao što je nekada bilo? Da li se ičim može korigovati pretužna i poražavajuća činjenica da građanin košta 30 evra, plus šoping vaučer od 3000 dinara, ili smo zauvek izgubljeni kao ljudi?  

Šrek: U
 vreme ove aktuelne pandemije naročito je vidljivo da je "svest za opšte dobro" praktično izumrla, da svako uglavnom vodi računa o sebi. To, naravno, uključuje i činjenicu da je postalo normalno da svaki čovek ima svoju cenu. Pri tome ne mislim da je nagrađivanje građana koji se vakcinišu, kao metod pozitivne diskriminacije, pogrešan metod, naročito kod ovako bednog i nekvalitetnog naroda, koji trenutno zaposeda ove prostore. I vidimo da daje rezultate, što je najvažnije, zar ne?
 
021: Ima li danas u Novom Sadu pankersko-rokerskog ateistrepskog duha ili je seljana spržila sve što se spržiti moglo?
 
Šrek: Verovali ili ne (sic!), klinci sviraju, i to vrlo ozbiljno! Od panka do dark metala, novosadska scena je vrlo živa. Jedini, "mali" problem je što to nema gde da se čuje, ali nadam se skorom otvaranju koncertnih prostora. No, probijanje do mejnstrim medija ići će vec malo teže. Naravno, ni mi, "stari" rokeri, se ne damo!!
  • Krcko

    15.05.2021 11:29
    @Joil
    Velika većina tih koji kažu da su vernici nisu pravi vernici, već su "vernici" iz tradicionalnih razloga.
  • Joil

    14.05.2021 11:02
    @Trt
    Aha, obavezno. Do pre pola veka, u vreme vrhunca moći Amerike, broj ateista u celoj Americi je bio toliki da ne bi od njih moglo da se sastavi jedno veće preduzeće. A danas su se kao svi rasporedili po vodećim preduzećima. Mašta može svašta.
  • Trt

    14.05.2021 08:39
    @Joil

    Naravno da postoje, ako se gleda u odnosu na pojedinačna preduzeća, tojest crkve.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.

Reko mi Saša sa interneta

Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.

Valuta pokazuje čije je Kosovo

Nekoliko dana pred kraj 2023. godine, Nacionalna banka Kosova je obznanila da od 1. februara neće tolerisati plaćanja u dinarima.

Vidite da može drugačije

Nedavno sam pisao da je potpuno normalno da poslodavac koji smatra da ne posluje zadovoljavajuće i nema dovoljan obim posla, može da otpusti deo radnika koje smatra za višak.

Ginekološka apstrakcija

Nije prošlo ni nedelju dana od događaja u Sremskoj Mitrovici kada je jedna "mala" Marica svojim statusom na Fejsu viknula usred snežno zavejane doline i pokrenula lavinu.

Akušersko nasilje i prosto primoravanje

Juče se po internetu brzinom svetlosti proširila priča da je mlada majka u porodilištu u Sremskoj Mitrovici pretrpela torturu tokom loše vođenog porođaja.

Hladni dani ućutkali hvalisavog Vučića

Predsednik Srbije se često hvališe kako je za "11 godina naprednjaka izgrađeno 900 kilometara autoputeva, čak 325 više nego za 54 godine koliko su Srbijom vladali Tito, potom Milošević".