Dalje ruke od naše dece
Sestre Ana i Elza su, u popularnom Diznijevom crtaću, uoči Božića bile tužne jer nemaju "tradiciju". Kako bi im pomogao, njihov sneško Olaf odlazi u potragu za istom.
Foto: 021.rs (ilustracija)
U toj svojoj potrazi on saznaje da svaka porodica u Arendelu ima svoju tradiciju i dočekuje praznik na svoj jedinstveni način. Naivno dolazi na ideju da sestre izaberu jednu od tih tradicija kao svoju. Međutim, otkriva da ipak postoji nešto što ih povezuje, tradicija ispunjena ljubavlju i srećom – pravljenje sneška.
Pitam se kako bi na ovakvu sliku tradicije, gde svaka porodica definiše svoju na način na koji želi, reagovao prosečan domaći litijaš koji je, evo recimo u nedelju bio učesnik "Krsnog hoda za tradicionalnu porodicu a protiv LGBT propagande i istopolnih brakova"? Gomila ljudi iskazala je svoj protest protiv navodne promocije "homoseksualizma" kroz obrazovne strukture, protiv uticaja gej populacije na njihovu decu, protiv "netradicionalne" porodice koje na neki neobjašnjiv način ugrožavaju tzv. "tradicionalnu".
Da li bi ovi litijaši Elzin Arendel opisali kao Sodomu i Gomoru ili kao mesto gde se tradicija doživljava i manifestuje onako kako želiš i osećaš? Da litijaš pod tradicionalnom porodicom podrazumava samo tehnikaliju zvanu muž-žena-deca možda bih i prihvatila, međutim, bojim se da pod ovim terminom leži mnogo više od puke definicije.
Naravno, nisu sve tradicionalne porodice ekstremisti poput litijaša koji drže megafone, veliki je broj onih porodica koje se u ovakvom narativu izjašnjavaju kao tradicionalne, a da su po sebi neopterećene nametnutim tradicionalizmom, dodeljenim patrijarhalnim ulogama i obaveznim stavovima. Međutim, čini se da “tradicionalna” porodica koja ne silazi sa usana megafonista što na ulicama, što na intenetu, što na porodičnim okupljanjima i slavama. Ipak, sadrži i pun kofer pravila, zabluda, prisile, mržnje, neukosti, i na koncu – nedostatka ljubavi i empatije kao ključnog faktora jedne zajednice. Zaista ne znam za očuvanje kakve to tradicije narod šeta nedeljom, ali znam da sopstveni marketing radi jezivo loše.
Hajde da stavimo "tradicionalnu" porodicu pod lupu medijskih naslova, crne hronike, brojnih zvaničnih statistika i seoskih priča: od početka ove godine pa do kraja jula meseca registrovano je čak 20 femicida u našoj državi u "tradicionalnoj" porodici koja vekovima vrlo čvrsto neguje tako sirovu i surovu mržnju prema ženama. Vidi je kao objekat rasploda, besa, lepote, nagona i frustracija. Sve ove lepe tradicionalne stvari na samoj ženi ostave traga ili trenutno, ili trajno ili konačno – sekirom u glavu. Pre neki dan nam je neki deda u prolazu rekao: "Bravo, imate troje dece, tri delije!", na moj odgovor da je jedno devojčica rekao je saosećajno: "A dobro, nema veze". Nema veze, devojčice mala. Proći će i njegovo, je l' tako?
Dalje, "tradicionalna" porodica između ostalog muža vidi kao bezgrešno nedodirljivo biće te on, pored toga što kući ima ženu koju, tradicionalno, sme da zvekne kako želi, ipak pronalazi neku drugu, neporodičnu i ludački netradicionalnu koju može da zvekne šmekerski nekako bolje, pa se i ova praksa i sama definiše frajerski tradicionalno i nekako folklorski. Ne tako davno, muž moje komšinice pitao je dečka njene drugarice da li je vara. Na negativan odgovor i pitanje "zašto bih", upitao je samo "a što da ne?" Tradicionalno, sportski.
I malo-malo pa nam mediji, večno sablažnjeni nad tradicionalizmom, izbace i ne tako retku priču o obljubama nad maloletnim licima od strane najbližih u kojoj tako uzvišeno datim tradicionalnim ulogama, gle čuda, najčešće barataju muškarci. Najtradicionalnije je zapravo biti nasilan prema deci i uterati im u glave što pre ono osnovno: nesigurnost, konstantni strah i konačno mržnju prema svemu što "ugrožava" tradiciju, a to je glas razuma ili sloboda da nešto poželiš, kažeš, sprovedeš i ono najgore - budeš istinski srećan.
I sve to nekako pod velom protesta protiv Europrajda noseći transparent na kome piše "Dalje ruke od naše dece" - da ih sami možemo tući, učiti da slušaju muškarca ako su (izeš ga, desi se nekad) žensko dete ili da se postave kao muškarčine društva i povedu povorku u zaštitu od onih koji su manje muškarci.
"Dalje ruke od naše dece", reče komšinica koja je mesecima kopala po Novom Sadu tražeći idealnu školu bez romske dece za svoje mladunče.
"Dalje ruke od naše dece", reče mama drugara koji je na igralištu bez problema zveknuo migrantsko dete samo zato što je to što jeste.
"Dalje ruke od naše dece", reče majka iz našeg vrtića za sve vakcine jer one na jutjubu ubijaju nekako, valjda, zlobnije nego dokazano smrtonosna bolest.
"Dalje ruke od naše dece", reče litijaš iako ni sam ne zna o kakvim rukama govori.
I zamisli taj pakao kroz koji prolazi Olaf od vrata do vrata. Zamisli da živiš u sredini gde su sve porodice drugačije, gde svaka prenosi i neguje ono što želi, ne ono što joj namećeš? Da se zalediš, je l' da? Znam, teško je zamisliti.
I znaš šta je još jezivo? Zamisli da decu ne truješ svojim neobrazovanjem, slabostima i strahovima, već im ostavljaš prostor da sami shvate svet oko sebe i pronađu svoje mesto u njemu? Zamisli da naučiš da ne postoji homoseksualizam već homoseksualnost s kojom se ljudi, hajde progutaj knedlu, zapravo rađaju?
Nedavno je neko na Tviteru okačio ilustraciju iz nekog finskog vrtića pod nazivom "different families – same love", gde je bilo ilustrovano šest različitih porodica: majka s bebom, muž žena i troje dece, dve žene i dvoje dece, dva muškarca i dete, muž i žena sa detetom u invalidskim kolicima, muž i žena različite boje kože i dvoje dece. Bila sam strašno radoznala i pokazala sam sliku mom osmogodišnjaku i pitala ga: "Da li je ovde nešto pogrešno, suvišno ili nešto fali?" I to bez ikakve prethodne indoktrinacije. Nakon pažljivog posmatranja je rekao: "Ne, nije ništa pogrešno, ali fale mama i tata bez dece". Tako je, i to je porodica.
U Arendelu mogu da rastu deca koja shvataju ljubav na najlepši mogući način te sami postaju ljudi koji će opasnost videti tamo odakle ona zaista vreba, a empatiju tamo gde je neophodna. Očigledno mogu da vide i dalje i šire i jasnije od nas samih.
A za "Dalje ruke od naše dece", slažem se. Pogledaj prvo u svoje ruke, razmisli šta njima činiš i zapitaj se, ali ne žuri sa odgovorom - da li bi da praviš sneška?
NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 72H
Ostalo iz kategorije Info - Mišljenja i intervjui
INTERVJU Kristian Novak: Svaki naš čin je ili političan ili konformističan
29.03.2024.•
0
"Svaki naš čin je ili političan ili konformističan", kaže u intervjuu za 021.rs hrvatski pisac Kristian Novak uoči predstavljanja njegovog novog romana "Slučaj vlastite pogibelji".
Biznis rata - nekome krv, nekome novac
27.03.2024.•
3
Već dve godine gledamo kako u Ukrajini bombe i granate razaraju, meci ubijaju.
Izborna frka: Klupa za Đurića
25.03.2024.•
7
Možda bi se neko začudio što gradonačelnik prolaskom kroz finiš Novosadskog polumaratona nije zaključio nedelju u kojoj ga je svuda bilo. No, nije to za čuđenje.
Žrtvovanje naroda i teranje inata
24.03.2024.•
2
Živela sam i tada svoj mali pošteni život kao i sada!
Od vrata do vrata: Građansko upozorenje aktivistima SNS-a
20.03.2024.•
44
"Svaka iole odgovorna vlast bi nedavno 'građansko hapšenje' shvatila kao vrlo ozbiljno upozorenje", piše Rodoljub Šabić o nedavnim događajima na Voždovcu.
Izborna frka: Novosadski klot i frket
18.03.2024.•
9
Polako se zagreva predizborna atmosfera u Novom Sadu. No, izbori dođu i odu, a problemi se, nekako, nagomilavaju.
Siromašna provincija plaća potrebe Beograda
18.03.2024.•
15
Najavljeni su novi izbori za Beograd. Mada se opozicija još nije nedvosmisleno izjasnila hoće li učestvovati, po svemu sudeći građani prestonice će 2. juna ponovo zaokruživati listiće.
Pobuna evropskih seljaka - strah od skupe hrane
12.03.2024.•
6
Već nedeljama po najvećim evropskim gradovima odvijaju se protesti seljaka, najžešći su upravo u najvažnijim prestonicama - Parizu, Berlinu i Briselu.
INTERVJU Zoran Subošić (Savršeni marginalci): Nismo imali nameru da prestanemo sa Hladnim pivom
12.03.2024.•
2
Bend Savršeni marginalci, koji čine članovi Hladnog piva, bez nekadašnjeg frontmena ovih hrvatskih pankera Mileta Kekina, svira u Novom Sadu, u četvrtak 14. marta.
Izborna frka: Sasvim stara priča
11.03.2024.•
3
Posle četiri godine došlo je vreme da vam se autor ovih redova poveri. Ukoliko ste sujeverni, razumećete. Ukoliko niste, biće vam bezveze, što je takođe u redu.
Zašto slavimo: Za prošle, buduće i sadašnje revolucije
08.03.2024.•
18
Danas je 8. mart, Međunarodni dan žena. Ako ste se danas probudili u Srbiji, to ste mogli da primetite po ljudima koji šetaju sa ružom ili karanfilom u ruci.
Imate li komentar?
08.03.2024.•
15
Pre izvesnog vremena pročitala sam članak koji se poziva na izjavu Džulije Roberts koju je dala tokom jednog intervjua.
Izborna frka: Prva "koalicija" u Novom Sadu - SNS-SPC
04.03.2024.•
7
U narednih nekoliko meseci gotovo sve što se dogodi u Novom Sadu ima potencijal da postane predmet predizborne kampanje.
Nekad se ŠTA?
01.03.2024.•
3
Najčešće u šali dodam ono "nekad se lepo znalo" aludirajući na one generacije kojima je sve novo loše i nakaradno, a sve staro je valjalo.
Tekst oca devojčice ubijene u "Ribnikaru": Srbija je leglo neodgovornosti
29.02.2024.•
42
Slobodan Negić, otad devojčice ubijene u OŠ "Vladislav Ribnikar", napisao je autorski tekst koji je objavljen na sajtu Javni servis.
Naprednjački ktitori Limana
29.02.2024.•
41
Lutali su limanski vernici decenijama kroz blokove kao kroz pustinju, tražeći zaklon od socijalističkog betonskog đavla. Obećano mesto čekali su strpljivo, a onda su došli oni - naprednjački ktitori.
Reko mi Saša sa interneta
22.02.2024.•
31
Tumarajući učmalim hodnicima interneta neretko naletim na smeće koje ljudi razvlače kao dokaz neke užasne nepravde koja se nad njima sprovodi.
Valuta pokazuje čije je Kosovo
02.02.2024.•
17
Nekoliko dana pred kraj 2023. godine, Nacionalna banka Kosova je obznanila da od 1. februara neće tolerisati plaćanja u dinarima.
Vidite da može drugačije
31.01.2024.•
0
Nedavno sam pisao da je potpuno normalno da poslodavac koji smatra da ne posluje zadovoljavajuće i nema dovoljan obim posla, može da otpusti deo radnika koje smatra za višak.
Komentari 40
Bojan
"Levoruk sam pa znam šta je diskriminacija" je totalno kreativan pristup moronskoj arguemntaciji o zaštiti porodice.
Tužnjikavi
Marina
Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.
Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.
Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.
Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.
Napiši komentar