Tek je 12 sati: Da li i vaše dete jede samo "zdravo" i ne gleda u ekran?

Bio je prvi džeparac koji sam sama zaradila tokom srednje škole, otišla sam u prodavnicu i kupila skupe slatkiše za sve pare.
Tek je 12 sati: Da li i vaše dete jede samo "zdravo" i ne gleda u ekran?
Foto: 021.rs

Bilo je to dosta para i dosta skupih slatkiša. Osećaj je bio kao kada si dugo jako žedan pa suneš u grlo litru vode odjednom ko dete kad uleti u kuću samo zbog toga pa trči nazad da nastavi da se igra. Čak, kad bolje razmislim, uopšte nisam ni neki posebni ljubitelj slatkiša. 

Takođe, interesantno je da sam pri prvim platama isto veoma često kupovala fast food i da sam se dugo borila sa unutrašnjim demonima prolazeći kroz "brzohranu" dolinu poznatiju kao Ulica Braće Popović i onda odustala i prosto se prepustila; čak i ako je ono što sama napravim neopisivo lepše, vrlo često ću izabrati da kupim.

Nedavno je prijateljica, nakon što je konstatovala da je i sama dete koje je raslo devedesetih i ostalo željno svega pa jedva dočekalo da može sebi da ispuni želje, na mrežama postavila pitanje: "Šta vi opsesivno kupujete jer niste mogli kao deca?" Meni se život, kao detetu, jednom zeznuo pa mi podario rafaelo kuglicu i jednom neku pljesku i kao "e, to ti je to i nema više".
 
Odgovori na njeno pitanje su bili očekivani, ali u široj slici zaista strašni: Svi kupuju i gomilaju hranu kao hrčci, kupuju skupe slatkiše i patike i obasipaju svoju decu svime: i potrebnim i nepotrebnim, valjda iz straha da ne osete ono što smo nekada mi osećali ili da ne dožive iste traume. 
 
Mi koji smo sada svesni celog procesa i osećamo na svojoj koži tako jednostavan koncept dugogodišnjeg nemanja ka kompulsivnoj želji da imamo, mi nazad ne možemo. I na stranu što je faktor naše "nemaštine" u kojoj smo kao deca živeli u visokom procentu bio ekonomske prirode, krize, rata... daleko od toga da i u situaciji "imaštine" kojom ovu decu obasipamo ne možemo da stvorimo iste probleme novim malim ljudima. Iste poremećaje, iste strahove i isti osećaj na koži koji jednom neće moći nazad. Pa hajde dok još nismo otišli predaleko da radimo pametnije, šta mislite?
 
Opsesivno kupovanje "svega" deci definitivno neće dovesti do ravnoteže u očekivanjima u životu, bez obzira na to što to radimo iz najbolje namere ili iz traume i straha koji vučemo od ranije. Takođe, čini se da je "briga" o deci u mnogim aspektima otišla u ekstreme te da silno brinući za eventualne posledice životnih navika koje prenosimo mališanima ili ih njima učimo, zapravo pravimo odličnu podlogu upravo za ono što najviše želimo da izbegnemo. 
 
Na primer, lično se užasavam sve popularnije prakse da dete po svaku cenu jede samo i isključivo "zdravo" do te mere da, primera radi, ne mali broj majki pravi "domaće" grickalice koje dete, u kesici, nosi na rođendane jer ne sme "Smoki" čak ni tada. Nije alergično, da se razumemo, samo mu je zabranjeno jer nije zdravo. 
 
Takođe, ne sme pica, ne sme se nikakav industrijski šećer do te mere da se čokolade koje tetka ćušne u rukice onako usput oduzimaju brzinom svetlosti kao da su najgori otrov. Prženo je isto ružna reč. Meso, ako mu je uopšte dozvoljeno, dozvoljeno je samo ako su mama i tata lično poznavali pile i njegove roditelje. I onda samo zamislimo malog Zdravka s prvim svojim novcem u rukama u supermarketu, restoranu ili žurci. I Zdravko će imati svoje 90-e. I verovatno poremećaj ishrane. 
 
Takođe, eto ga ekstrem i kada je ekran u pitanju. Mnogi roditelji smatraju krucijalnim da dete ne izlažu ekranu ni najmanje. Ne ulazeći u opravdanost ili neopravdanost, te naučnu potkovanost ovakvih strahova, mi ne možemo poreći činjenicu da živimo u eri ekrana. I hteli to ili ne, mnogima su nam poslovi, kalendari, novine, telefoni, pošte, banke, tačno vreme, stanje na putevima, recepti, knjige i - zaboga - zabava - upravo ispred ekrana. I kao što se silno trude da iz hrane izbace taj emulgator, šta god on to bio, đavo nek ga nosi, tako žele i ekran, ne shvatajući da će vrlo lako malog potomka sklanjajući od jedne opasnosti oterati u neku drugu. Mislim, Hju Džekmen je u onom filmu sa Meg Rajan baš sladak, ali sumnjam da želite da vam deca žive u eri u kojoj ne pripadaju.
I isto, u svetlu te ekstremne brige za neistražene uticaje koječega na decu, a u osnovi čvrst stav da je "povratak prirodi" jedino "normalno" i ispravno, mnogi roditelji su apsolutno protiv igračke koja nije od drveta ili se ne zove "didaktičkom". Ne daj bože da ima muziku, bilo kakav zvuk (koji nije drvo, o drvo, je l'), svetlosni efekat ili da je ono najgore - od plastike. 
 
I kao da zaboravljamo da će ti naši mali ljudi jednom, znam, zvuči neverovatno ali, biti deo društva, deo ekipe, da će nekad sedeti pored nekog ekrana ili sintisajzera uz "Smoki" i da će uzeti svoju prvu platu i spiskati na sva sranja koja ste im zabranjivali. Što bi mladi rekli: "Napraviće tebi baka 90-e, neće tebe tamo da pljačkaju".
 
Daj mu grickalice ponekad, čokoladu isto. Makar na rođusu. Pusti ga nek odgleda Blejza ili odigra igricu. Kupi mu plastiku, biće okej. Daj mu ponekad ono što mi nismo mogli, a oni mogu da imaju – umerenost. Jedino će ona, uverena sam, pomoći da ih ne odvedemo u "nema nazad". 
 
I daj nek prvu platu spiska na ono šta želi tog trenutka, a ne na ono što nije smeo milijardu trenutaka unazad. A ja ću gledati da zaobilazim fast food dolinu i daću sve od sebe da se na, pre neki dan izgovoreno: "Hajdemo da ovaj grozan dan ulepšamo nekom picom", ne nasmejem grohotom, već samo od muke. 
  • Dax

    20.07.2022 18:32
    Prosto
    Danas decu od malena pretrpavaju đubretom iz restorana brze hrane i elektronskim spravicama. Savršen put u pogrešnom smeru.
  • 021

    20.07.2022 17:10
    Simpatican tekstic ali deo oko tehnologije i ekrana nidje veze. Dete koje nije svesno sebe i ne zna sta je dobro a sta lose dobija telefon, tablet i unistava se na mnogo nacina, nesvesno i ne svojevoljno. Tako da te price o modernim generacijama i slicno su miki maus klasicni, danasnji musavci ne bi preziveli na Fruskoj Gori 2 dana da se izgube bez telefona, da ne kazem logorsku vatru ne bi znali da zapale, a misle da sve znaju...
  • boger

    20.07.2022 15:09
    Aksiom
    Sva deca sveta vaspitavaju se samo na jedan jedini način: ličnim primerom. E sad, pozitivnim ili negativnim, to je druga priča...

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui

Novosadska parking balvan revolucija

Ponekad klizite ulicama i najmanje gledate na put pred vama. Nadate se, iščekujete, usporavate, kao da ćete zaskočiti prazan prostor. Vi ste lovac na slobodno parking mesto.

Sistem trovačnice

Sećam se početaka roditeljstva – svaka je odluka imala izbor a svaki izbor imao je dobre i loše strane.

Legija na Filozofskom

Zlokobna je slika mladića u majici sa likom Legije na Filozofskom fakultetu. Zlokobna, ali ne i iznenađujuća.

Izborna frka: Klupa za Đurića

Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.

Siromašna provincija plaća potrebe Beograda

Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.

Izborna frka: Sasvim stara priča

Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.

Imate li komentar?

Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.

Nekad se ŠTA?

Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.

Naprednjački ktitori Limana

Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.